Kako američka vojska želi da vidite Guantanamo

Prije par sedmica direktorica Centra za zakone i sigurnost pri Univerzitetu New York, Karen Greenberg posjetila je Guantanamo.

Bio je to pokušaj vojske da pokaže javnosti kako je sve što rade u Guantanamu transparentno i doprinosi nacionalnoj sigurnosti SAD-a.

Evo njenih utisaka…

Sa još dvojicom kolega iz Evrope dobila sam dozvolu da odem u dvodnevnu posjetu u Guantanamo. Čim smo sletili na aerodrom, činilo se da smo došli na sasvim drugu planetu.

Zahvaljujući vojsci, naučila sam mnogo o “Gitmo dekorumu”, što predstavlja izraz koji vojska želi da koristimo. Moj vodič mi je objasnio kako najbolje da opišem dešavanja u toj ustanovi, bez da koristim vlastita saznanja o svemu što sam vidjela..

U kratkim crtama, evo šta sam naučila:

1. Guantanamo nije zatvor. Zvanični naziv je “ustanova za pritvor”. Iako su dva novoizgrađena kompleksa projektovana po uzoru na zatvore u Indiani i Michiganu, riječ “zatvor” nije prihvatljiva u Gitmu.

2. Guantanamo nema zatvorenika, već “neprijatelje”. Odnosno puni izraz za njih je -“neprijateljski vojnici koji djeluju van zakona” ili “pritvoreni neprijateljski vojnici”.

3. Jednom neprijateljski vojnik, zauvijek neprijateljski vojnik. “Danas više nije stvar je li neko kriv ili nije. Ovdje je riječ o neprijateljima koji djeluju van svih zakona”, rekao nam je admiral Harry Harris, glavni oficir u Guantanamu.

“Svi su oni neprijatelji”, tvrdi oficir iako Vlada ima naziv i za pokajnike koji “ne pripadaju neprijateljskim vojnicima”. To niko nije spomenuo. Nije spomenuta mogućnost pogrešnog pritvaranja uopšte.

4. Ni jedan advokat koji imalo vrijedi ne dolazi u Guantanamo. Za one koji dolaze da brane neke od pritvorenih, čuvari koriste termin “advokatski šljam”.

Sasvim je jasno da u Gitmu vjeruju kako pritvorenici koriste advokate da bi komunicirali sa vanjskim svijetom. Tako je pisalo u al-Qaedinom priručniku koji nađen u Manchesteru 2000. godine: “Koristite posjete advokatskog šljama da komunicirate i razmjenjujete informacije sa braćom van zatvora”.

5. Reporteri nerealno predstavljaju Guantanamo. Mediji navodno dolaze otvorenih očiju, željni da saznaju šta se dešava. Daju im pratnju koja je uz njih od jutra do mraka, a odlaze bez zahvale domaćinima.

Vojska to zove efektom kameleona. Preuzimaju boje izdajnika.

6. Pritvorenici još uvijek posjeduju vrijedne informacije. Harrison nam je objasnio: “U al- Qaedi, među Talibanima dolaze nove vođe, a mi ne znamo kako oni izgledaju. Često su to bivši saborci neprijatelja koji su ovdje. Dovedemo čovjeka koji crta portrete, dobijemo opis i to onda šaljemo na ratište”.

Pitanje: “Koliko su pouzdani ti crteži nakon pet godina provedenih u zatvoru”, ostalo je bez odgovora.

7. Individualnost ne postoji. Svim zatvorenicima se obraća po broju.

8. Čvrste činjenice je teško pronaći. “Primijetit ćete da govorimo nejasno. Ponekad je teško shvatiti o čemu govorimo. Ne smijemo pričati o specifičnostima. Koristimo približne vrijednosti, procjene. To su operativne mjere sigurnosti”.

9. U Guantanamu nema kontradikcija. Islam se tretira sa poštovanjem. Zatvorenici jedu halal hranu. Svaki zatvorenik, čak i onaj koji odbija saradnju, može dobit Kur'an ako želi. Ipak, ako ih upitate o osnovnim ljudskim pravima kao recimo “nevin dok se ne dokaže da je kriv”, narednik kojem ne znate ni ime reći će vam o svim opasnostima koje predstavljaju ti ljudi.

“Dozvoljavamo im dva sata rekreacije dnevno, što je u skadu sa Ženevskom konvencijom,” rekao nam je bezimeni član pratnje, ali je dodao i da bi pretraživali njihove ćelije “zatvorenici moraju izaći van kako bi pronašli oružje i informacije”.

Ako pokušate dalje da istražujete ovu temu na višem nivou, vaš vodič će biti ukoren zbog davanja pogrešnih informacija.

10. I zadnja lekcija: Posjetioci koji ne budu pratili oficijelne upute naracije, biće kažnjeni.

“Ispričajte ovu priču na neki drugi način i nikada se nećete vratiti ovdje”, upozorio me jedan od vodiča tokom ručka.

Samo će vrijeme pokazati da li sam ovo ispričala kako treba

(Sarajevo-x)