Kozarac.ba

Džuma…


“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“Upamtite da je od svih meleka kod Allaha najodabraniji melek Džibril, od vjerovjesnika Muhammed, od dana petak, od mjeseci ramazan, a od noći Lejletul-kadr, a od žena Merjem, kćerka Imranova.”

(Taberani) Nesumnjivo je da je mjesec ramazan najvredniji mjesec u godini. U njemu su se dogodili najsudbonosniji događaji iz historije islama. To je plemeniti mjesec za koji nas vezuju uspomene na Bedr, dan u kojem je presuđeno neistini i širku. U njemu je oslobođena Mekka, čime su udareni čvrsti temelji vjeri u Jedinoga Allaha i to je datum u kojem je Njegov Poslanik proklamovao politiku ljubavi, samilosti i mira.

U ovom mubarek mjesecu nalazi se i blagoslovljena Noć kadr koja je bolja od hiljadu mjeseci, noć Allahovog pomilovanja i oprosta. Ustvari, noć Lejletul-kadr je vrhunsko značenje Allahove dobrote i milosti, koje su inače glavno ramazansko obilježje. Ovaj časni mjesec je bio velika inspiracija duši Allahovog Poslanika, s.a.v.s. On je koristio ramazan kao jedinstvenu priliku za ibadet i činjenje dobrih djela.

Ramazan je bio proljeće njegove duše, smiraj srca i svojevrstan ugođaj.

Znavši da svako korisno djelo, koje čovjek učini u ovom mjesecu, raste i uvećava se, Resulullah, s.a.v.s, je maksimalno mobilisao svoju dušu i tijelo u tom pravcu.

Njegova pobožnost, darežljivost i dobrota svake vrste, dolazili su u ramazanu do punog izražaja. Kao predvodnik svoga ummeta, nastojao je osjećaje svoje duše i srca prenijeti u srca sljedbenika i tako u njima povećati bogobojaznost.

Već u mjesecu ša'banu, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je ukazivao na dolazećeg gosta, posteći više nego i u jednom drugom mjesecu, želeći mu na taj način ukazati dužnu pažnju. Timirzi navodi predaju da je Enes, r.a., pitao Muhammeda, s.a.v.s.: «Koji je post najbolji», na što je on odgovorio: «Post u ša'banu jer se time odaje počast ramazanu.» A kada bi mlađak nagovijestio dolazak ramazana, Resulullah s.a.v.s bi povećavao svoju pobožnost i dobročinstva.

Abdullah ibn Abbas, radijallahu ‘anhuma, pripovijeda: «Vjerovjesnik, s.a.v.s., bijaše najdarežljiviji čovjek na svijetu, a bio je opet najdarežljiviji u ramazanu, kada bi ga sretao Džibril, a sretao ga je svake noći ramazana. Pred njim bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., učio Kur'an i kad god bi ga susreo Džibril on bi bivao darežljiviji od poslanog kišnog vjetra» (Buhari)

Resulullahov post

Svevišnji Allah, dž.š., je u ovom časnom mjesecu propisao totalnu apstinenciju, od zore do zalaska Sunca, od jela i pića i tjelesnih užitaka. To je mjesec koji je Poslanik, s.a.v.s., nazvao mjesecom izdržljivosti.

Upravo zbog žrtvi koje vjernici podnose u njemu, obećavaju se neizmjerne nagrade, a Svevišnji je u hadisu kudsijji rekao: «Svaki posao pripada čovjeku osim posta. Post je Moj i Ja za njega nagrađujem. Post je štit. Kada neko od vas bude postio, neka ostavi spolno općenje i neka ne viče, a ako ga neko bude psovao ili se htio sa njim tući, neka kaže ”“ Ja sam čovjek postač.» (Buhari)

Sehur

Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponekad je spajao post po tri dana, pa su ga ljudi počeli oponašati u tome, nakon čega su uvidjeli veliku tegobu za sebe. On je ubrzo dokinuo tu praksu zagovarajući ustajanje na sehur.

Kasnije je često isticao: «Ustajte na sehur jer je u sehurima bereket.» (Buhari)

Bereket se ogleda u tome da Gospodar, dž.š, povećava opskrbu, ublažuje glad preko dana, jača fizičku snagu tijela, budi osjećaj milosti i discipline.

Takođe je zabilježeno da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: «Allahu, podaj sreću i napredak mojim sljedbenicima u ramazanskom ustajanju (sehuru). Jedite (ramazanom) pred zoru, makar to bio samo jedan gutljaj vode, jedna hurma ili koja boba rezačija. Tada će meleki moliti Allaha za oprost vaših grijeha.» (Tirmizi)

Značaj i hikmet sehura ogleda se i u tome što vjernici moraju biti budni u dijelu noći kada ostali svijet spava. Tada oni uzimaju i abdest za namaz, iščekuju odlazak u džamiju radi namaza učeći istigfare i Kur'an, čineći dove koje će, inša-Allah biti primljene jer su dove postača kabul.

Iftar

«Svijetu će biti stalno dobro sve dok bude žurio sa iftarom.» (Buhari)

Ovim je Resulullah, s.a.v.s., želio ukazati na korisnost blagovremenog prekidanja posta, kako bi na taj način olakšao postačima odredivši njegovu granicu. Ibnu Ebi Evfa, r.a., rekao je: «Bio sam sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., na jednom putovanju i on je postio do mraka, a onda jednom od nas rekao: «Sjaši i razmuti mi napitak! ”“ Da si sačekao dok se smrači, rekao je čovjek. ”“ Sjaši i razmuti mi, čim vidiš da se noć pojavi sa one strane (istoka), postaču je nastupio iftar» – dodao je Muhammed s.a.v.s.» (Buhari)

Kada bi nastupilo vrijeme iftara, Pejgamber, s.a.v.s., bi se mrsio hurmom ili vodom, kako razumijemo iz sljedećeg hadisa: «Kada jedan od vas hoće da se iftari, neka otpočne sa hurmom, a ako ne nađe hurme neka se iftari vodom jer je ona čista.» (Ebu Davud i Tirmizi)

Enes, r.a., veli: «Allahov poslanik, s.a.v.s., bi prvo prekidao post, pa klanjao akšam, a onda bi sjeo jesti.» (Ebu Davud)

Iftari za musafire

Poslanik, s.a.v.s., uvijek je poticao na gošćenje musafira hranom, a posebne riječi hvale imao je za one koji su hranom posluživali postače. Tako je jednom rekao: «Ko ugosti postača iftarom ima nagradu kao i postač, bez umanjivanja nagrade postaču.» (Tirmizi).

Takođe, hazreti Enes, r.a., pripovijeda da je Resulullah, s.a.v.s., došao Sa'd ibni Ubadeu, koji mu je iznio za iftar hljeba i zejtina, što je on jeo, a zatim uputio dovu: «Dabogda vazda kod vas iftarili postači, jeli kod vas pobožni dobrotvori i meleki vas blagosiljali.» (Ebu Davud)

Uzimanje hrane iz zaborava

Kada bi čovjek nešto pojeo ili popio iz zaborava, on neće prekidati svoj post.

Ebu Hurejre r.a. pripovijeda da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: «Kad postač zaboravi, pa nešto pojede ili popije, neka nastavi svoj post, jer ga je time Allah nahranio i napojio.» (Buhari)

Post na putovanju

Svakodnevni rad i poslovanje Poslanik, s.a.v.s., je jednako obavljao u ramazanu kao i u drugim mjesecima. Tako bi se ponekad zaputio na dalek put i na njemu ponekad postio a nekad mrsio.

Nekoliko vjerodostojnih predaja govori o tome: Hamza bin Amr el-Eslemi, r.a, rekao je Vjerovjesniku, s.a.v.s, «Mogu li postiti na putu…Ako hoćeš posti, a ako hoćeš mrsi, rekao je Muhammed, a.s.» (Buhari)

Džabir ibn Abdullah, r.a., rekao je: «Bijaše Allahov Poslanik, s.a.v.s., na jednom putovanju (radi oslobađanja Mekke), pa je vidio grupu ljudi i među njima jednog kome je pravljen hlad. «Ko je onaj?» upitao je Muhammed, a.s. «PostačÂ», odgovorili su. «Post na putovanju ne predstavlja pobožnost» – odgovorio je Poslanik, a.s.» (Buhari)

Doticanje žene

Dešavalo se da bi u toku ramazanskog posta Pejgamber, s.a.v.s., doticao svoje supruge. Hazreti Aiša, radijallahu ‘anha, kaže: «Vjerovjesnik, s.a.v.s, je kao postač ljubio svoje supruge i doticao ih, ali je on svojim strastima i spolnim nagonima vladao bolje od vas.» (Buhari)

Takođe se dešavalo da je tokom noći Poslanik, s.a.v.s., sa svojim suprugama ostajao džunub i u takvom stanju je otpočinjao svoj post.

Hazreti Aiša, radijallahu ‘anha, takođe prenosi: «Vjerovjesnika, s.a.v.s, bi zora ponekad zaticala ramazanom u stanju džunupluka i to ne zbog sna, pa bi se on okupao i postio.» (Buhari)

Teravih namaz

Vjerovjesnik, a.s, je ramazani-šerif provodio u krajnjoj pobožnosti, ispunjavajući njegove dane i noći namazom, dovama, učenjem Kur'ana, zikrullahom, davanjem sadake, i'tikafom… Poseban dobrovoljni namaz u ramazanskim noćima ”“ teravih-namaz, bio je istinski ugođaj i zadovoljstvo njegovoj duši.

U njemu bi dugo ostajao učeći mnogo kur'anskog teksta, a selam bi predavao poslije svaka dva rekata, kao što je to radio u svim noćnim nafilama. Praktikovao bi klanjati osam, dvanaest i dvadeset rekata. Namaske ruknove je izvršavao polagahno, «kao da je na ramenima ptice imao», kako su to opisali njegovi biografi.

Ovo je prilika da uporedimo naše namaze sa njegovim, a teravih-namaz pogotovo.

Najodabranija noć

U cilju postizanja vrhunske pobožnosti, Poslanik, s.a.v.s, podsticao je traganje za lejletul-kadrom, u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana. Prenosi se od Aiše, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: «Tražite Lejletul-kadr u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana.» (Buhari)

«Kada bi nastupila zadnja desetina ramazana, Allahov Poslanik, s.a.v.s, bi noć provodio u ibadetu, budio bi svoju porodicu i trudio se da ibadet bude što bolji.» (Buhari i Muslim)

Zadnjih deset dana bi savijao svoju postelju i odlagao je, a jednom prilikom je došao noću hazreti Alijinijoj i Fatiminoj kući, dok su oni spavali. Začudio se i rekao E LA TUSALLIJAN «Zar vas dvoje u ovo vrijeme ne klanjate?»

Slušajući Resulullaha kako govori o vrlinama zadnje dekade ramazana, majka pravovjernih hazreti Aiša ga je upitala: «Allahov Poslaniče, šta misliš ako ja uvidim za neku od zadnjih deset noći da je Lejletul-kadr, šta da izgovaram? On joj je odgovorio: «Uči: allahume inneke afuvvun tuhibbul afve fa'fu anni» – «Gospodaru moj, Ti si Onaj koji praštaš, voliš praštanje, pa mi oprosti» (Tirmizi)

I'tikjaf

Izoliranje od svakodnevnih ovosvjetskih poslova zadnjih deset dana ramazana u džamiji je vid krajnje pobožnosti.

To je bila Poslanikova, s.a.v.s., redovna praksa što razumijemo iz rivajeta Aiše, r.a, koja kaže: «Poslanik, s.a.v.s., povlačio se u i'tikaf zadnjih deset dana ramazana sve do preseljenja na ahiret, a poslije su to činile njegove supruge radijallahu ‘anhunne.» (Buhari i Muslim)

Ebu Hurejre, r.a, prenosi: «Allahov poslanik, s.a.v.s., obavljao je i'tikjaf u svakom ramazanu po deset dana, a u godini njegovog preseljenja na ahiret, u i'tikjafu je proveo dvadeset dana.» (Buhari)

Druženje s Kur'ani-kerimom

«U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.» (El-Bekare: 185)

Ovim ajetom se vjernicima stavlja na znanje da je ramazan mjesec Kur'ana, zbog čega oni trebaju glavninu tog mubarek mjeseca posvetiti upravo Kur'anu, onako kako je to Resuli ekrem činio.

On je u ramazanu, više nego inače, učio Kur'an i družio se s njim. Posebno je to radio od sehura do sabah namaza.» Džibrili-Emin dolazio je Vjerovjesniku, s.a.v.s, svake ramazanske noći, a on bi mu učio Kur'an.» (Buhari)

Imami Buharija je takođe zabilježio predaju da je Alejhisselam posljednje godine svoga života pred Džebrailom proučio cijeli Kur'an dva puta, što je posužilo kao razlog da se u nekim dijelovima islamskog svijeta uče dvije ramazanske mukabele.

Zato, neka i naši ramazani budu u znaku Kur'ani kerima, u znaku učenja i slušanja, učenja njegovih ajeta napamet, izučavanja njegovih značenja, usvajanja njegovih normi ponašanja i zalaganja za ostvarenje njegovih principa.

Uporedo s tim, neka pred našim očima bude i žalosna činjenica da je još uvijek mali broj onih koji uče Kur'an, koji poznaju suštinsko značenje njegovih poruka i koji se bore da Kur'anu, kao autentičnoj Božijoj Riječi, daju prednost nad svakim govorom.

Uzvišeni je objavio: «Mi vama Knjigu objavljujemo. U Njoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite.» (El-Enbija:10)

A Poslanik, s.a.v.s., poručio nam je: «Kur'an, Kur'an, o muslimani! Čuvajte da vam ovo blago ne izmakne iz ruku! Znajte da vas Allah neće kazniti sve dok je Kur'an s vama.»

Darežljivost

Milostivi Allah, dž.š, učinio je ramazanski vakat izuzetnim, oslobodivši muminske duše egoističnih interesa, a nadahnuvši ih humanizmom i velikodušnošću. Skromnost i umjerenost koji se pokazuju u ramazanu, suzbijaju želju za gomilanjem imetka, odnosno potiču nas na suosjećanje sa gladnima i nemoćnim.

Zato je sadekatul-fitr manifestacija lične i zajedničke solidarnosti sa siromašnim, a i svojevrsna zahvalnost na blagodatima ovog svijeta. Zajedničkim postom istog broja dana, namazima u džematu, učenjem Kur'ana i zajedničkom brigom o siromašnim, islam nas odgaja kako da izgradimo naše jedinstvo. Ramazansko jedinstvo i okupljanje trebaju biti dodatna snaga koja će nas u takvom raspoloženju držati tokom cijele godine.

Kontrolisanje govora

Pobožan musliman je stalno obuzet osjećanjem straha i nade, bojeći se da li je Gospodar, dž.š, primio njegove ibadet. Svaki lažan govor, kleveta i ogovaranje umanjuju vrijednost ramazanskog posta. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Resulullah, s.a.v.s, rekao: «Ko ne ostavi lažan govor i postupanje po njemu, nema potreba da radi Allah ostavlja svoje jelo i piće.» (Tirmizi)

Post je osjećaj odgovornosti, zato se postač kada iftari, osjeti zadovoljnim, odlučnim i snažnim. Strasti su ga nastojale potčiniti, ali je on njih potčinio. Ovladavanje svojim šehvetima i strastima ubraja se u velike stepene borbe.

Zato je svaki ramazan za muslimane značio dodatne napore, ali i užitak na kraju zbog savladavanja tih napora. On je muslimanima velika prilika za duhovni napredak i šansa za iskupljenje od grijeha. On je i škola koja ih obrazuje i odgaja da tako duhovno očišćeni i snažni nastoje ostati do kraja godine odnosno života.

Molimo Te, o Allahu, da predstojeći ramazani šerif provedemo onako kako je to činio Tvoj miljenik i poslanik Muhammed, s.a.v.s., koji je naš jedini uzor.

Halil Mehtić

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.