SRAMNA PRESUDA HAÅ KOG SUDA

Hatib: Nezim Halilović  Muderris

Braćo i sestre u islamu! Danas 12. safera 1428.h., što odgovara 02. martu 2007. godine, hutbu sam naslovio sa «Sramna presuda Haškog suda».

Tema hutbe je sama po sebi nametnuta, obzirom da je prije četiri dana, 26. februara 2007. godine Međunarodni sud u Hagu izrekao sramnu presudu po tužbi Bosne i Hercegovine, protiv Srbije i Crne Gore.

Ovaj datum mi Bošnjaci i ostale patriote Bosne i Hercegovine morali dobro zapamtiti, jer je to dan u kojem se nije sudilo po pravdi i na bazi činjenica, već po diktatu velikih, na štetu malih naroda i u korist agresora i počinioca zločina, a na štetu žrtve… Neprijatelji muslimana će se neprekidno boriti protiv njih, sve dok ih ne odvrate od islama, što potvrđuje drugi dio 217. ajeta Sure El-Bekare:

«…Oni će se neprestano boriti protiv vas, da vas ako budu mogli, odvrate od vjere vaše. A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru, njihova djela biće poništena i na ovom i na onom svijetu i oni će stanovnici džehenema biti i u njemu će vječno ostati.»

Metode koje neprijatelji islama koriste na  putu odvraćanja od islama su različite, ali je cilj u potpunosti isti i nepromijenjen, a mi Bošnjaci smo živi svjedoci tih najgnusnijih metoda.

Allah dž.š. u 85. Kur’anskoj suri, Suri El-Burudž (Sazviježđa), koja pripada Mekanskom periodu Objave, govori o nevjerničkom narodu koji je zlostavljao i mučio vjernike, sa ciljem vraćanja u nevjerstvo. Kada su to vjernici odbili, oni su iskopali jame, napunili ih vatrom i gorivom i nakon toga ih u njih pobacali. Zbog toga ih je Allah dž.š. prokleo:
«Prokleti bili oni što su rovove iskopali,» «i vatrom i gorivom ih napunili,» «kada su oko nje sjedili» «i bili svjedoci onoga što su vjernicima radili!» «A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i hvale dostojnog vjerovali,»«Čija je vlast na nebesima  i Zemlji, – a Allah je svemu Svjedok.»(Suretu El-Burudž: 4-9)

Neka je Allahovo dž.š. prokletstvo na one o kojima govore citirani Kur'anski ajeti! Neka su prokleti i zločinci, koji su nad Bošnjacima počinili stravičan zločin, a zločinci vremena našeg življenja su u zločinu čak prešli i granicu koju tretiraju citirani ajeti, jer njihov zločin nije bio usmjeren samo na vjernike, već na sve Bošnjake – muslimane, bez obzira, bili oni vjernici ili ne bili, bili opredijeljeni ili neopredijeljeni, bili mladi ili stari, bili oni tek rođeni ili imali stotinu godina…

Kada su Arkanovci iz susjedne tada Krnje Jugoslavije, aprila 1992. godine upali u Bijeljinu, ubijali su sve osunećene muškarce i u svima njima su vidjeli svoje zaklete neprijatelje. Kakva je to patološka mržnja skoncentrisana u unutrini neprijatelja muslimana?

Kakav je to nagon da za sedam dana u Srebrenici ubiju 10.748 Bošnjaka, među kojima je 492 maloljetnih i da pri tome uživaju? Mnogo je pitanja, ali je razuman odgovor teško naći…

U Bosni i Hercegovini je bez sumnje na djelu bio najveći oblik genocida i agresije, počinjen od strane susjedne tada Krnje Jugoslavije i Srba iz Bosne i Hercegovine i to su historijski fakti. Niti u jednom trenutku, u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, između samoproglašene Republike Srpske i Krnje Jugoslavije nije bilo ni formalne granice. Naprotiv, one su funkcionirale kao jedinstvena teritorija i svi materijalni i ljudski potencijali su bili dati na raspolaganje da se okupira cjelokupna teritorija Bosne i Hercegovine, a Bošnjaci i ostale patriote: pobiju, muče i protjeraju, a njihova se imovina: uzurpira, opljačka ili totalno uništi, te da se sve: džamije, vakufski objekti, mezarja i spomenici kulture poptpuno unište…

Presuda Haškog suda predstavlja pravni presedan, totalno civilizacijsko posrnuće i definitivni pad morala.

Ova sramna presuda je signal velikim silama, da će za ugnjetavanje malih naroda i država, biti nagrađene legalizacijom okupiranih teritorija, a da će preživjele žrtve biti krive što su se branile i što su uopće ostale u životu. U konkretnom slučaju Tužena strana se   oslobađa i od obaveze naknade materijalne štete.

Utješna satisfakcija je što je Srbija okrivljena zbog nesprječavanja genocida u Srebrenici i na tome se sve završava. To posljednje je isto kao šarena laža kojom su nam kao djeci davali nadu da ćemo dobiti nešto vrijedno, a u stvari je to samo fikcija.

U Presudi Haškog suda stoji da Srbija nije imala za cilj da počini genocid u Bosni i Hercegovini… Kakve li sramote i kakve li ironije, kod egzaktnih činjenica: dvije stotine hiljada ubijenih, četiri stotine hiljada invalida, četrdeset hiljada silovanih Bošnjakinja, među kojima je deset hiljada maloljetnih djevojčica, tri stotine logora, kroz koje je prošlo tri stotine hiljada logoraša, šest stotina i petnaest do temelja porušenih džamija, na desetine hiljada porušenih stambenih objekata i td..

Činjenica je da je sva tzv. Jugoslovenska narodna armija iz: Slovenije, Hrvatske i BiH, sa još pet korpusa iz Srbije, sa svim raspoloživim materijalnim i ljudskim potencijalima punih četrdeset i pet mjeseci atakovalo na ovu malu, ali bogatu zemlju, koja se zove Bosna i Hercegovina i na goloruke Bošnjake i rijetke pojedince iz drugih naroda, koji su i pored Embarga Međunarodne zajednice na uvoz naoružanja, potpuno vezanih ruku uz Allahovu dž.š. pomoć i materijalnu pomoć i pomoć nekoliko stotina dobrovoljaca iz islamskog svijeta sačuvali dio države Bosne i Hercegovine i onda kada smo iz odbrane prešli u fazu oslobađanja Bosne i Hercegovine, Međunarodna zajednica nas je u tome spriječila i prisilila da potpišemo Dejtonski sporazum, kroz koji se legalizirao rezultat genocida, koji se zove R. Srpska…

 Obzirom da je Međunarodna zajednica cijelo vrijeme skrštenih ruku posmatrala brutalnu agresiju na BiH i genocid nad Bošnjacima i patriotama iz reda drugih naroda, pored toga što bi to bio čin nesporne pravde, Haški Sud je imao i moralnu obavezu da sve to nazove pravim imenima, te da  Srbiju i Crnu Goru kazni na način što će biti dužne platiti ratnu štetu, koja je izražena u milijardama Maraka.

 Ali očekivanja naivnih Bošnjaka i ostalih patriota ove napaćene Zemlje su 26. februara 2007. godine bila iznevjerena i Međunarodni Sud (ne)pravde u Hagu je skinuo svoju, ali i masku ostalih Međunarodnih institucija i jasno dao do znanja, da se Srbija i Crna Gora oslobađaju optužbi.

Ne stidimo se, jer se nemamo čega stiditi, ne plašimo se institucija i ljudi, jer se samo Allaha dž.š. trebamo bojati, ne budimo pesimisti, jer to nije svojstveno muslimanima i ne zavaravajmo se time da će naše probleme umjesto nas rješavati neko drugi!

Braćo i sestre, ne dozvolimo da bilo ko pogazi principe borbe, na kojima se temeljila odbrana i oslobađanje BiH! Nazivajmo stvari, pojave, narode i (ne)ljude imenima, koja im pripadaju!

Rađajmo, odgajajmo i školujmo našu djecu!

Učimo ih da budu: dobri muslimani, patriote, pošteni, vrijedni, bogati, snažni i odvažni!

Svaki dan im govorimo istinu i samo istinu, a istina je naše ubojito oružje i istina će inša-Allah pobijediti!

I Bosne i Hercegovine će inša-Allah biti sve do Posljednjega dana, a na Sudnjem danu će se sve nepravde Haškog i drugih sudova popraviti i toga dana se nikome nepravda neće učiniti!!!

Gospodaru, pomozi svim ugroženim ljudima, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji govore samo istinu, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!