Kozarac.ba

BOÅ NJAČKI DILETANTI PRED SUDOM


Piše Edin Ramulić:

Sada kada se prašina malo slegla oko presude Međunarodnog suda pravde red bi bio da u javnost iznesem neka saznanja i zaključke do kojih sam, doduše, došao i prije nego se sud očitovao.

Da budemo jasni, ovakva presuda nije proizvod zavjere bilo koga naspram muslimana. Ovakva presuda nije nikakva kompenzacija za Kosovo. Ovakva presuda nije pobjeda srbijanskog pravnog tima. Ovakva presuda je proizvod isključivo bošnjačke gluposti, naivnosti i taštine.

Agentski tim predvođen Sakibom Softićem je diletantski i megalomanski pripremio tužbu i pred Međunarodnim tribunalom iznio gomilu besmislica i neistina. Primjera radi, kada je u pitanju opština Prijedor, iznosili su ničim utemeljene podatke da je u logoru Trnopolje ubijano između 20 i 30 ljudi dnevno, da je u Hambarinama ubijeno 1.000 ljudi iako se zna da je taj broj 318. Manipulisali su brojkom od čak 20.000 ubijenih Prijedorčana. Takvi dokazi i ”činjenice” jednostavno nisu mogle proći kod bilo kojeg suda a pogotovo kod Međunarodnog suda pravde Naš zastupnički tim je vrijeme utrošio na dokazivanje već dokazanih činjenica u presudama ICTY-a i te dokaze je podebljavao netačnim podacima i poluistinama, a istovremeno su uskratili žrtve da direktno svjedoče uz obrazloženje da bi ih morali pozivati u hiljadama. Bivši zastupnik bh. tužbe, sada zastupnik Udruženja majki Srebrenice i Žepe Francis Boyle ocijenio je da su bh. zastupnici unilateralno odlučili da ne dozvole žrtvama da govore u svoje ime pred Sudom.

Podsjećam vas na izjavu koju je Boyle dao u martu prošle godine: "Šta ovi advokati misle ko su? Ova tužba nije njihova tužba. Ova tužba je tužba naroda BiH za genocid". Boyle je inače pravnik koji je sročio tekst optužbe i neko ko je bio najzaslužniji da uopšte dođe do tužbe. Takav ekspert je smatrao da žrtve moraju govoriti direktno Međunarodnom sudu pravde o bolu i patnjama koje su iskusili. Umjesto toga, zastupnici bh. tužbe su odlučili da ušutkaju žrtve genocida. Prije toga su ušutkali Boyla.

Za sve propuste u ovoj najvažnijoj bosanskohercegovačkoj parnici svih vremena najodogovornija je bošnjačka politička elita iz SDA koja je ovom tužbom namjeravala zacementirati svoje centralno mjesto u bošnjačkoj historiji. Ovu najveću pravnu šansu po građane BiH prepustili su šačici diletanata.

16. maja prošle godine, nakon sastanka sa predsjednikom ICTY-a Faustom Pocarom, razgovarao sam sa Muratom Tahirovićem predsjednikom Saveza logorasa u BiH. Pitao sam ga da li je neko njega iz bh. tima zastupnika tužbe konsultirao za podatke jer niko od Prijedorčana nikada nije bio uključen u pripremu optužnice. Valjda da se pohvali, Murat Tahirović mi je priznao da su on i Smail Čekić zatvorili se u kancelariji i šest sedmica pripremali tužbu. Najvažnija pravna stvar u Bosni i Hercegovini povjerena je dvojici ljudi i njihovim nesređenim arhivama. Kasnije sam saznao da je Sakib Softić povremeno kontaktirao i Amora Mašovića iz državne komisije za nestale osobe. SDA-ova vrhuška povjerila je šačici diletanata da pripreme tužbu kako bi eventualno pozitivan ishod presude mogli proglasiti isključivo svojim stranačkim uspjehom. Mašović je SDA političar, Čekić je omiljeni (jedini) SDA-ov historičar a Savez logoraša BiH je SDA-ova jurišna konjica od samog osnivanja i taj savez je utemeljio SDA-ovac Irfan Ajanović.

Sve to ne bi bilo sporno da presuda nije ovakva kakva jeste, a za BiH, pogotovo Bošnjake, presuda je nikakva. I bolje bi bilo da nismo ni podizali tužbu, a još bolje bi bilo da smo se nagodili sa Srbijom kada su nam to nudili. Međutim, manipulatori koji su protraćili jedinstvenu priliku da se pred najvišom međunarodnom institucijom pravde iznesu činjenice o stradanjima građana BiH uspjeli su da ogorčenost domaće javnosti presudom usmjere na navodnu zavjeru međunarodne zajednice prema  muslimanima. Organizovali su i miting pranja svoje odgovornosti u Sarajevu. Navodno se deset hiljada izmanipulisanih odazvalo. Mašović i Čekić već godinama drže monopol nad istinom o tragediji Bošnjaka. Njihova istina nam se u ovoj presudi razbila o glavu, a razbijaće nam se i u svim budućim parnicama vezanim za rat i ratne zločine. Njihovo ničim utemeljeno insistiranje na dvjesta hiljada bošnjačkih žrtava dovodi u pitanje i onih sedamdeset hiljada utemeljenih? Njihovo insistiranje na dvadeset hiljada ubijenih Prijedorčana dovelo je u pitanje vjerodostojnost 3.254 žrtve koliko smo do sada evidentirali. Srbijanski tim je već lansirao u Hagu cifru od 1.000 ubijenih Prijedorčana i nije teško zaključiti koju je sud prihvatio kao vjerodostojniju, jer je srbijanska cifra daleko bliže istini.

Ma kako ih bošnjački mediji okivali u zvijezde Mašović i Čekić direktno rade protiv interesa Bošnjaka, to se pokazalo i ovoj presudi. Naravno oni su godinama sa svojih dobro plaćenih pozicija razvili mrežu podrške kod udruženja žrtava naročito iz Podrinja i svaki pokušaj da se njima uskrati monopol nad istinom o tragediji Bošnjaka u proteklom ratu bio je bezuspješan jer neinformisanim ljudima lako je manipulisati. Sarajevski mediji su izmislili Mašovića, u Danima je dva puta za redom proglašavan ličnošću godine, a taj čovjek pola svog radnog vremena provede u stranim zemljama o državnom trošku. Koje to nestale osobe on traži po Kanadi i Švedskoj, gdje je čest i rado viđen gost?

Pored neosporne činjenice da je šačica bošnjačkih manipulatora pod pokroviteljstvom SDA direktno doprinijela ovakvoj presudi nameće se i sljedeće pitanje: Zar smo i mogli očekivati bilo kakvu drugu odluku Međunarodnog suda pravde kada godinama sami pobijamo rezultate genocida? U zadnjih sedam-osam godina država Bosna i Hercegovina ima izuzetno dobre političke, diplomatske, ekonomske, kulturne i druge odnose sa Srbijom i Crnom Gorom, a tako se ne odnosi prema nekom ko je odgovoran za najteže moguće krivično djelo – genocid, u tvojoj državi. Prije svega bh. političari su relativizirali odgovornost Srbije i Crne Gore za genocid i smiješno je i naivno bilo očekivati da će neka međunarodna institucija presudom dokazati nešto što naši političari već godinama ignorišu i negiraju. I ne samo političari već i ekonomisti, kulturnjaci, sportisti i svi mi ostali koji ne bojkotujemo agresore sa genocidnim aktivnostim prema nama u proteklom ratu.

Ono što ipak vidim kao pozitivno u ovoj presudi je da je ovo druga međunarodna presuda koja uz Krstića nedvojbeno potvrđuje da se genocid desio, doduše samo u Srebrenici, ali ipak genocid. Krajnje je vrijeme da se stvarni i neosporni počinilac tog genocida a to je Republika Srpska optuži i primjereno kazni. Ovom presudom odgovornost Republike Srpske je pojačana jer je sada preostala kao jedina odgovorna za genocid, ali i druge brojne ratne zločine počinjene u BiH. Međutim, to u ime Bošnjaka nema ko uraditi, pa uskoro možemo očekivati zakone koji će zabraniti javno pominjanje agresije i genocida.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.