U San Franciscu zapljeskali su mu vodeći fizičari, moćni industrijalci i bankari na otkriću koje će promijeniti naš svakidašnji život.
Marin Soljačić, 32-godišnji Zagrepčanin, na Industrial Phisics Forumu moćnog Američkog instituta za fiziku predstavio je bežični prijenos električne energije i, zapravo, nastavio tamo gdje je Nikola Tesla stao. Autori otkrića su Marin, kao voditelj tima, te Aristeidis Karalis i John Joannopoulos, sva trojica s Massachusetts Institute of Technology, gdje rade najbolji fizičari i inženjeri svijeta.
Tri su sitnice iživicirale Marina kad je riječ o ovom zadnjem otkriću; Nokia, robot usisavač i Tesla.
-Prije pet, sedam godina nisam imao ni laptop ni mobitel. A onda su došli mobiteli i stalno ih moraš puniti. Obično usred noći, a tada te probudi i izludi njegov umirući zvuk “punjenje nužno”. Pomislio sam, kaj ne bi bilo super da se ova stvar napuni sama govori Marin za Večernji list.
Onda smo kupili robot usisavač opisuje drugu živcirajuću sitnicu. Fenomenalna stvar, pritisneš gumb i on sam očisti cijeli sobu. Radi savršeno, ali nakon dvije sobe baterije mu crknu. I tada sam se sjetio Tesle, koji je potrošio mnogo novca i vremena na bežični prijenos električne energije. Genijalni pokušaj, ali nije uspio.
Tesla je htio elektricitet prenijeti nadaleko, s jedne točke, proizvođača, do potrošača. Bežično nije išlo, ali je sagrađena golema infrastruktura metalne žice ispreplele su kuglu zemaljsku. I što ne ide nadaleko, ide na blizinu. Marinu je sinulo.
Za daljinu imamo žice, Teslinu infrastrukturu. A na srednju daljinu slaba se struja može prenijeti bežično. Dakle, unutar sobe ili tvorničke hale, nešto kao bežični internet. Dođeš u kafić, otvoriš laptop i surfaš internetom, dok se kompjutor puni bez žice objasnio je Marin svijetu svoj izum, na laiku razumljiv način.
Do prototipa trebat će godinu dana, najviše tri, a tada bi se mobiteli, roboti, mali električni kućanski potrošači mogli napajati sami. Moguća je i primjena za hibridne automobile, koji sada idu na struju i benzin, a u skoroj budućnosti mogli bismo umjesto tankanja benzina stati na autocesti, popiti kavu i bežično “natankati” struju.
A i gradnja kuća bi pojeftinila, bez žica po zidu, s izvorom struje dovedenim samo do, primjerice, ulaza. U sobi, recimo na stropu, izvor je neradiativne energije, iz kojeg tada energiju crpe različiti uređaji: mobitel, palm-pilot, laptop, robot-usisavač… za početak potrošači do 100 wata. Dok se oni napajaju strujom bežičnim putem, kroz zrak, na ljude i ostale okolne objekti ta energija ne utječe objasnio je Marin shemu, koju je za Večernjak izradio u avionu, na letu iz Boston na najjači svjetski forum fizičara, biznismena i bankara u San Franciscu.
Add comment