svabo
Svaki čovjek će jednoga dana umrijeti. Ta činjenica poznata je svim razumnim ljudima.
No, i pored toga, mnogi ljudi se ponašaju kao da će vječno živjeti. Oni zaboravljaju na smrtni čas, kada će duša napustiti tijelo i biti vraćena svome Stvoritelju. Po islamskom učenju, smrt nije kraj puta. To je preseljenje iz kuće prolaznosti (dunjaluka) u kuću vječnosti (ahiret).
Smrt je povratak Allahu radi polaganja računa za ono što smo uradili za vrijeme našeg dunjalučkog života.
Kakav je naš odnos prema smrti?
Koliko spoznaja da ćemo jednoga dana umrijeti i biti vraćeni Stvoritelju utiče na naše ponašanje u životu?
Kada će se čovjek zamisliti ako neće pred smrt, kada se podvlači račun urađenog za života.
Mjesec ramazan je vrijeme kada vjernici i vjernice ulažu poseban trud u oplemenjivanju duše i njenom pripremanju za susret s Allahom Uzvišenim, kada za to dođe određeni rok. To je prava prilika da se prisjetimo smrti i analiziramo svoj život. Cilj ovog priloga je – podsjećanje na smrt.
Čovjek i smrt
Smrt je pojava s kojom se ljudi često susreću. To je univerzalno iskustvo ljudske egzistencije. Sve što se rađa i umire. Svako živo biće okusit će smrt.
Među svim živim bićima jedino čovjek može spoznati da će umrijeti. No, i pored toga, znatan broj ljudi ne doživljava smrt kao nešto stvarno, već kao nešto apstraktno, neuhvatljivo, čak kao nešto što nema nikakve veze s njihovim životima.
Zato smrt i nema većeg utjecaja na njihov način življenja. Rezon takvih ljudi je, otprilike, sljedeći: ‘Smrt je nešto što se uvijek događa drugima, i mada znamo da ćemo umrijeti, ipak, u to ne možemo duboko povjerovati”¦’
Psihijatar i psihoterapeut dr. Antun Vitturi, u pogovoru knjizi Život poslije života dr. Raymonda Moodyja, napisao je: ‘čovjek može svoj život živjeti mehanički, rutinski, ne vodeći računa o tome kako provodi dane. No, postavlja se pitanje da li je takav automatski i nereflektivan način življenja ljudski autentičan?
Mnogi suvremeni filozofi i psiholozi drže da autentičan, pun život počinje tek onda kad se s vlastitom smrću stvarno suočimo i do kraja shvatimo da nismo beskonačni. Da bismo to doživjeli, potrebna su nam drastična iskustva ozbiljne bolesti ili gotovo fatalne nesreće.
Takva nas iskustva mogu uvjeriti u realnost vlastite smrti i i stovremeno suočiti sa izvornim pitanjima ”“ kako živjeti život, u čemu je smisao našeg života.’
Isti autor, na drugom mjestu, ističe: ‘U biološkom smislu naš život prestaje smrću tijela, no, prestaje li tada i svijest, ne znamo! Međutim, nije dokazano ni to da su svi vidovi svijesti neodvojivo povezani s tjelesnim procesima.’
Materijalistički pogled na svijet gleda na starenje, neizlječive bolesti i umiranje (smrt) kao na pojave koje predstavljaju poraz i izraz ljudske nemoći da se ovlada prirodom.
Zbog toga, razmišljanje o smrti treba potisnuti iz života. Ljudi treba da žive ne misleći o tome da će jednoga dana umrijeti. Realnost smrti treba negirati i skrivati.
Materijalistički pogled na svijet zahtijeva da ljudi u svojim aktivnostima i nastojanjima treba da budu vođeni isključivo promišljanjima o praktičnoj koristi i dinamičkom razvoju. Njihov inherentni cilj je eksperimentisanje s mogućnostima života, ne pripisujući mu neku duhovnu i moralnu realnost.
Zato, za savremenog čovjeka koji se rukovodi materijalističkim promišljanjem, pitanje smisla i svrhe života odavno je izgubilo svoj praktični značaj. Za njega je važno samo pitanje koji oblik život može poprimiti i da ljudska rasa napreduje prema konačnom ovladavanju prirodom.
Islamski pogled na smrt
Po islamskom učenju, smrt nije kraj; to je preseljenje iz ‘kuće prolaznosti’ u ‘kuću vječnosti’. Smrt, dakle, nije kraj puta, ona je samo faza”¦
Iza tjelesne smrti dolazi drugi svijet koji je vječan. Duša ne umire, ona prelazi iz jednog stanja u drugo i mijenja svoj odnos sa tijelom.
Na Dan proživljenja ona će ponovo biti potpuno spojena s tijelom u kojem se nalazila na ovome svijetu.
Zbog toga, u islamskim izvorima smrt se naziva preseljenjem ili selidbom (intiqal ili rehil) sa ovog svijeta (dunjaluka) na budući svijet (ahiret).
Život na ovom svijetu je privremen, ograničen rokom. Kraj ovosvjetskog života sigurno će doći. Svako će umrijeti. Svako živo biće okusit će smrt i napustiti ovaj svijet. Sve što je na Zemlji ”“ prolazno je; Allah Uzvišeni je, jedino, vječan.
To su činjenice na koje se posebno skreće pažnja i u prvom izvoru islama ”“ Kur'anu časnom. Allah, dž.š., kaže:
“I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi i Njemu ćete se povratiti!”
(El-Qasas, 88)
“Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.”
(Er-Rahman, 26-27)
Po Kur'anu, smrt je povratak Allahu. O tome se govori u brojnim ajetima:
“Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (El-Enbija’, 35)
“Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.” (El-‘Ankebut, 57)
“Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti vaše nagrade, i ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden ”“ taj je postigao šta je želio; a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.”
(Ali ‘Imran, 185)
“Njemu (Allahu) ćete se svi vratiti; to je Allahovo istinito obećanje. On, uistinu, iz ničega stvara, On će poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio one koji budu vjerovali i dobra djela činili. A one koji ne budu vjerovali čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što su nevjernici bili.” (Junus, 4)
Kur'an, također, naglašava da se od smrti ne može pobjeći niti sakriti. O tome Svevišnji kaže:
“Ma gdje bili stići će vas smrt, pa kad biste bili i u visokim kulama.” (En-Nisa’, 78)
“Reci: ‘Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome Koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti, i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.”(El-Džumu'a, 8.)
Među ajetima koji govore o smrti su i sljedeći:
“Ti ćeš (Muhammede), zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti.” (Ez-Zumer, 30)
“Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti? Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i nama ćete se vratiti.” (El-Enbija’, 34-35)
Komentarišući navedene ajete, Sejjid Kutb kaže: ‘Nijedan čovjek prije tebe (Muhammede) nije bio vječan. Sve što nastaje, prolazi i nestaje. Sve što ima početak ima i kraj. Ako Poslanik, a.s., umire, pa zar će oni vječno živjeti? Ako nisu vječni, pa zašto onda ne rade djela koja rade oni koji umiru? Zašto ne promatraju i ne razmišljaju? Svako živo biće smrt će okusiti. To je zakonitost koja vlada životom. To je zakonitost koja nema izuzetka. Najpreče je živima da računaju na ovaj okus. Smrt je kraj svakog živog bića i konac putanje na kratkom proputovanju po Zemlji. Allahu će se svi vratiti. Dobro i zlo koje pogodi čovjeka tokom putovanja samo je kušnja i ispit za njega.’
Dunjaluk je svijet kušnje i ispita
Osnovna karakteritika života na ovom svijetu jeste da je on prolazan i da, neupitno, ima svoj kraj. Smrt je, kao i sve ostalo, znak Allahove, dž.š., moći, milosti i volje, a svijet je prolazni tren, prepun iskušenja i ispita.
Allah, dž.š., u Kur'anu kaže:
“Uzvišen je Onaj u čijoj ruci je sva vlast, On je Svemogući, Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni, Onaj koji prašta.”
(El-Mulk, 1-2)
Poruka ajeta je da su i život i smrt posljedica Allahove, dž.š., apsolutne moći i htijenja. I jedno i drugo je Allah, dž.š., dao i to se nije desilo slučajno, bez odredbe i bez cilja. Život i smrt su iskušenje ljudima, da bi se iznijelo na vidjelo ponašanje ljudi na Zemlji i da bi oni ostvarili nagradu prema svome radu: da bi Allah iskušao koji od vas će bolje postupati. Ustaljenost ove činjenice u ljudskoj svijesti zahtijeva da čovjek bude stalno budan i svjestan svojih postupaka, jer će za njih biti pitan. Ta ustrajnost ne dozvoljava čovjeku da bude nemaran ili da se poigrava sa svojim životom.
U Kur'anu časnom nalazi se i sljedeći ajet:
“Reci: ‘Uživanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone.” (En-Nisa’, 77)
Dakle, sva uživanja ovoga svijeta, čitav ovaj svijet, sve je to kratko. A šta onda reći za dane, sedmice ili mjesece, pa i godine? Ako je uživanje na ovom svijetu, ma koliko on bio dug, kratko, šta se onda od uživanja može ostvariti za nekoliko dana, sedmica, mjeseci ili godina? Sva uživanja na ovom svijetu i sam svijet, koliko god on bio dug, kratka su.
Zato se u Kur'anu na više mjesta ističe da je život na ovom svijetu samo varljivo naslađivanje. Dakle, to nije pravo uživanje. To je uživanje koje čovjeka potčini i opčara da on pomisli da je to uživanje. Ili, to je uživanje koje samo po sebi čini da se rađa varljivost i potčinjavanje. Dočim, pravo uživanje, uživanje koje traži ulaganje truda da bi čovjek uistinu uživao, jeste ostvarenje Dženneta i udaljenje od Vatre.
Zbog toga, razuman čovjek ne smije dozvoliti da ga ovozemaljske čari zavaraju i okupiraju.
Nužnost podsjećanja na smrt
Ljudi se moraju stalno prisjećati smrti. Smrt je povratak Allahu. Sjećanjem na smrt ljudi se, ustvari, pripremaju za susret sa svojim Stvoriteljem.
Često isticanje smrti u Kur”™anu i Poslanikovim hadisima, zapravo ima za cilj potaknuti nas na pripremanje za nju. Budući da vrijeme, mjesto i način njenog nastupanja nisu poznati nikome, kao ni to da za smrt nisu bitne ni godine ni bolest, Allah, dž.š., nas upozorava i podstiče na pripravnost, objavivši u Kur'anu sljedeći ajet:
“O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta vi radite.” (El-Hašr, 18)
Podsjećanje na smrt donosi višestruke koristi. To, ponajprije, sprečava čovjeka od činjenja grijeha, i javnih i tajnih.
Također, sjećanje na smrt ne dozvoljava čovjeku da pretjerano žudi za ovim svijetom i njegovim ljepotama. U tom pogledu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘često se podsjećajte na smrt, jer to čisti od grijeha i uništava pretjeranu žudnju za ovim svijetom.’ Također, Resulullah, s.a.v.s., je poručio: ‘Mnogo spominjite ono što ništi svaku slast i uživanje (hadimu-l-lezzat), tj. smrt.’
Razmišljanje o smrti, kada će se čovjek rastati s ovim svijetom, utiče da čovjek lakše podnese teškoće i iskušenja na koja nailazi na svom dunjalučkom putu. Kada je čovjek svjestan da je sve na ovom svijetu prolazno, tada mu neimaština, bolest, uskraćivanje nečega i drugi oblici kušnje, izgledaju lakši i podnošljiviji.
S ozirom na to da je čovjek biće sklono slijeđenju svojih strasti i prohtjeva, što ”“ ukoliko ne bude kontrolisano – kao posljedicu može imati potpunu predanost strastima gdje srce postaje okrutno i nemarno, sjećanje na smrt je odličan način da čovjek drži pod kontrolom svoje strasti.
Neki islamski učenjaci kazali su da je posjećivanje kabura i razmišljanje o smrti od izuzetne koristi za srce ”“ kako ne bi postalo okrutno i nemarno. Prenosi se da se neka žena požalila Aiši, r.a., na osorost srca pa joj je ona rekla: ‘Razmišljaj o smrti, to će ti raznježiti srce.’ Također, gledanje umrlog je put ka omekšavanju srca, jer onaj ko gleda kako neko umire i posmatra njegovu smrtnu agoniju, odbaciće iz srca požudu i naklonost prema dunjaluku, a tijelo će zaposliti ibadetom i činjenjem dobrih djela, trudeći se da smrt dočeka što spremnije.
Prenosi se da je Alija, r.a., jednom prilikom rekao: ‘čudim se onom koji je juče bio samo kap sjemena, a sutra će biti lešina. čudim se onome koji sumnja u Allaha, iako vidi stvaranje Allahovo. čudim se onome koji je zaboravio smrt, iako gleda mrtve. čudim se onome koji poriče drugi život, iako vidi prvi. čudim se onome koji unapređuje kuću prolaznosti, a zanemaruje kuću vječnosti.’
Spomenuta razmišljanja ne dozvoljavaju čovjeku da u životu bude nemaran. Ko je svjestan smrti i toga da će se susresti sa Allahom Koji će ga pitati za ono šta je radio, vodiće računa o svojim postupcima.
On će kontrolirati svoje strasti i prohtjeve, nastojeći da postigne Allahovo zadovoljstvo i okrilje Njegove milosti.
S obzirom da vrijeme i način na koji će čovjek umrijeti nisu poznati, vjernik i vjernica se moraju čuvati toga da ih smrt zatekne u nekom stanju ili poslu s kojim Svevišnji Stvoritelj nije zadovoljan. Poslanik, s.a.v.s. je rekao da će čovjek biti proživljen u stanju u kojem je umro (Juhšeru-l-mer’ ‘ala ma mate ‘alejhi).
Zato se treba dobro čuvati onoga što je Allah, dž.š., zabranio, jer ukoliko bi čovjek umro radeći neki haram, on će susresti svoga Gospodara u takvom stanju.
U tom pogledu, veliki islamski učenjak Ebu Hamid el-Gazali je rekao: ‘Neki ljudi će biti proživljeni sa onim čijem iskušenju su podlegli dok su bili na dunjaljuku. Tako, onaj ko je svoj vijek provodio uz neki od muzičkih instrumenata, kada ustane iz kabura u ruci će mu biti taj instrument, pa će ga on baciti i reći: ‘Dalje od mene, ti si me odvraćao od sjećanja na Allaha!’ A on će mu se vratiti i reći: ‘Ja ću ti biti pratilac sve dok nam Allah ne presudi, a On je presuditelj najbolji.’
Pijanica će biti proživljen u pripitom stanju i sa čašom obješenom o vrat.
Ukratko, svak će biti proživljen sa onim čijem iskušenju je bio podložan. To potvrđuju sahih-predaje u kojima stoji da će pijanica biti proživljen s vrčem o vratu i čašom u ruci, da će zaudarati više nego bilo koja lešina i da će ga proklinjati svi oni koji naiđu pored njega. Umorene osobe biće proživljene sa tragovima nasilja koje im je naneseno.
U sahih-predaj stoji da će onaj ko pogine na Allahovom putu biti proživljen sa ranama i krvi koja će mirisati poput miska.’
I na kraju, umjesto zaključka, kažemo:
Vrijeme u kojem živimo puno je dinamike i žurbe. To je vrijeme koje je puno svakodnevnih iznenađenja, otkrića, dostignuća, rezultata… Naše preokupacije i želje su brojne, stalno se mijenjaju, stalno nastaju. Tome, svakako, doprinosi i ekspanzija savremenih tehnologija gdje izvori informacije pružaju neslućene mogućnosti i obaviještenost o gotovo svim vidovima ljudskog djelovanja u svijetu. U silnoj trci za uspjehom i bogatstvom, za afirmacijom i standardom, za željama i strastima, nažalost, često zaboravljamo na svoju dušu i njene potrebe.
Zaboravljamo na svoje obaveze prema Allahu, sebi i drugima, zaboravljamo na ahiret gdje nas neminovno očekuje najdetaljnije polaganje računa za svako učinjeno djelo i za svaku izgovorenu riječ.
Račun će se polagati izravno Svemogućem i Svezanjućem Allahu, dž.š., Koji je stvorio i nas i sve ostalo.
Odgovaraćemo za sve šo je na bilo koji način bilo u vezi s nama na ovom svijetu. Govorićemo samo istinu, ništa nećemo moći sakriti niti poreći. Odgovaraćemo u prisustvu cjelokupnog čovječanstva, od njegovog početka do kraja.
Zato se moramo najozbiljnije pripremati za Dan velikog polaganja računa. Konačni ishod zavisi o tome kako smo (pro)živjeli život na ovom svijetu. Od toga zavisi naš status i mjesto koje ćemo dobiti u vječnom svijetu ”“ ahiretu.
Budimo uvijek svjesni Allahovih, dž.š. riječi: “Ko učini samo trunčić dobra ”“ vidjeće ga; ko učini samo trunčić zla ”“ vidjeće ga.”
Mjesec ramazan, izvanredna je prilika da oplemenimo našu dušu putem posta, namaza, učenja Kur'ana i drugih ibadeta s kojima ćemo zaslužiti Allahovu milost i okrilje.
To je, također, prilika da način našega života uskladimo s propisima Allahovog zakona.
Svemilosni Allahu, molimo Te da nam pomogneš u tome! Amin!
Hafiz Dr. Safvet Halilović
Novi Horizonti
Add comment