.jpg)
svabo
Neću vam reči da je Picadilly zatvorio terasu, sad se može sjediti vani i kad snijeg pada, to je svakako vec stara vijest a ni snijeg ne pada ove godine nikako…
U stvari ne znam ni o čemu više i da pišem, dobro mi je Mena neki dan u šali napisao u mailu, “Sad te više ne trebamo, imamo live stream i možemo gledati čaršiju uživo”, skoro da je tako da me opet ne zovu telefonom i traže da samo prođem ispod da vide da im nije zaledio snimak, jer se niko ne kreče već duže vrijeme…
Iako se čaršija čini mrtvom i monotonom imalo bi se o čemu pisati ali ono što mene počinje kopkati a ujedno i boliti, jeste ima li smisla sve ovo ?
Kad te neko namjerno pokosi klizečim i ne gleda na loptu, pitaš se vrijedi li uopšte igrati taj sport ? Zašto lomiti noge ?
Znam da je veljača težak period i da će vrijeme donijeti bolja vremena, nisam ni toliko sam koliko se osjećam, ali me kopka koliko sve ovo vrijedi truda i odricanja…
Barem je kafa dobra i smije se zapaliti na javnome mjestu, pa kontam da ovdje ima za nas još života…
Nido je u pravu, treba raditi, i samo raditi…
Tokom ramazana imali smo privremenog imama. Mjesec dana imali smo sve uslove da budemo dzemat sa svim aktivnostima.
Mjesec dana išao sam redovno u džamiju na podne i ikindiju, i to nije nikakav uspijeh, računajući blagodati tog mjeseca ali obaveze i dunajluk su učinili svoje (istina ima tu malo i ljenosti). Ono što mi je dodatno bio uspijeh jeste što sam sticao naviku da dolazim u džemat.
Nakon ramazana dočekala su me zaključana vrata i obavjest, zaključak ili odluka Izvršnog odbora Medžlisa…
Ukras džamije su njeni klanjači i to krnji izgled ove ljepotice koja nijemo bez ezana stoji iako ima sve uslove da se u njoj može obavljati namaz. (Bolje je opremljena nego Mutnička džamija u kojoj se klanja)
Ja kao vjernik i džematlija ovoga džemata osjećam potrebu za džamijom.
Suvišno je govoriti o važnosti i vrijednosti obavljanja namaza u džematu i ne vidim razloga da to nije omogučeno.
O ovoj odluci se može raspravljati s više načina i dokazati da nije u redu, prije svega šerijetski gledano,( a tražio sam da me se poduči gdje stoji to pravilo u islamu da se ne može obaviti kolektivni namaz u dzematu bez stalnog imama i nisam dobio odgovor), dalje kroz samu instituciju Islamske zajednice gdje je Ustav definirao da je cilj Islamske zajednice nastojanje da svi njeni pripadnici žive u skladu sa islamskim normama, a taj cilj se realizira i ostvaruje kroz princip promicanja dobra i odvraćanja od zla, ali za tim nema potrebe pošto se nakon moga negodovanja Izvršnom odboru inicirao sastanak sa tadašnjim (starim) džematskim odboromna kraju kojeg se donijeo zaključak da trenutno stanje ne zadovoljava potrebe džematlija i donijelo odluku da se krene sa aktivnostima kako bi se zaposlio stalni imam u džematu Kalata.
Saburali smo i čekali da IZ sprovede zakazane izbore na kojima su se trebali izabrati novi članovi po džematskim odborima nakon čega je odbor trebao da krene u inicijativu da se zaposli stalni imam.
Trebali smo oformiti i radnu grupu koja je trebala snimiti stanje na terenu i sagledati trenutno financijsko stanje džemata i napraviti plan za daljnje korake…
Medžutim, na tom planu nije se ništa učinilo a džamija je i dalje zaključana za sve nas koji bi željeli obaviti namaz u njoj…
Meni se prebacuje da bespotrebno podižem tenzije i da čak iznosim pogrešne podatke u vezi džematskih mjesečnih troškova ali niko nije želio tačno da me demantuje i kaže koliko su to zaista iznosi.
Imam neprovjerene informacije da se preko 300 imena nalazi na listi platiša vazife, to nije stvaran pokazatelj jer se vazifa plača na više načina, mjesečno, godišnje, na više godina ili u krajnjem slučaju kada se desi smrtni slučaj i kada su potrebne usluge džemata onda se sve to naplati u komadu, za sve godine od početka rada džemata.
Ja i dalje smatram da je džemat Kalata dovoljno jak da sebi obezbjedi stalnoga imama, kako bi mogli svakodnevno obavljati namaz i imati aktivan džemat, stvar je samo u volji ili ne volji članova džematskog odbora da krenu sa tim aktivnostima, a opet paradoksalno je da član džematskog odbora ne želi da ima stalnoga imama.
Džemat Kalata je do sada napravio ogroman uspijeh, izgradnjom džamije a i brzim završetkom imamske kuće, to su zasluge odbora koje ja ne osporavam i spreman sam i dalje da pomažem džemat koliko sam to u stanju, ali smatram da se trenutno čini nepravda prema nama džematlijama i stoga sam uporan u ovome slučaju. Nemam mnogo izbora na koji način da pokrenem džematski odbor a jedan od njih je ovakvo medijsko ukazivanje na problem i traženje podrške od džematlija koji nisu upoznati s njim…
Već sam vas informisao o aktivnostima Vatrogasnog društva Kozarac usmjerene na obučavanje kandidata za sticanje zvanja vatrogasac.
Tri puta sedmično ( utorak, četvrtak i petak) odvija se teoretska nastava pored redovnog okupljanja nedeljom pored vozila, gdje se izvodi praktični dio.
Prve časove smo već prošli i moram istači da je Mustafa Fazlić uložio dosta napora kako bi se ovaj kurs podigao na što veči nivo. Pored potrebe da imamo verifikovane ljude za akciju, potrebno je i steči što više znanja iz ove oblasti, kako bi sutra bili što spremniji i efikasniji u intervencijama.
Za ovaj kurs biće nam potrebna i izvjesna sredstva, s toga ponovo apelujem na sve Kozarčane da pomognu vatrogasno društvo kako bi ono sutra bilo sposobno pomagati nama.
Ima podrške i mi smo zadovoljni s brojem potpomažućih članova kao i sa dosadašnjim rezultatima i mi smo svjesni da za sve treba vremena a tako i za ponovni razvoj našeg društva, ali nažalost potrebe društva su još uvijek ogromne a emanet koji smo dobili s povratkom u Kozarac tjera nas da radimo dalje iako naše aktivnosti ne zavise samo od nas…
Vatrogasno društvo je jedan svijetal primjer udruženja koje postiže rezultate i nadam se da će zadržati taj imidž, kao i da će na kraju dobiti podršku koju zavrijeđuje i da će se cijeniti njegova humana uloga u društvu…
Nakon završetka kursa društvo planira krenuti s inicijativom za kompletiranje lične i zajedničke opreme koja je neophodna za djelovanje jedinice.
Najmlađi članovi planinarskog društva i ovaj vikend su iskoristili lijepo vrijeme za izlet na Mrakovicu…
Veseli i bezbrižni prošli su kroz čaršiju da sam u momentu poželio da sam u njihovim godinama, kad te je baš briga za bilo kakva udruženja i probleme.
Komunalno je krenulo sa uređenjem drvoreda i jutros sam se bio trzno čuvši motorke kod fontane, sreća pa ovaj put to rade stručnije pa nešto od krošnje i ostane… I taj drvored, i sam izgled glavne ulice, sve su to teme o kojima bi se moglo razgovarati, toliko je problema da insan i ne zna gdje da upre…
Mislim da je Opština glavni problem o kojem najmanje govorimo, treba nači načina da se pritisne Prijedor ili da se Kozarac osamostali i da je pokretanje tih aktivnosti glavni zadatak novog Savjeta MZ. Ne znam koje se aktivnosti vode ali koliko sam upoznat novi Savjet je krenuo sa radom…
Ima još tema koje se vrte na forumu a koje su vezane za ovu čaršiju, ali ostavićemo ih za kasnije ili za foruma, i ovako sam već prešao “normu”, za kraj malo ljubavi, sreće i ako Bog da lijepi beba…:)
Add comment