Kozarac.ba

KOZARAC-Jutarnji trač…

Četvtkom ujutro čaršija obavezno živne, bilo lijepo vrijeme ili ne…

Iako se drugim danima a noćima pogotovo, čini da je Kozarac, u ovo doba godine, pusto mjesto, četvrtkom se na tren može vidjeti da nije tako. Ima raje, ali je sada sve manje posla a više potreba, malo je nekih drugih sadržaja koji bi izvukli ljude iz njihovih kuća, a u Kozarcu je najskuplje negdje samo sjediti…

Kada smo kretali iz Austrije s vatrogasnim vozilima, planirali smo da u Kozarac stignemo u četvrtak ujutro, kako bi s kolonom vozila ušli masu. Međutim, papirologija i sva ta birokratija zadržala nas je na carinskom terminalu u Bosanskom Novom preko 8 sati. 8 sati mrznuli smo se, nadomak kuće, koju kao da smo mjesecima bili napustili, dok su nam se baterije na mobilnim praznile od silnih poziva raje koja se također mrznula i čekala da stignemo. Na zvučnicima bi čuli graju raje, muziku, veselje… Emocije na sve strane, ponovo adrenalin u venama…

Iako smo u čaršiju stigli tek kasno u noć, ipak smo dočekani masom naroda, ozarenih lica, plačnih očiju… Kao u najljepšem snu, plavo svijetlo rotacija davalo je magičnu atmosveru, nakon što su se svirene ugasile, a ljudi su od dragosti kao u transu igrali, pjevali, grlili se…

U grlu ipak knedla, zbog sjećanja na one koji nažalost nisu s nama, ali zbog toga i ponos da ponovo nastavljamo nešto što je vezano stotinama godina za ovu čaršiju…

Vračam se na tu noć iz razloga što je zaista bila nesvakidašnja, a pogotovo za nas koji smo tih predhodnih nekoliko dana proveli u Austriji realizujući ovaj projekat u koji su se ugradili mnogi, mnogi Kozarčani. Za mene je odlazak preko grane nešto kao “Povratak u budućnost”, u tih nekoliko dana vidio sam tu neku budućnost, napredak, zapad…, sve ono što nas godinama čeka da mu se priključimo. Sve ono što bi mogli imati, da smo samo malo pošteni, požrtvovani, da malo više planiramo, da ulažemo…

Dojmila su me mjesta poput Galtura, koje je drugo po nadmorskoj visini u Austriji i smješteno je u planinama za čije vrhove je Kozarački kamen “mala maca”. Zaštitni zidovi od lavina su veči od samih kuća ali ljudi tu žive, i mogu zamisliti kako je tu zimi. Mjesto ima 760 stanovnika ali 90% objekata sada čine hoteli koji se dva puta godišnje, tokom sezona, otvaraju. Ljudi su se izgradili, čak su i hidrantsku mrežu sproveli po brdima a o asvaltu da ne govorim….

Znam, Austrija je to, stara sila Evrope, ali i Austrijanac je osto na svom, didova kuća sad je hotel, a štale su skoro ostale iste, čak se i drva slično slažu kao i kod nas.

Čak me je iznenadlia briga za drvečem, kada nam je instruktor rekao da prilikom izvlačenja sa sajlom auta iz provalije, zaštitimo drvo oko kojeg će ići sajla, kako nebi oštetili koru i time uništili drvo… Zanimljivo kako se na drveće gleda kod nas u Austriji…

Vračam se na ovu priču, jer sam tih dana gledao kako Bosna izgleda iz vana, šta imam a šta nemam… Ovo je i prvi put da jedan veća, nazovimo delegacija, iz Kozarca izlazi vani i susreće se s dijasporom.

Mogu li ovo biti novi početci, nova uspostava veze dijaspore i Kozarca, vračanje povjerenja, prevazilaženje podvojenosti radi viših ciljeva, zajednički rad za zajedničko dobro? Mogu! Ako se samo malo ujedinimo, založimo za nešto u čiju potrebu svi vjerujemo, kao i ljude koji će to realizovati.

Ovdje se ponovo vračam na temu ove stranice, preko koje planiramo, dogovaramo se, prikupljamo sretstva, realizujemo i obavještavamo za mnoge akcije. Kozarac.ba imao je značajnu ulogu i u ovome projektu, krenuvši od samih članova koji su financijski pomogli društvo da medijskog prostora kojeg društvo ima preko ove stranice.

Mislim da je stranica uradila ogroman posao svojim dvogodišnjim radom obavještavanja o aktuelnostima i zbivanjima u Kozarcu. Mnoge stvari su se direktno ili indirektno promjenile zahvaljujući djelovanju Kozarac.ba. Ako se sjetimo medijske blokade prije nekih četiri godine, kada je mobitel bio skup ko suho zlato i kada se svaka vijest s iščekivanjem prenosila i pogledamo danas gdje raja iz inostranstva zove svoje kod kuće i obavještavaju ih šta se dešava u čaršiji dovoljan je pokazatelj uspjeha.

Smatram da je stranica došla do nivoa u kojem se mora reorganizovati.

Prvo bi postavio pitanje, treba li nam ova stranica, znam da smo o tome govorili ali zaista vrijedi li ovaj naš rad.

Vrijedi li ova stranica za Kozarac, odnosno i za Kozarčane koji trenutno borave izvan njega.Nije li ona nešto idealno što treba nama Kozarčanima, od kojih nas je večina vani i koji se hvala Bogu zanimamo za rodni kraj i želimo da pratimo zbivanja u njemu, kao i za Kozarac, koji uvijek na okupu može imati velik broj svojih građana koji mu u datom momentu mogu pomoći u bilo kom pogledu.

Ako već gradimo Kozarac, je li dobro da imamo i jaku “medijsku kuću” u kojoj bi zaposlili par Kozarčana i zbrinuli par familija. Trenutno ova stranica zadovoljava medijske potrebe Kozarca što se tiće informisanja Kozarčana, pogotovo u inostranstvu, a dvojica zaposlenih bili bi Aaly i ja.

Nažalost, po prvi put moram reči a mislim da je ispravno, da prestanemo tražiti novac za server i održavanje stranice, već da ga tražimo za naš rad.

Vremenom su se naše obaveze na internetu povečale, tako da dosta vremena provodimo radeći na stranici, gdje ovo više nije neki hobi ili zabava već pravi posao. Da bi dobro odrađivali posao moramo biti i plačeni jer ne možemo drugačije obezbjediti uslove za egzistenciju naših porodica a to nam je ipak svima na prvom mjestu.

Biću iskren i postaviti pitanje, možemo li okupiti 1000 Kozarčana u udruženje članova Kozarac.ba, koji bi finansirali rad ove stranice u preko nje pomagali Kozarcu?

Malo sam računao i ako bi se dogovorili da ta vazifa za Kozarac.ba iznosi 50 KM godišnje, o čemu možemo diskutovati, godišnje bi imali na raspolaganju 50 000 KM, od kojih bi 24 000 potrošili na plate ( po 1000 KM plate, može se hasumima činiti velikom svotom, ali smatram da je to solidna i zavidna plata koju bi vremenom trebali obezbjediti, rastom brojem članova) 6 000 KM išlo bi na server i tehniku, a 20 000 KM ostalo bi na raspolaganju Udruženju za razne akcije, pomoći i slično.

S ovom bi obezbjedili rad na stranici, ako smo se složili da nam stranica treba, a postajali bi i ekonomski jako udruženje, koje zahvaljujući ovom tehnikom i ovom stranicom imalo svakodnevno na okupu svoje članove.

Ovo je jedna ideja, prijedlog, kako god i o ovome bi trebali ozbiljno prodiskutovati, barem oni kojima ova stranica nešto znači, jer se plašim da bi vremenom posustali pred obavezama i izgubili ovo što smo do sada postigli.

Ako se nema sredstava nema se ni rezultata, takvo je pravilo, i ako u budućnosti ne budemo išli ka profesionalizaciji rada, ne samo što se tiče stranice već i svega ostaloga, slabo će biti rezultata.

O ovome bi volio uživo porazgovarati sad 27. decembra, kada se nadam izvjesnom broju članova stranice koji bi podržali ovu ideju ali bi isto tako do tada volio čuti ovaj virtualni Kozarac, kako bi uopšte znao ima li smisla zakazivati sastanak za 27.

Mogao bi to biti mini susret članova, a s ovim bi riješili mnoge stvari na stranici i unaprijedili njen rad.

Planirao sam ubaciti više slika u ovaj Jutarnji, i pisati o više tema i dešavanja, ali eto zadrža se na ovoj temi, koja je jako bitna što se tiče budućnosti stranice, tako da ću ostatak postaviti ujutro, nadam se nakon dosta vaših komentara na ovaj…

A onda ćemo na forum.ba 🙂

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.