Kozarac.ba

KOZARAC-Jutarnji trač…

 

21. augusta organizovano ce se krenuti prema Koricanskim stijenama mjestu na kojem se prije petnaest godina desio stravican masakr…

Dosta nas dijeli sudbinu s ovim stijenama, s ovom provalijom gdje je nestalo preko 200 nasih najboljih oceva i sinova, tesko je naci rijeci da opisem svoje osjecaje kada zamislim Dadu Mrdzu kako bijesno uzvikuje rijeci osvete za neki dogadjaj stvaran u njegovoj glavi, od djetinstvan usadjen…

Ni nakon 15 godina jos uvijek se ne zna za sudbinu njihovih tijela, niti su svi odgovorni privedeni pred lice pravde iako postoje utvrdzene cinjenice o ovome zlocinu, kao i zlocinu nad zlocinom, uklanjanjem njihovih posmrtnih ostataka…

Ponovo nas plakate podsjecaju na nesto sto ne smijemo nikada zaboraviti i za koju istinu se moramo nastaviti boriti, ne smijemo klonuti duhom bez obzira sto nam se borba ucini predugom i bezciljnom, postoji cilj samo trebamo k njemu stremiti…

Nadam se da su nasa braca, koja su neduzno na zvjerski nacin pogubljeni nad provalijom Koricanskih stijena, dostigli cilj i da nas sad gledaju u okrilju Milosti naseg Gospodara, a da cemo se mi boriti za istinu i pravdu i da nikada necemo zaboraviti njihovu zrtvu…

 

 

A dokazali smo da smo za suzivot i da zelimo da zivimo na svojim ognjistima, da ne trazimo osvetu, vec pravdu i da smo spremni graditi zajednicku buducnost…

 

Pozivam sve navijace Bratstva na utakmicu sutra u 17:30…

 

Kada sam sutio, nije valjalo, kada sam progovorio, jos gore…

Nekad se rijeci teze izgovore, cesto insan mora progutati radi visih ciljeva, kao, biti jos veci od neznalica ali dokle je sabur a od kad je zulum, jer trpjeti zulum isto je sto i cini ti ga…

Da budem konkretniji, odnosno da objasnim svoje stavove, vraticu “film” malo unazad, sreca pa danas imamo kakvu takvu arhivu, vjerujem da nn posjeduje najvecu 🙂

Kada sam kao clan Savjeta MZ Kozarac, zaduzen za kontakte s dijasporom i medijsku prezentaciju Savjeta, predocio Savjetu Peticiju koju je potpisalo preko 500 Kozarcana, Savjet se nije ni osvrnuo na nju, jednostavno to je bilo nesto “virtualno” i za njih nije imalo tezine…

Prica o praoni je poznata vecini vas i danas ona i nije bitna, jer vatrogasno drustvo ide skroz drugim pravcem a moja malenkost umalo je ostala crna ovca jer je prozvala jednog bivseg borca koji s praonom rijesava svoju egzistenciju…

Sreca i hvala Allahu Kevac i ja smo ostali u dobrim odnosima, i nadam se da mi vjeruje kada kazem da je svejedno o kome se to radilo da bih ja isto nastupio i da zaista nisam imao nista licno protiv njega vec da sam gledao u korist vatrogasnog drustva…

Poslije toga rusio se stari zid kod Kule, ponovo sam ispao crna ovca jer sam ukazao na nesto sto je bilo van svake pameti, rusiti nesto staro preko 700 godina…

Ponovo se prica izokrenula i umjesto da konacno vidimo sta nam je ciniti kako bi zastili ovaj nas jedinstven spomenik kulture prema kojem se odnosimo krajnje nemarno, poceli smo napadati ili braniti Jasmina, kao da je Jasmin bio vazan u toj prici, on je samo bio povod, i stvar je u rusenju zida a ne u ulaganju i izgradnji Kozarca…

I tad je Savjet pognuo glavu a pojedini su se zadovoljili donacijom za novi broj skolskog lista, dok su drugi obecavali preduzeti mjere s kojima bi se zastitila Kula i starine oko nje kao i drvored…

Libera villa je preuzela na sebe izradu projekta a mi smo cekali da okopni snijeg i da dodje teta iz ministarstva za zastitu kulturnog naslijedza i gubljenja vremena ili ne znam vec kojeg ministarstva, medjutim evo i drugi snijeg ce pasti, a vjerovatno i okopniti a od tete nista kao niti od Libera ville…

Na kraju price, ostace istine dvije, a vrijeme je pokazalo ko je bio u pravu, mada se pitam da li je uopste bitno ko je u pravu, ko to i po cemu sudi…?

 

 

Taman kada smo ocekivali odluku Savjeta o zastiti Kule i drvoreda, komsija se silnicki okomi na kesten, koji mu je eto smetao, i tako dade samar cijeloj carsiji, koja se prodala za sklopljen posao, turu pica i malo vecu fasungu, a koja je opet u mene upirala prstom, bas kao da je moj kesten posjekao…

Ja sam samo bio krivac sto sam bio svjedokom toga i sto sam javno rekao svoje neslaganje s takvim ponasanjem pojedinaca pa makar bio to i moj prvi komsija, i dan danas mi je zao za svoje komsijske odnose i pitam se jesam li trebao biti poput vecine ostalih kojih se to i nije toliko ticalo…

Pa zaboga svi imamo precih, privatnih problema, nek rusi, on je i ulozio preko pola milona u Kozarac, napravio je kucu u centru carsije…

 

Oooooooooo, ne,… ja sam se pitao nesto drugo… 🙁

 

I nazalost, odgovor je dosao ubrzo… a ovaj put i prijetnje…

I opet se prica izokrenula, opet smo poceli raspravljati o kvaliteti goriva na benziskoj, o tome da li betonara ugrozava okolno stanovnistvo, opet se preslo na licno prepucavanje, ovaj put umalo da ne ispadnem protiv svih Jakupovica 🙂

Nikako da se sjetimo upitati Opstinu kad namjerava da nam malo sredi glavnu ulicu, napravi jos koji metar trotoara, osvjetli koji sokak itd.

Opet sam se pitao kako da objasnim da ja nisam uopste zavidan sto neko nas ima, niti da imam nesto licno protiv nekoga, kako da objasnim da je mene samo bolio taj nas odnos prema Kozarcu, prema carsiji,…

Osjecao sam se poput frenda koji je u Zagrebu rekao policajcu da se njegova exurzija izgubila :), i ja kao da sam se izgubio pa ne vidim svijet u kojem zivim i realnost koja me okruzuje, kao da sam sav virtualan…:)

Pa kako da se ja sukobim s svojom carsijom a odrastao sam na njenim trotoarima? Ako je tako onda vjerovatno nisam u pravu, carsija je uvijek u pravu s toga, ne mici usnama…

 

 

Kada sam konacno uspio izgladiti odnose s Starom Bastom, i najavio izgradnju bazena, onda sam prozivan sto nisam osudio gradnju pored dzamije, pored citave IZ koja je zato zaduzena, i sto sam radio reklamu za taj objekat…

Ovo me u biti toliko i nije pogodilo, vec sam se bio navikao da se ne moze svima udovoljiti, i vise sam gledao kako da radim svoj posao a da se ne obazirem na carsiju, njoj je uvijek bilo tesko zacepiti usta, a zasto bi uopste i trebalo zacepljati, pa to i jeste carsija…

Dvije godine za redom radili smo na pripremi manifestacije, kako smo vec bili clanovi Savjeta nije bilo nikakvih nesuglasica i Savjet je potpisivao ovaj dogadjaj…

Ove godine, posto nisam clan Savjeta, pozvao sam Savjet i pitao na koji nacin cemo ove godine raditi manifestaciju, i nakon nekoliko burnih sastanaka dosli smo do kompromisa da ce Savjet biti krovni nad manifestacijim, koji ce koordinirati izmedju datuma i odradjivati poslove vezane za manifestaciju a da ce svaki od datuma imati svoga nosioca koji je neovisan u pripremama…

Licno nisam bio zadovoljan s pripremama ali se nisam zelio mjesati jer sam vec isuvise navukao glasina na sebe, nakon Spomen obiljezja u Krkicima, skoro da sam cetnik, nakon Urbanistickog plana, rusitelj Kozarca itd. zbog toga sam se prihvatio obaveza koje sam uzeo na sebe a pustio sam odgovorne da rade svoj posao i da se dokazu…

Mnogi kazu da je ove godine manifestacija bila slabo medijski popracena, istina je da kozarac.ba nije ove godine stizao obavjestavati ali vec sam iznio neke od razloga zasto nismo bili aktivni na netu a s druge strane ova stranica i nije bila obavezna da to radi, odnosno Savjet nije ovaj put nikog nasao niti odredio za medijsku prezentaciju… Vjerovatno se pretpostavljalo da ce to svakako svabo prenositi…

Zbog te moje pasivnosti, koja mi se prebacuje, iako sam ucestvovao u pripremi nekoliko datuma u sklopu Dana a pogotovo turnira u basketu, pojedini u Savjetu pokusali su minimizirati znacaj ove stranice, ne sluteci da ce s tim baciti pod tepih i velik broj onih od kojih ocekuju podrsku…

 

Na to sve dolazi odluka o davanju exluzivnog prava postavljanja sankova Picadillyu i Amsterdamu na skolskom igralistu bez iakvog znanja niti saglasnosti ljudi koji rade na pripremi dogadjaja koji su se tu trebali odrzati… Necu sad ulaziti dublje u ovu temu, vjerujem da sam se i ovako previse dotakao, a takodjer da ce biti prilike za komentare i replike, ja sam na kraju nasao kompromis s Savjetom, ali nazalost Mase i Jetimi nisu, s toga je koncert i otkazan jer se nije zeljelo odustati od tocenja alkohola sto je bio uslov Jetima da bi se koncert odrzao…

Na kraju, mada sam imao jos mnogo sta za reci, ali ona sto ostane zlata vrijedi, znam da ce se ponovo na mene ukazivati na nekoga ko rusi jedinstvo, sjece granu na kojoj sjedi, ali ja sam spreman da mi se sudi, vrijeme je da pocnemo prati prljav ves…

Nema podjela u Kozarcu, svi smo Kozarcani i tu smo jedinstveni, podjele su onda kada se sukobe misljenja i tu smo slabi u priznavanju cinjenica vise volimo argument srca i sake od stol…

Prije je bilo lako kucati jutarnji, bilo je stotinjak clanova i sve sam skoro u facu znao, danas nas je elhamdulillah, preko 7000, ali teze je znati koliko nas je zaista kozarac.ba?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.