Kozarac.ba

Iz jednog Ratnog dnevnika

Bijeli papir mi podrhtava u ruci, citam, slova plesu….

Dana 27.09.1995 bolnica Bihac. Danas u poslijepodnevnim satima primljena NN muska osoba, starosti oko 30 godina.Povreda glave, strano tijelo omjera 3,5×4 cm u desnom dijelu slijepocine.Znakovi zivota jako slabi.Pristupito odmah operaciji, no uslijed visoke temparature pacijent je poslije operativnog zahtijeva podlegao u 5. 00. Dalje podatke nemoguce zavesti jer nazalost svi pratioci sanitetkog vozila koje je doslo iz smijera Kljuca su povrijedjeni u udesu koji su imali uslijed granatiranja te oblasti od strane agresora…

Citam, slova jos titraju, pa zar u par recenica stade neciji zivot, suze, gdje ste????? Nesto tesko mi stoji u grudima, nemam zrakaokrecem se i vidim Majdu..

Nemoj Dado, znam da je tesko ali nemoj moras biti jaka. Bio je tesko povrijedjen, i jos dok smo isli prema Bihacu ima li smo udes, zao mi je…

 Jeli bio svijestan dok ste ga vozili, je li ista rekao??????????

Malo je na trenutke dolazio ali moram ti reci citavo vrijeme iako je bio u besvjesnom stanju dozivao je vasu kcerku. Samo je zvao SARO SARO…

 Suze, konacno, o Boze hvala ti za suze…

Majda sta cu sada ja, sto meni, kako cu Sari objasniti da joj nema vise babe, kako???

O BOZE ZASTO MENI…

Osjetim ruku na ledima okrecem se i vidim didu , cini mi se da je ostario preko noci, samo jos vidim suze u njegovim ocima, gubim se…

DADO USTAJ MORAS BUDI SE SINE Osjetim da me neko posipa vodom…

Pozuri moramo se maketi cujem didu i Majdu, moramo se maketi do komande, opet granatiraju, cetnici su ponovo napali….

Ustajem, hodam, SARA SARA dido gdje je ona sta je sa njom, od jednom strah za vlastitu kcerku me dize i daje mi snagu da idem a opet se okrecem i gledam didu, pa on je izgubio sina i i jos ima snage da se boci sa mnom i da mi pomaze. Dido kako si, sta ce mo ?????

Dado sine Bogu bio drazi moras se drzati zbog Sare a i zbog tog djeteta koje nosis koje ga nece ni upoznati, moras doci sebi sine a mi ce mo biti uz tebe.

Odjednom PRKOS LJUBAV INAT Osjetim cvrsti zagrljaj starackih ruku iz kojih jos uvjek izbija snaga.

IZDRZACU DIDO Izdrzacu zbog svega a najvise radi njih dvije, znace one ko im je bio babo, znace dido…

DOLAZIMO U KOMANDU Svi mi prilaze, VAHID SAMIR FADJO DINA TIDJA Izgubise i oni brata, prijatelja komsiju…

Svi me gledaju nekim praznim pogledom u iscekivanju sta cu da uradim..

Recite sta da radim, nemojte me tako gledati, sta mogu pomoci…. Gdje su ranjeni????

Odjednom u meni snaga i zelja da pomognem da jos neko DIJETE MAJKA SUPRUGA ne zaplacu.

Taj dan i noc su bili dugi, najduzi u mome zivotu, granate su padale kao kruske , pucalo se na sve strane, Arkanovci su upali medju nasu vojsku i vodila se zestoka borba, ranjeni, zarobljeni, mrtvi….

Jutro, samo magla i dim od zgarista, KLJUC je slobodan, nasi borci su uspijeli odbiti neprijatelja i krenuli su prema SANI I PRIJEDORU.

VAHIDE vodite me na mezar, vodite….

Stojim kraj mezara i citam ZERIC Hasana EMIR rodjen 21.08.1967 poginuo 27.09.1995

UCIM i osvrcem se na toj staroj pilani, koliko ih je ostavilo svoje zivote tu u Kljucu na domak svoje kuce na domak svoje carsije.

Tako blizu a tako daleko.

A SVI SU IMALI PLANOVE; SVI SU SE RADOVALI DOLASKU U SVOJ PRIJEDOR SVIIIIIIIIIIIIIIIIIII

Ustajem i krecem, ceka me moja SARA

SARA 10 GODINA KASNIJE

Sjedim u prvom redu osnovne skole, slusam stihove…

Moj Babo

Ne, ne, to se vise ne desava
To samo grmi, nisu granate
To bosna place majko
Ne budi tuzna proci ce
Krv, ranjeni, svuda cefini zeleni

Ne, ne, jos jedna noc mora majko
Vrisak, plac, horde ljudi hrli
Ne, ne, rat je prestao majko.

Sunce, dijeca, cvijece
To je buducnost majko

Sehid, Sehid, Sehid
Ne placi majko
To je slobodna Bosna
To je moj Babo
Ne placi majko vise
Ja slobodno Bosnom secem
Zivot za Bosnu je dao
A kako i nece
Ja nemam svoga Babe
Moje je srce kao stijena
Jer poslednje Babine rijeci su bile
Zivjet ces slobodno malena…

Slusam rijeci uciteljice koja sa ponosom govori, ovu pjesmicu je napisala ucenice 4 razreda ZERIC SARAH

Suze mi idu niz lice…

UPAMTILA JE SARA SVOGA BABU A I EMIRA I PAMTICE GA DOK SU ZIVE NIKAD GA NECE ZABORAVITI

Ne doceka EMIR da stigne u svoj Prijedor, ne doceka da isprati svoje kceri u skolu, ne doceka…

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.