Kozarac.ba

Ramazanski ders…


Svaki čovjek će jednoga dana umrijeti. Ta činjenica poznata je svim razumnim ljudima.

No, i pored toga, mnogi ljudi se ponašaju kao da će vječno živjeti. Oni zaboravljaju na smrtni čas, kada će duša napustiti tijelo i biti vraćena svome Stvoritelju. Po islamskom učenju, smrt nije kraj puta. To je preseljenje iz kuće prolaznosti (dunjaluka) u kuću vječnosti (ahiret).

 

Smrt je povratak Allahu radi polaganja računa za ono što smo uradili za vrijeme našeg dunjalučkog života.

Kakav je naš odnos prema smrti?

Koliko spoznaja da ćemo jednoga dana umrijeti i biti vraćeni Stvoritelju utiče na naše ponašanje u životu?

Kada će se čovjek zamisliti ako neće pred smrt, kada se podvlači račun urađenog za života.

Mjesec ramazan je vrijeme kada vjernici i vjernice ulažu poseban trud u oplemenjivanju duše i njenom pripremanju za susret s Allahom Uzvišenim, kada za to dođe određeni rok. To je prava prilika da se prisjetimo smrti i analiziramo svoj život. Cilj ovog priloga je – podsjećanje na smrt.

Čovjek i smrt

Smrt je pojava s kojom se ljudi često susreću. To je univerzalno iskustvo ljudske egzistencije. Sve što se rađa i umire. Svako živo biće okusit će smrt.

Među svim živim bićima jedino čovjek može spoznati da će umrijeti. No, i pored toga, znatan broj ljudi ne doživljava smrt kao nešto stvarno, već kao nešto apstraktno, neuhvatljivo, čak kao nešto što nema nikakve veze s njihovim životima.

Zato smrt i nema većeg utjecaja na njihov način življenja. Rezon takvih ljudi je, otprilike, sljedeći: ‘Smrt je nešto što se uvijek događa drugima, i mada znamo da ćemo umrijeti, ipak, u to ne možemo duboko povjerovati”¦’

Psihijatar i psihoterapeut dr. Antun Vitturi, u pogovoru knjizi Život poslije života dr. Raymonda Moodyja, napisao je: ‘čovjek može svoj život živjeti mehanički, rutinski, ne vodeći računa o tome kako provodi dane. No, postavlja se pitanje da li je takav automatski i nereflektivan način življenja ljudski autentičan?

Mnogi suvremeni filozofi i psiholozi drže da autentičan, pun život počinje tek onda kad se s vlastitom smrću stvarno suočimo i do kraja shvatimo da nismo beskonačni. Da bismo to doživjeli, potrebna su nam drastična iskustva ozbiljne bolesti ili gotovo fatalne nesreće.

Takva nas iskustva mogu uvjeriti u realnost vlastite smrti i i stovremeno suočiti sa izvornim pitanjima ”“ kako živjeti život, u čemu je smisao našeg života.’

Isti autor, na drugom mjestu, ističe: ‘U biološkom smislu naš život prestaje smrću tijela, no, prestaje li tada i svijest, ne znamo! Međutim, nije dokazano ni to da su svi vidovi svijesti neodvojivo povezani s tjelesnim procesima.’

Materijalistički pogled na svijet gleda na starenje, neizlječive bolesti i umiranje (smrt) kao na pojave koje predstavljaju poraz i izraz ljudske nemoći da se ovlada prirodom.

Zbog toga, razmišljanje o smrti treba potisnuti iz života. Ljudi treba da žive ne misleći o tome da će jednoga dana umrijeti. Realnost smrti treba negirati i skrivati.

Materijalistički pogled na svijet zahtijeva da ljudi u svojim aktivnostima i nastojanjima treba da budu vođeni isključivo promišljanjima o praktičnoj koristi i dinamičkom razvoju. Njihov inherentni cilj je eksperimentisanje s mogućnostima života, ne pripisujući mu neku duhovnu i moralnu realnost.

Zato, za savremenog čovjeka koji se rukovodi materijalističkim promišljanjem, pitanje smisla i svrhe života odavno je izgubilo svoj praktični značaj. Za njega je važno samo pitanje koji oblik život može poprimiti i da ljudska rasa napreduje prema konačnom ovladavanju prirodom.

Islamski pogled na smrt

Po islamskom učenju, smrt nije kraj; to je preseljenje iz ‘kuće prolaznosti’ u ‘kuću vječnosti’. Smrt, dakle, nije kraj puta, ona je samo faza”¦

Iza tjelesne smrti dolazi drugi svijet koji je vječan. Duša ne umire, ona prelazi iz jednog stanja u drugo i mijenja svoj odnos sa tijelom.

Na Dan proživljenja ona će ponovo biti potpuno spojena s tijelom u kojem se nalazila na ovome svijetu.

Zbog toga, u islamskim izvorima smrt se naziva preseljenjem ili selidbom (intiqal ili rehil) sa ovog svijeta (dunjaluka) na budući svijet (ahiret).

Život na ovom svijetu je privremen, ograničen rokom. Kraj ovosvjetskog života sigurno će doći. Svako će umrijeti. Svako živo biće okusit će smrt i napustiti ovaj svijet. Sve što je na Zemlji ”“ prolazno je; Allah Uzvišeni je, jedino, vječan.

To su činjenice na koje se posebno skreće pažnja i u prvom izvoru islama ”“ Kur'anu časnom. Allah, dž.š., kaže:

“I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi i Njemu ćete se povratiti!”

(El-Qasas, 88)

“Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.”

(Er-Rahman, 26-27)

Po Kur'anu, smrt je povratak Allahu. O tome se govori u brojnim ajetima:

“Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (El-Enbija’, 35)

“Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.” (El-‘Ankebut, 57)

“Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti vaše nagrade, i ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden ”“ taj je postigao šta je želio; a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.”

(Ali ‘Imran, 185)

“Njemu (Allahu) ćete se svi vratiti; to je Allahovo istinito obećanje. On, uistinu, iz ničega stvara, On će poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela činili. A one koji ne budu vjerovali čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što su nevjernici bili.” (Junus, 4)

Kur'an, također, naglašava da se od smrti ne može pobjeći niti sakriti. O tome Svevišnji kaže:

“Ma gdje bili stići će vas smrt, pa kad biste bili i u visokim kulama.” (En-Nisa’, 78)

“Reci: ‘Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome Koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti, i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.”(El-Džumu'a, 8.)

Među ajetima koji govore o smrti su i sljedeći:

“Ti ćeš (Muhammede), zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti.” (Ez-Zumer, 30)

“Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti? Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i nama ćete se vratiti.” (El-Enbija’, 34-35)

Komentarišući navedene ajete, Sejjid Kutb kaže: ‘Nijedan čovjek prije tebe (Muhammede) nije bio vječan. Sve što nastaje, prolazi i nestaje. Sve što ima početak ima i kraj. Ako Poslanik, a.s., umire, pa zar će oni vječno živjeti? Ako nisu vječni, pa zašto onda ne rade djela koja rade oni koji umiru? Zašto ne promatraju i ne razmišljaju? Svako živo biće smrt će okusiti. To je zakonitost koja vlada životom. To je zakonitost koja nema izuzetka. Najpreče je živima da računaju na ovaj okus. Smrt je kraj svakog živog bića i konac putanje na kratkom proputovanju po Zemlji. Allahu će se svi vratiti. Dobro i zlo koje pogodi čovjeka tokom putovanja samo je kušnja i ispit za njega.’

Dunjaluk je svijet kušnje i ispita

Osnovna karakteritika života na ovom svijetu jeste da je on prolazan i da, neupitno, ima svoj kraj. Smrt je, kao i sve ostalo, znak Allahove, dž.š., moći, milosti i volje, a svijet je prolazni tren, prepun iskušenja i ispita.

Allah, dž.š., u Kur'anu kaže:

“Uzvišen je Onaj u čijoj ruci je sva vlast, On je Svemogući, Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni, Onaj koji prašta.”

(El-Mulk, 1-2)

Poruka ajeta je da su i život i smrt posljedica Allahove, dž.š., apsolutne moći i htijenja. I jedno i drugo je Allah, dž.š., dao i to se nije desilo slučajno, bez odredbe i bez cilja. Život i smrt su iskušenje ljudima, da bi se iznijelo na vidjelo ponašanje ljudi na Zemlji i da bi oni ostvarili nagradu prema svome radu: da bi Allah iskušao koji od vas će bolje postupati. Ustaljenost ove činjenice u ljudskoj svijesti zahtijeva da čovjek bude stalno budan i svjestan svojih postupaka, jer će za njih biti pitan. Ta ustrajnost ne dozvoljava čovjeku da bude nemaran ili da se poigrava sa svojim životom.

U Kur'anu časnom nalazi se i sljedeći ajet:

“Reci: ‘Uživanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone.” (En-Nisa’, 77)

Dakle, sva uživanja ovoga svijeta, čitav ovaj svijet, sve je to kratko. A šta onda reći za dane, sedmice ili mjesece, pa i godine? Ako je uživanje na ovom svijetu, ma koliko on bio dug, kratko, šta se onda od uživanja može ostvariti za nekoliko dana, sedmica, mjeseci ili godina? Sva uživanja na ovom svijetu i sam svijet, koliko god on bio dug, kratka su.

Zato se u Kur'anu na više mjesta ističe da je život na ovom svijetu samo varljivo naslađivanje. Dakle, to nije pravo uživanje. To je uživanje koje čovjeka potčini i opčara da on pomisli da je to uživanje. Ili, to je uživanje koje samo po sebi čini da se rađa varljivost i potčinjavanje. Dočim, pravo uživanje, uživanje koje traži ulaganje truda da bi čovjek uistinu uživao, jeste ostvarenje Dženneta i udaljenje od Vatre.

Zbog toga, razuman čovjek ne smije dozvoliti da ga ovozemaljske čari zavaraju i okupiraju.

Nužnost podsjećanja na smrt

Ljudi se moraju stalno prisjećati smrti. Smrt je povratak Allahu. Sjećanjem na smrt ljudi se, ustvari, pripremaju za susret sa svojim Stvoriteljem.

Često isticanje smrti u Kur”™anu i Poslanikovim hadisima, zapravo ima za cilj potaknuti nas na pripremanje za nju. Budući da vrijeme, mjesto i način njenog nastupanja nisu poznati nikome, kao ni to da za smrt nisu bitne ni godine ni bolest, Allah, dž.š., nas upozorava i podstiče na pripravnost, objavivši u Kur'anu sljedeći ajet:

“O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta vi radite.” (El-Hašr, 18)

Podsjećanje na smrt donosi višestruke koristi. To, ponajprije, sprečava čovjeka od činjenja grijeha, i javnih i tajnih.

Također, sjećanje na smrt ne dozvoljava čovjeku da pretjerano žudi za ovim svijetom i njegovim ljepotama. U tom pogledu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘često se podsjećajte na smrt, jer to čisti od grijeha i uništava pretjeranu žudnju za ovim svijetom.’ Također, Resulullah, s.a.v.s., je poručio: ‘Mnogo spominjite ono što ništi svaku slast i uživanje (hadimu-l-lezzat), tj. smrt.’

Razmišljanje o smrti, kada će se čovjek rastati s ovim svijetom, utiče da čovjek lakše podnese teškoće i iskušenja na koja nailazi na svom dunjalučkom putu. Kada je čovjek svjestan da je sve na ovom svijetu prolazno, tada mu neimaština, bolest, uskraćivanje nečega i drugi oblici kušnje, izgledaju lakši i podnošljiviji.

S ozirom na to da je čovjek biće sklono slijeđenju svojih strasti i prohtjeva, što ”“ ukoliko ne bude kontrolisano – kao posljedicu može imati potpunu predanost strastima gdje srce postaje okrutno i nemarno, sjećanje na smrt je odličan način da čovjek drži pod kontrolom svoje strasti.

Neki islamski učenjaci kazali su da je posjećivanje kabura i razmišljanje o smrti od izuzetne koristi za srce ”“ kako ne bi postalo okrutno i nemarno. Prenosi se da se neka žena požalila Aiši, r.a., na osorost srca pa joj je ona rekla: ‘Razmišljaj o smrti, to će ti raznježiti srce.’ Također, gledanje umrlog je put ka omekšavanju srca, jer onaj ko gleda kako neko umire i posmatra njegovu smrtnu agoniju, odbaciće iz srca požudu i naklonost prema dunjaluku, a tijelo će zaposliti ibadetom i činjenjem dobrih djela, trudeći se da smrt dočeka što spremnije.

Prenosi se da je Alija, r.a., jednom prilikom rekao: ‘čudim se onom koji je juče bio samo kap sjemena, a sutra će biti lešina. čudim se onome koji sumnja u Allaha, iako vidi stvaranje Allahovo. čudim se onome koji je zaboravio smrt, iako gleda mrtve. čudim se onome koji poriče drugi život, iako vidi prvi. čudim se onome koji unapređuje kuću prolaznosti, a zanemaruje kuću vječnosti.’

Spomenuta razmišljanja ne dozvoljavaju čovjeku da u životu bude nemaran. Ko je svjestan smrti i toga da će se susresti sa Allahom Koji će ga pitati za ono šta je radio, vodiće računa o svojim postupcima.

On će kontrolirati svoje strasti i prohtjeve, nastojeći da postigne Allahovo zadovoljstvo i okrilje Njegove milosti.

S obzirom da vrijeme i način na koji će čovjek umrijeti nisu poznati, vjernik i vjernica se moraju čuvati toga da ih smrt zatekne u nekom stanju ili poslu s kojim Svevišnji Stvoritelj nije zadovoljan. Poslanik, s.a.v.s. je rekao da će čovjek biti proživljen u stanju u kojem je umro (Juhšeru-l-mer’ ‘ala ma mate ‘alejhi).

Zato se treba dobro čuvati onoga što je Allah, dž.š., zabranio, jer ukoliko bi čovjek umro radeći neki haram, on će susresti svoga Gospodara u takvom stanju.

U tom pogledu, veliki islamski učenjak Ebu Hamid el-Gazali je rekao: ‘Neki ljudi će biti proživljeni sa onim čijem iskušenju su podlegli dok su bili na dunjaljuku. Tako, onaj ko je svoj vijek provodio uz neki od muzičkih instrumenata, kada ustane iz kabura u ruci će mu biti taj instrument, pa će ga on baciti i reći: ‘Dalje od mene, ti si me odvraćao od sjećanja na Allaha!’ A on će mu se vratiti i reći: ‘Ja ću ti biti pratilac sve dok nam Allah ne presudi, a On je presuditelj najbolji.’

Pijanica će biti proživljen u pripitom stanju i sa čašom obješenom o vrat.

Ukratko, svak će biti proživljen sa onim čijem iskušenju je bio podložan. To potvrđuju sahih-predaje u kojima stoji da će pijanica biti proživljen s vrčem o vratu i čašom u ruci, da će zaudarati više nego bilo koja lešina i da će ga proklinjati svi oni koji naiđu pored njega. Umorene osobe biće proživljene sa tragovima nasilja koje im je naneseno.

U sahih-predaj stoji da će onaj ko pogine na Allahovom putu biti proživljen sa ranama i krvi koja će mirisati poput miska.’

I na kraju, umjesto zaključka, kažemo:

Vrijeme u kojem živimo puno je dinamike i žurbe. To je vrijeme koje je puno svakodnevnih iznenađenja, otkrića, dostignuća, rezultata… Naše preokupacije i želje su brojne, stalno se mijenjaju, stalno nastaju. Tome, svakako, doprinosi i ekspanzija savremenih tehnologija gdje izvori informacije pružaju neslućene mogućnosti i obaviještenost o gotovo svim vidovima ljudskog djelovanja u svijetu. U silnoj trci za uspjehom i bogatstvom, za afirmacijom i standardom, za željama i strastima, nažalost, često zaboravljamo na svoju dušu i njene potrebe.

Zaboravljamo na svoje obaveze prema Allahu, sebi i drugima, zaboravljamo na ahiret gdje nas neminovno očekuje najdetaljnije polaganje računa za svako učinjeno djelo i za svaku izgovorenu riječ.

Račun će se polagati izravno Svemogućem i Svezanjućem Allahu, dž.š., Koji je stvorio i nas i sve ostalo.

Odgovaraćemo za sve šo je na bilo koji način bilo u vezi s nama na ovom svijetu. Govorićemo samo istinu, ništa nećemo moći sakriti niti poreći. Odgovaraćemo u prisustvu cjelokupnog čovječanstva, od njegovog početka do kraja.

Zato se moramo najozbiljnije pripremati za Dan velikog polaganja računa. Konačni ishod zavisi o tome kako smo (pro)živjeli život na ovom svijetu. Od toga zavisi naš status i mjesto koje ćemo dobiti u vječnom svijetu ”“ ahiretu.

Budimo uvijek svjesni Allahovih, dž.š. riječi: “Ko učini samo trunčić dobra ”“ vidjeće ga; ko učini samo trunčić zla ”“ vidjeće ga.”

Mjesec ramazan, izvanredna je prilika da oplemenimo našu dušu putem posta, namaza, učenja Kur'ana i drugih ibadeta s kojima ćemo zaslužiti Allahovu milost i okrilje.

To je, također, prilika da način našega života uskladimo s propisima Allahovog zakona.

Svemilosni Allahu, molimo Te da nam pomogneš u tome! Amin!

Hafiz Dr. Safvet Halilović

Novi Horizonti

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.