Kozarac.ba

“Sud spasava Srbiju, ali i bivse svjetske drzavnike”


U petak 2.marta 2007. holandske dnevne novine ‘De Volkskrant’ (Narodne novine) su u cjelini objavile komentar dvojice Bosanaca na presudu Medjunarodnog Suda Pravde u Den Hagu. S obzirom da su autori Kozarcani, za Kozarac.ba prenosimo slobodni prevod ovog teksta.

Medjunarodni Sud Pravde je u ponedjeljak po prvi put objavio presudu o umijesanosti jedne drzave u genocid. Sud se ocitovao da Srbija nije pocinila genocid u toku rata u Bosni i Hercegovini, da nije ni saucesnik, cak ni u Srebrenici, iako je bosanske Srbe od pocetka rata snabdijevala svim potrepstinama: od goriva, oruzja i ljudstva do strategije i na kraju novca.

Ovom vaznom odlukom Sud je ucinio jedan veliki presedan. Posto sudije nisu uspjele pronaci naredbu ‘osvoji Srebrenicu!’, sva pomoc iz Srbije se ne smatra dokazom za genocid, cak ni za saucesnistvo. Kao da bi kupac ukradenog laptopa bio oslobodjen zato sto lopovu nije dao zadatak da ukrade laptop, nego samo rekao: “ukradi sta stignes, ja placam!”.

Isto tako Sud nije ocijenio da su masovna ubistva civila na pocetku rata u BiH, srednjovjekovna opsada Sarajeva i drugih bosanskih gradova, koncentracioni logori, deportacije svih ‘ne-Srba’, te nebrojene masovne grobnice, jednom rijecju: genocid.

Time eufemizam ‘etnicko ciscenje’ nece biti ukinut.

To sto sudije nisu nasle pisanih dokaza je uzrokovano cinjenicom da je vlada u Beogradu brutalno odbila dati najvaznije dokumente iz vojnog vrha. A naredbodavci koji znaju kako je rat pripreman i vodjen, u prvom redu Ratko Mladic i Radovan Karadzic, se jos uvijek kriju, po navodima Tribunala u Hagu, bas u Srbiji.

Opasni presedan ove odluke je da se isplati sakriti dokaze. Nesaradnja sa Sudom je dozvoljena i time daje dovoljno prostora za novi genocid i u nekom buducem ratu.

Ali, ako se vec nije nasao dokaz i naredba, nije li Sud trebao gledati na rezultate i posljedice srpskih ‘pobjeda’ i iz toga izvuci pravne zakljucke? Jedan od tih rezultata je da su se 1992. u vise od 30 opstina u Bosni skoro u isto vrijeme sistematski dogodili uzasni zlocini – silovanja, masovna ubistva, deportacije, rusenja dzamija i katolickih crkava.

Ucinak: etnicka karta Bosne i Hercegovine nikad nije bila tako ‘jasna’ kao danas.

Sud je trebao istraziti kolika je sansa da se sva ta desavanja u isto vrijeme i na isti nacin dese na velikom dijelu teritorije BiH pod kontrolom bosanskih Srba, a da nije postojao plan.
Pa i ako takav plan nije napravljen u Srbiji ili ako za to nema dokaza, zar nije Srbija u svakom slucaku kriva za saucesnistvo u genocidu?

Presuda ne vodi racuna i o par drugih stvari. Jedan primjer je mirovni ugovor iz Dejtona koji je Bosni 1995. donio mir. Iako su bosanski Srbi bili prisutni, Amerikanci i Evropljani su insistirali da bas predsjednik Srbije, Milosevic pregovara u njihovo ime. Zasto? Zato sto je on imao istinsku moc u tom momentu. Srbija je placala generala Mladica i druge oficire, i u toku pada Srebrenice a i kasnije. Za tadasnje svjetske lidere to je bilo vise nego jasno. Karadzic je mogao da obecava svasta, ali njegov potpis bez Slobinog odavno nije puno vrijedio. Lekcija iz prijasnjih pregovora i sporazuma je vec bila naucena. Svaki put kada bi EU, UN ili bilo ko drugi iznio mirovni plan pred bosanske Srbe, njihovo vodstvo bi pozurilo konsultovati velikog vodju u Beogradu. I zato je Milosevicev potpis donio mir u BiH a ne Karadzicev ili bilo kog drugog lidera Srba u Bosni.

A mozda je za Sud Pravde bilo nemoguce doci do drugacije odluke. Ove 2007. godine je mozda ipak malo previse ocekivati da ce Sud ustanoviti krivicu Republike Srbije za genocid ili saucesnistvo a time i krsenje Konvencije o Genocidu iz 1948. (‘nikad vise holokaust’).

Jer buduci istoricari a i danasnji pravnici bi jako brzo iz takve odluke izvukli i nesto drugo osim krivice Srbije za genocid. Naime, saucesnistvo u tom istom genocidu od strane drugih zemalja svijeta, u prvom redu onih koje su onda predsravljali John Major, George Bush senior, Fransoa Mitteran, Wim Kok, Helmut Kohl… Oni bi u tom slucaju bili krivci jer su dozvolili da se u Evropi opet dogodi genocid. Pratili su ga na televiziji i gledali na drugu stranu (upravo ono za sto je Srbija od strane Suda okrivljena u slucaju Srebrenice). Da je Sud osudio Srbiju za genocid, bilo bi to politcko samoubistvo. A to je ipak bilo previse: samoubistvo cini samo ludjak ili ocajnik.

I zato, ni u buducnosti nece biti presuda za genocid, u bilo kojem buducem ratu i bilo kojem procesu. Jer time, direktno ili indirektno cijeli svijet, uljuljkan u fotelje ispred tv-a, sa daljinskim u jednoj i casom pica u drugoj ruci, predstavljen u Sudu Pravde od strane 16 sudija iz bilo kojih zemalja svijeta, sam bi sebe proglasio krivcem za saucesnistvo u genocidu.

Edin i Satko Mujagic

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.