svabo
nido2 piše:
Citao sam zadnju hutbu, ovu od Kardawia, u “Dzummi”, pa sam htio nesto napisati o onome na sto me asocirala. Malo sam zabrazdio i, po obicaju, nisam se znao zaustaviti. Da ne moram kod zubara, pa na posao, napisao bih knjigu o ovome.
”A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima. “ (Et Tevba 71)
Ovih dana sam, kao i mnogi od nas, najvjerojatnije, procitao agencijsku vijest o smrti jos jednog naseg brata u americkom vojnom zatvoru Guantanamo, na Kubi.
Napisano je da se radi o samoubojstvu, sto je nemoguce cinjenicno potkrijepiti.
Ne sjecam se vise, je li mi to brat Svabo pricao u nekoj prigodi, za nasih visesatnih razgovora ili sam to negdje procitao, da cemo znakove Sudnjeg dana moci prepoznati i po tome sto ce zle stvari biti predstavljane kao dobre i kad ce zlo biti instalirano, kao jedini moguci model.
Nadam sa da je jasan smisao ove poruke, makar sam je ja slobodno reinterpretirao, pa se ne mogu pozvati na izvor.
No, najbitnije za mene, u toj stvari je, da ja vjerujem da je moguc takav jedan scenario i, ma kako blasfemicnim se to cinilo, rekao bih da se on vec vidi na djelu.
To, sto americka administracija iz dana u dan cini po svijetu pod nazivom “Borba protiv terorizma”, savrseno se uklapa u scenario devastiranja svih moralnih, pravnih i inih nacela, koji su cak propisane najvisim regulama UN, dakle formulacije tipa””¦nemijesanje u unutrasnje poslove drugih drzava i vlada”, “”¦postivanje suvereniteta i integriteta drugih drzava”, “suradnje i koegzistencije”, “ravnopravnosti i jednakosti, bez obzira na naciju, vjeru ili boju koze”, “ postivanje Zenevske Konvencije”,itd., itd.
Pa, zaboga, otisli su dole, prikljucili su se na pipu i besprizorno kradu naftu iz druge drzave, koristeci kaos koji su u njoj prouzrocili, krseci sva medjunarodna prava i konvencije i pritom cijelo vrijeme zaogrcu to u odoru obrane zapadnjackih vrijednosti i tzv. Slobodnog svijeta.
Ako kradja, sila i nametanje svojih pravila drugima ima veze sa ishodistem tog Zapada, koji se poziva na nacela proistekla iz Francuske revolucije, dakle:”bratstvo, sloboda i jednakost”, onda sam ja Napoleon, glavom i bradom.
Nisam politicki naivan i znam da u zoni politike, zakon jaceg vrijedi i vise nego u drugim sferama zivota, no svejedno mi nije jasan taj nedostatak kriticke misli bas na Zapadu, koji nas je svojevremeno znao poduciti i dobrim stvarima, makar se sada sve teze sjecam bilo koje od njih, osim rockenrolla, recimo.
Ima, dakako izuzetaka, tipa Michaela Moora, ciju knjigu, znakovitog naslova”Bum, bush,buuuuuuuuuum!!!”, upravo citam (ovo je naslov hrvatskog prijevoda i bolji mi je od onog engleskog “Dude, where”™s my country?”).
Moore je svima poznati autor onih dokumentaraca vezanih za 11.rujna i nije ga potrebno poblize predstavljati, no bitan je za pricu, iz razloga sto zorno pokazuje da Zapad tocno ZNA sto se dogadja, ali se cijelo vrijeme zabavlja mijenjajuci pravila, pa da bi sve opet bilo po pravilima.
No, to je nemoguca misija, i mrtvac vec puze ispod tepiha i jos malo, pa ce ga svi ugledati.
Sto je to na slici tog Guantanama, sto je jos groznije od svega drugog sto Bushova bolesna braca rade po Iraku, Palestini i drugdje.
Za mene nema nikakve sumnje da je receni gospodin fasist, kao sto je to bio i Hitler. Zajednicko im je da je i Hitler dosao na vlast sumnjivom izbornom igrom i da ju je onda uzurpirao na dotad nevidjen nacin, da se cijeli svijet morao udruziti da bi ga likvidirao. Kolicina vlasti, koju su obojica prakticirali, u totalnoj je suprotnosti s polucenim izbornim rezultatom, pa im je i to zajednicko, kao sto im je zajednicko i to da su prakticki suspendirali rad Kongresa iliti Reichstaga ili su ih barem sveli na fikus, a odluke se donose drugdje, negdje u najskrivenijim zakucima politicke kanalizacije.
Hitler se okomio na Zidove i samo zadnji glupsoni misle da je to imalo veze sa rasom i vjerom njihovom. Ma, jok, zanimale su ga njihove banke, tvornice, dijamanti und so weiter.
Dobro je to znati, jer Bush je zapoceo ovu bitku, ali je on nece zavrsiti. Prirodni zakoni, naime, i nisu uvijek tako prirodni tako da su se u povijesti uvijek dogadzali sasvim neocekivani obrati, pa je Musa uspio nadmuditri silnog faraona, Issa je jasuci na magarcu ogrnut komadom najjeftinijeg platna, u sandalama i sa maslinovom grancicom u ruci, govoreci: ”Mir, ljudima dobre volje!”, srusio Rimski imperij, Muhamed a.s. je po ugledu na Ibrahima a. s., porusio kipove idolopoklonika u Mekki i iz srca pustinje poslao vijest covjecanstvu: “Ja sam Njegov rob i Poslanik!
Sve sto se dogadja, dogadja se Njegovom voljom i Njegovim odredjenjem!” Snaga tog uzvika, nadvisila je sve dotadasnje uzvike, a Knjiga, cije je retke Muhamed, posredstvom meleka Dzibrila, dobio od Gospodara svih svjetova, konacno je povukla jasnu granicu izmedju dobra i zla.
Nakon Muhameda, ljudi nikada vise nece moci reci da nisu znali i savjest ce ih upozoriti svaki put, kad se kradom pokusaju prijeci na drugu stranu, pa ce opet moci birati, ako vec nisu postigli da su im, opet Njegovom voljom, voskom zapecaceni i oci i usi i srca njihova.
Moguce je preko noci nagomilati milione, samo ako se skrupule bace pod tepih. No, sto poslije, zar neki ne vide da nas sviju, unatoc svim ovozemnim sarenim lazama, ceke potpuno isti kraj ovog zivota.
Ako ovaj nas zivot svagdasnji probamo “trositi” na Bozjem putu i svakim novim danom probamo ispravljati svoje mahane i ciniti vise reda na svijetu, sigurno je da ce i nasa nada narastati i da cemo postepeno spoznati da na kraju dolazi ono najbolje, a ne ono najgore.
Ako, pak, svu nafaku vezujemo za ovaj svijet, sigurno je da ce nam svaki sljedeci dan izgledati sve gore, jer nam bonus opada svakim dahom nasim i ne mogu zamisliti insana, kojeg bi veselio njegov konacni nestanak i izostanak svake nade.
A, ako netko nadu veze za profit, nece profitirati, siguran sam u to, jer to su, na kraju krajeva, potpuno nespojive stvari.
Tko sumnja, neka se zapita, zasto se, oni koji su bez vjere drogiraju i opijaju, uz svu tu silnu lovu koja im se prelijeva iz dzepova, zasto se rastaju, zasto nevjernici, kad tad ulaze u vjeru, a vjernici nikad ne izlaze iz nje, zasto”¦
Ne trebamo se vise ni pitati. Treba samo gledati, jer znakovi Njegovi su svuda vidljivi, za one razumom obdarene.
Grozno je ono, sto je snaslo naseg brata u tom zatvoru, a jos je groznija bescutnost cijelog svijeta, koji je spreman gledati ljude, koji su bez optuznice i sudjenja, bez najelementarijih ljudskih prava, leze u mraku nekih vlaznih rupa na otoku, koji vazi za tropski raj.
Jedan veliki Amerikanac, koji je Kubu volio svom snagom svog velikog srca, takodjer se ubio, ali samo Allah zna za njegove motive. I on je na stanovit nacin bio razocaran zapadnjackim licemjerjem, sto se da iscitati iz njegovih knjiga.
Ernest Miller Hemmingway, a o njemu je, dakako rijec, dobitnik Nobelove nagrade za knjizevnost, davne 1954. godine, volio je Kubu na nacin koji nije ostavljao nikakve sumnje i mrzio je fasizam u svim njegovim pojavnostima, pa je cak participirao u ratu protiv Franka u Spanjolskoj.
Siguran sam da bi ga prepoznao i u cinjenici da ljudi, negdje na njegovoj Kubi, odlaze sa ovog svijeta, a da se pocesto nitko i ne upita:” Sto li su nam to htjeli poruciti!”
Brate, ja sam cuo tvoj vapaj, osjetio sam tvoj ocaj, progonit”™ ce me tvoja bol i ruzni nacin na koji si morao otici s ovog svijeta. Vjerujem da ces u Allahovom okrilju pronaci svoj mir, a da ce zlocince stici zasluzena kazna, kako na ovom, tako i na onome svijetu.
Add comment