licnosti.jpg)
svabo
Piše Edin Ramulić:
Sada kada se prašina malo slegla oko presude Međunarodnog suda pravde red bi bio da u javnost iznesem neka saznanja i zaključke do kojih sam, doduše, došao i prije nego se sud očitovao.
Da budemo jasni, ovakva presuda nije proizvod zavjere bilo koga naspram muslimana. Ovakva presuda nije nikakva kompenzacija za Kosovo. Ovakva presuda nije pobjeda srbijanskog pravnog tima. Ovakva presuda je proizvod isključivo bošnjačke gluposti, naivnosti i taštine.
Agentski tim predvođen Sakibom Softićem je diletantski i megalomanski pripremio tužbu i pred Međunarodnim tribunalom iznio gomilu besmislica i neistina. Primjera radi, kada je u pitanju opština Prijedor, iznosili su ničim utemeljene podatke da je u logoru Trnopolje ubijano između 20 i 30 ljudi dnevno, da je u Hambarinama ubijeno 1.000 ljudi iako se zna da je taj broj 318. Manipulisali su brojkom od čak 20.000 ubijenih Prijedorčana. Takvi dokazi i ”činjenice” jednostavno nisu mogle proći kod bilo kojeg suda a pogotovo kod Međunarodnog suda pravde Naš zastupnički tim je vrijeme utrošio na dokazivanje već dokazanih činjenica u presudama ICTY-a i te dokaze je podebljavao netačnim podacima i poluistinama, a istovremeno su uskratili žrtve da direktno svjedoče uz obrazloženje da bi ih morali pozivati u hiljadama. Bivši zastupnik bh. tužbe, sada zastupnik Udruženja majki Srebrenice i Žepe Francis Boyle ocijenio je da su bh. zastupnici unilateralno odlučili da ne dozvole žrtvama da govore u svoje ime pred Sudom.
Podsjećam vas na izjavu koju je Boyle dao u martu prošle godine: "Šta ovi advokati misle ko su? Ova tužba nije njihova tužba. Ova tužba je tužba naroda BiH za genocid". Boyle je inače pravnik koji je sročio tekst optužbe i neko ko je bio najzaslužniji da uopšte dođe do tužbe. Takav ekspert je smatrao da žrtve moraju govoriti direktno Međunarodnom sudu pravde o bolu i patnjama koje su iskusili. Umjesto toga, zastupnici bh. tužbe su odlučili da ušutkaju žrtve genocida. Prije toga su ušutkali Boyla.
Za sve propuste u ovoj najvažnijoj bosanskohercegovačkoj parnici svih vremena najodogovornija je bošnjačka politička elita iz SDA koja je ovom tužbom namjeravala zacementirati svoje centralno mjesto u bošnjačkoj historiji. Ovu najveću pravnu šansu po građane BiH prepustili su šačici diletanata.
16. maja prošle godine, nakon sastanka sa predsjednikom ICTY-a Faustom Pocarom, razgovarao sam sa Muratom Tahirovićem predsjednikom Saveza logorasa u BiH. Pitao sam ga da li je neko njega iz bh. tima zastupnika tužbe konsultirao za podatke jer niko od Prijedorčana nikada nije bio uključen u pripremu optužnice. Valjda da se pohvali, Murat Tahirović mi je priznao da su on i Smail Čekić zatvorili se u kancelariji i šest sedmica pripremali tužbu. Najvažnija pravna stvar u Bosni i Hercegovini povjerena je dvojici ljudi i njihovim nesređenim arhivama. Kasnije sam saznao da je Sakib Softić povremeno kontaktirao i Amora Mašovića iz državne komisije za nestale osobe. SDA-ova vrhuška povjerila je šačici diletanata da pripreme tužbu kako bi eventualno pozitivan ishod presude mogli proglasiti isključivo svojim stranačkim uspjehom. Mašović je SDA političar, Čekić je omiljeni (jedini) SDA-ov historičar a Savez logoraša BiH je SDA-ova jurišna konjica od samog osnivanja i taj savez je utemeljio SDA-ovac Irfan Ajanović.
Sve to ne bi bilo sporno da presuda nije ovakva kakva jeste, a za BiH, pogotovo Bošnjake, presuda je nikakva. I bolje bi bilo da nismo ni podizali tužbu, a još bolje bi bilo da smo se nagodili sa Srbijom kada su nam to nudili. Međutim, manipulatori koji su protraćili jedinstvenu priliku da se pred najvišom međunarodnom institucijom pravde iznesu činjenice o stradanjima građana BiH uspjeli su da ogorčenost domaće javnosti presudom usmjere na navodnu zavjeru međunarodne zajednice prema muslimanima. Organizovali su i miting pranja svoje odgovornosti u Sarajevu. Navodno se deset hiljada izmanipulisanih odazvalo. Mašović i Čekić već godinama drže monopol nad istinom o tragediji Bošnjaka. Njihova istina nam se u ovoj presudi razbila o glavu, a razbijaće nam se i u svim budućim parnicama vezanim za rat i ratne zločine. Njihovo ničim utemeljeno insistiranje na dvjesta hiljada bošnjačkih žrtava dovodi u pitanje i onih sedamdeset hiljada utemeljenih? Njihovo insistiranje na dvadeset hiljada ubijenih Prijedorčana dovelo je u pitanje vjerodostojnost 3.254 žrtve koliko smo do sada evidentirali. Srbijanski tim je već lansirao u Hagu cifru od 1.000 ubijenih Prijedorčana i nije teško zaključiti koju je sud prihvatio kao vjerodostojniju, jer je srbijanska cifra daleko bliže istini.
Ma kako ih bošnjački mediji okivali u zvijezde Mašović i Čekić direktno rade protiv interesa Bošnjaka, to se pokazalo i ovoj presudi. Naravno oni su godinama sa svojih dobro plaćenih pozicija razvili mrežu podrške kod udruženja žrtava naročito iz Podrinja i svaki pokušaj da se njima uskrati monopol nad istinom o tragediji Bošnjaka u proteklom ratu bio je bezuspješan jer neinformisanim ljudima lako je manipulisati. Sarajevski mediji su izmislili Mašovića, u Danima je dva puta za redom proglašavan ličnošću godine, a taj čovjek pola svog radnog vremena provede u stranim zemljama o državnom trošku. Koje to nestale osobe on traži po Kanadi i Švedskoj, gdje je čest i rado viđen gost?
Pored neosporne činjenice da je šačica bošnjačkih manipulatora pod pokroviteljstvom SDA direktno doprinijela ovakvoj presudi nameće se i sljedeće pitanje: Zar smo i mogli očekivati bilo kakvu drugu odluku Međunarodnog suda pravde kada godinama sami pobijamo rezultate genocida? U zadnjih sedam-osam godina država Bosna i Hercegovina ima izuzetno dobre političke, diplomatske, ekonomske, kulturne i druge odnose sa Srbijom i Crnom Gorom, a tako se ne odnosi prema nekom ko je odgovoran za najteže moguće krivično djelo – genocid, u tvojoj državi. Prije svega bh. političari su relativizirali odgovornost Srbije i Crne Gore za genocid i smiješno je i naivno bilo očekivati da će neka međunarodna institucija presudom dokazati nešto što naši političari već godinama ignorišu i negiraju. I ne samo političari već i ekonomisti, kulturnjaci, sportisti i svi mi ostali koji ne bojkotujemo agresore sa genocidnim aktivnostim prema nama u proteklom ratu.
Ono što ipak vidim kao pozitivno u ovoj presudi je da je ovo druga međunarodna presuda koja uz Krstića nedvojbeno potvrđuje da se genocid desio, doduše samo u Srebrenici, ali ipak genocid. Krajnje je vrijeme da se stvarni i neosporni počinilac tog genocida a to je Republika Srpska optuži i primjereno kazni. Ovom presudom odgovornost Republike Srpske je pojačana jer je sada preostala kao jedina odgovorna za genocid, ali i druge brojne ratne zločine počinjene u BiH. Međutim, to u ime Bošnjaka nema ko uraditi, pa uskoro možemo očekivati zakone koji će zabraniti javno pominjanje agresije i genocida.
Add comment