"O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite" (El-Džumu'a 9. i 10.)
Uistinu je mudrost duševna hrana za kojom čeznu i žude ljudska srca kao što žedna i gladna usta žude za vodom i hranom. To je lijek koji, kad se ispravno koristi, liječi svaku bolest. Poslije tog lijeka čovjek živi čistog srca, zdravog pogleda na život, i smirene duše. Mudrost povećava ugled uglednome, a roba uzdiže na stepen vladara, i vladari žude za njegovim društvom i njegovom mudrošću. Vrste ljudi u odnosu na prihvatanje Upute
Prenosi Ebu Musa el-Eš'ari, r.a., da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: ”Primjer Upute i znanja sa kojim me je Allah poslao je kao primjer rodne kiše koja padne na zemlju. Ima zemlje koja primi (upije) vodu pa iz nje izrastu raznovrsno bilje i plodovi. Ima opet zemlje koja ne upija vodu, već se ona zadržava na njenoj površini, pa Allah dadne da je ljudi koriste za piće i navodnjavanje. A ima i zemlje koja niti zadržava vodu na površini, niti iz nje raste ikakvo bilje. Takav je primjer čovjeka kojem Allah omogući da razumije vjeru i pouči ga onome sa čime sam poslan od Upute, pa on to nauči i druge podučava, i primjer čovjeka koji neće ni glavu podići da bi prihvatio Uputu sa kojom me je Allah, s.v.t., poslao.”…..
Troje ga nasmije, a troje rasplače
Rekao je Selman el-Farisi: ”Trojica me nasmiju, a trojica rasplaču. Nasmije me onaj koji je ispunjen nadom u dunjaluk, a smrt mu za petama, onome ko je zaboravio na smrt, a Melek smrti njega neće zaboraviti, i onome ko se smije punim ustima, a ne zna je li Allah srdit na njega ili je zadovoljan njime.
A rasplaču me: nedostatak ljubavi prema Muhammedu, s.a.v.s., i njegovim ashabima, strahote smrtnih muka, i stajanje pred Gospodarom svjetova, a ne znam da li ću završiti u Džehennemu ili u Džennetu.”
Prednost učenog nad pobožnim
Rekao je Ebu Umame, r.a.: ”Poslaniku, a.s., su spomenuti učenjak i pobožnjak, pa je rekao: ”Prednost učenog nad pobožnim je kao moja prednost nad najslabijim od vas.” A zatim je dodao: ”Zaista Allah, s.v.t., i meleki, i stanovnici nebesa i Zemlje, pa čak i mrav u svom mravinjaku, i riba u vodi, blagosiljaju onoga ko ljude podučava dobru.”
Ashabi i fetve
Rekao je Abdur-Rahman ibn ebi Lejla: ”Zapamtio sam u ovom mesdžidu sto dvadeset ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i ni jednom od njih nije postavljeno pitanje a da nije poželio da drugi ashab odgovori na njega. A zatim se stvar preokrenula kada su došli ljudi koji su se pozivali na znanje i učenost, i koji su žurili da daju odgovor na pitanja zbog kojih bi hazreti Omer, r.a., pozvao sve učesnike Bedra da se posavjetuje sa njima oko tih pitanja.”
Tako me je naučio život
Prenosi se da je Šekik el-Belhi rekao Hatimu: ”Proveo si sa mnom dugo vremena, pa šta si naučio?” Hatim mu je odgovorio: ”Naučio sam osam stvari:
Prvo, posmatrao sam ljude i vidio sam da svako ima nekoga koga voli, pa kada ga spuste u kabur rastane se sa voljenim. Zato sam ja učinio da moj voljeni budu moja dobra djela koja će sa mnom biti i u kaburu.
Drugo, razmišljao sam o Allahovim riječima: I dušu od prohtjeva uzdrži, pa sam se potrudio da odbacim strast kako bih ustrajao u pokornosti Allahu, s.v.t.
Treće, vidio sam da sve što ljudi posjeduju ima svoju vrijednost zbog koje se određena stvar i čuva, a zatim sam razmislio o Allahovim riječima: Ono što je kod vas- prolazno je, a ono što je kod Allaha- vječno je. (En-Nahl, 96.) I kad god sam imao nešto vrijedno kod sebe, žrtvovao sam ga kako bih ga učinio neprolaznom vrijednošću kod Allaha, s.v.t.
Četvrto, vidio sam da se ljudi ponose imetkom, porijeklom i ugledom, pa sam razmišljao o riječima Uzvišenog: Kod Allaha je najugledniji onaj koji je najbogobojazniji. (Hudžurat, 13.) I nastojao sam da se okitim bogobojaznošću kako bih kod Allaha bio ugledan.
Peto, vidio sam da ljudi jedni drugima zavide, pa sam se vratio na kur'anske riječi: Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu. (Ez-Zuhruf , 32.) Zbog toga sam ostavio zavidnost.
Šesto, vidio sam da su ljudi neprijatelji jedni drugima, pa sam se sjetio kur'anskog ajeta: Zaista vam je šejtan neprijatelj, pa ga držite za neprijatelja. (El-Fatir, 6.) Pa sam ostavio neprijateljstvo prema ljudima i šejtana uzeo kao jedinog neprijatelja.
Sedmo, vidio sam da su ljudi spremni i na samoponižavanje radi dunjalučke opskrbe, pa sam se sjetio Allahovih riječi: Na Zemlji nema ni jednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. (Hud, 6.) Pa sam se pozabavio onim što je Njegovo kod mene, a ostavio ono što je moje kod Njega.
Osmo, vidio sam da se ljudi pretežno oslanjaju na na svoju trgovinu, svoje bogatstvo i zdravlje, pa sam se ja oslonio samo na Allaha, s.v.t.”
Veličina naše civilizacije
Prenosi se od Tarika ibn Šihaba da je rekao: ”Kada je halifa Omer, r.a., krenuo prema Šamu sa svojim prijateljem Ebu Ubejdom, na jednom mjestu im se ispriječila voda, pa je Omer, r.a., sjahao sa konja, izuo obuću i bos krenuo preko vode, vodeći za sobom svoga konja. Kad je to vidio Ebu Ubejde u čudu mu je rekao: ‘Ti si danas učinio nešto krupno i vrlo čudno! Danas je tvoj dan Omere! Ljudi u Šamu te s nestrpljenjem očekuju, a ti kao halifa bos gaziš vodu i močvaru.’ Veliki halifa Omer, r.a., ga udari po prsima i ljutito reče: ‘Eh da mi je to rekao neko drugi, Ubejde! Vi ste bili najponiženiji, najprezreniji i najbezvrjedniji narod, pa vas je Allah uzdigao i ponos vam dao preko islama. I kad god budete tražili ponos mimo islama, bit ćete poniženi.”’
Primjer Poslanikovog, s.a.v.s., ibadeta
Rekao je Ata’: ”Ušli smo Abdullah, Ibn Umejr i ja kod Aiše, r.a., pa joj je Abdullah rekao: ‘Majko pravovjernih, hoćeš li nam ispričati nešto zadivljujuće iz života Muhammeda, s.a.v.s.?’
Aiša, r.a., je zaplakala i rekla: ‘Jedne večeri je ustao iz postelje i rekao mi: ‘Aiša, dozvoli mi da napustim postelju i da se posvetim ibadetu svome Gospodaru!’ Rekla sam mu: ‘Tako mi Allaha, ja neizmjerno volim tvoju bliskost, ali me isto tako veseli ono što tebe veseli.’ I ustao je, abdestio i počeo klanjati noćni namaz. Nije prestajao plakati dok mu suze nisu natopile krilo, a zatim i zemlju gdje je stajao. Nakon toga je došao Bilal, r.a., da uči ezan za sabah-namaz. Kad je vidio uplakanog Poslanika, a.s., rekao je: ‘Allahov Poslaniče, plačeš, a oprošteni su ti i prvi i posljednji grijesi?’ Muhammed, s.a.v.s., mu na to odgovori: ‘A zar da ne budem zahvalni Allahov rob?’ Noćas su mi objavljeni ajeti, teško onome ko ih bude učio, a ne bude razmišljao o njima. To su ajeti iz sure Ali Imran: U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene. Za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju.”’ (Ali Imran, 190.-194.)
Najbolja sadaka
Rekao je Ebu Hurejre, r.a.: ”Upitan je Allahov Poslanik, s.a.v.s., koja sadaka je najbolja. Odgovorio je: ”Da dijeliš dok si zdrav i pohlepan, dok se bojiš siromaštva i žudiš za bogatstvom. A ne da odugovlačiš sa sadakom dok ti duša do grla dođe, pa da onda kažeš: tome dajte toliko, tome toliko- kad je to ionako postalo tuđe.” (mutefekun alejhi)
Add comment