Kozarac.ba

Frizirane karijere

piše: V. Mijovic:

Nagrađivanje je odavno postalo unosan biznis. Kod nas u tom planetarno razgranatom poslu prednjači nešto što se zove Internacionalna liga humanista, koja je razvila čitavu paletu nagradnih proizvoda – čak pet! Pa im i to malo bilo, evo smisliše i novi: Humanista 20. stoljeća!

Tom titulom juče su se u Sarajevu ovjenčali Vaclav Havel, Kiro Gligorov, Milan Kučan i Stjepan Mesić. Čeh zbog bolesti nije prisustvovao dodjeli priznanja, ali potonja trojka ponosno je nazočila tom činu. Nažalost!

Kažem nažalost, jer su primili nagradu bez ikakve objektivne težine. K tome, da ta nagrada ima stvarnu vrijednost, bar dvojica laureata ne bi uz svoje ime nikako mogli prikačiti visokoparni atribut ”stoljetnog humaniste “.

Nagrade Internacionalne lige humanista, koje su dobijali i ljudi visokog javnog, moralnog i stručnog integriteta, ipak su odavno profanisane nekim svojim dobitnicima koji, ruku na srce, ništa društveno vrijedno nisu uradili nikad u životu. Time su umanjili i rejting ovih priznanja. Posebno sunovraćivanje kredibiliteta nagrada Internacionalne lige humanista dogodilo se proljetos, kada su se kolajnama trebali ovjenčati Milo čukanović i Svetozar Marović, što je naišlo na žučni i opravdani revolt naše javnosti.

Treba, dakle, imati obraza, odnosno baš ga nemati, pa se samo par mjeseci nakon takve blamaže pokušati nametnuti kao vrli arbitar humanističkog angažmana kojim je obilježeno čitavo jedno stoljeće.

Čisto sumnjam da Gligorovu, Kučanu i Mesiću nije znan pedigre Lige i njena nedavna sramna crnogorska epizoda. Možda im je jasno i to da je naprasno dodjeljivanje nove nagrade njima, u stvari pokušaj pranja savjesti, odnosno posrnulog rejtinga pomenute humanitarne organizacije. Pa ipak su pristali na nagradu i potegli put do Sarajeva da je lično prime.

Postavlja se pitanje zašto su učinili nešto što istinskim humanistima, pa još epohalnih razmjera, nikako ne pristoji: da izbjeljuju tuđe mrlje?

Čini mi se da je odgovor jednostavan. Niti nagradu dodjeljuje dignitetna organizacija, niti su dva njena laureata ”“ konkretno Kučan i Mesić ”“ državnici i ličnosti kalibra kojim ih je Liga humanista odmjerila.

Obojica, i Kučan i Mesić, nose značajan dio odgovornosti za krvavi raspad Jugoslavije. Milan Kučan direktni je akter ”dogovorenog rata “ sa Miloševićem, kojim je Sloveniju krajnje neprincipijelno izvukao iz velike gužve, a koji je umnogome olakšao put bestijalnom srpskom pohodu na BiH i Hrvatsku. Njegov grijeh ne treba precjenjivati, ali takvo političko ponašanje s humanizmom nema ama baš nikakve veze.

Skloni svoju (zna se šta) u stranu, a za druge me baš briga – opisuje se nekim drugim atributima, nikako humanističkim. Pogotovo se s tim kosi otimačina sirotinjskih para, kako se jedino može tumačiti slovenačko prisvajanje ušteđevina hiljada Bosanaca i Hercegovaca. Tom je loncu Milan Kučan svakako bio poklopac. Opštepoznato je, takođe, da je za njegovog predsjednikovanja u Sloveniji bio najlošiji tretman naših izbjeglica.

Stjepana Mesića, koji godinama opravdano plijeni simpatije u našoj zemlji, svakako sleduju brojna priznanja. Rijetki su ljudi koji su skloni da priznaju svoju grešku i da tumbe okrenu svoje političko djelovanje. On je to zaista učinio, pa se od duvanja u rog tuđmanovskog razvaljivanja Bosne i Hercegovine prebacio među štovatelje našeg državnog integriteta. Na tome mu se mora čestitati, ali gumica ne može baš sve pobrisati. Humanisti stoljeća ne smiju u karijeri imati packe kakve evidentno ima današnji predsjednik Republike Hrvatske.

Ne čudim se, dakle, Ligi humanista. Valja njima raditi biznis. Ali ne mogu dovoljno da se načudim Kučanu i Mesiću. Ako oni jesu, mnogi sigurno nisu zaboravili kraj prošlog stoljeća, iz kojeg Milan i Stjepan nisu izašli čista obraza. Stoga oni nikako ne mogu biti ni ponos te epohe, ma s koliko se nagrada te vrste zakitili.

(Oslobodjenje)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.