svabo
Piše: Besima Kahrimanovic
Kozarac lagano tone u jesenji ambijent. U suton obližnja Kozara prekrivena šumama sa bezbroj nijansi zelene, smede i zlatno žute, poprima cudnu purpurnu boju.
I Kozarcani poput njihove Kozare prkose. Sve što se ovdje dešava, dešava se nekako iz inata. Kozarac se gradi ljepši i moderniji nego što je bio do 1992. godine.
Gradi se sa dosta truda i znoja onih koji nakon povratka ovdje žive ili onih koji poslije progona 1992. godine u Kozarac dodu kako bi u njemu proveli godišnji odmor ili obavili dženazu za ubijenog i identifikovanog clana obitelji.
U godini kada su prognani, silovani, opljackani, kada su ostali bez najmilijih, vecina ih je ubjedivala i sebe i druge da se ovamo nikada nece vratiti. Nisu u ovo ubijedili ni druge, a kamo li sebe. Poceli su se vracati u svoj Kozarac prvo u svojim bolnim snovima. Kada su snovi postali nepodnošljivi, vratiše se u svoj Kozarac i u javi. Stalno ili povremeno, svejedno.
Za sve ovo Kozarcanima je trebala velika kolicina ljubavi spram rodnim ognjištem, ljubavi s kojom su ovi verojatno i predozirani. Zapazih tako jedan natpis na majici jednog Kozarcanina koji se zove Nedžad Bešic. A na ledima mu piše “Kozarac – I love this rock”. Ko im može zamjeriti kad ljudi ne vole metalic koji bi znacio na ledima majice naziv nekog drugog grada?
Radovan Karadžic “im dode” 35 miliona americkih dolara
Nusreta Sivac clanica je NVO Srcem do mira – Organizacije žena BiH još od 1993. godine. Samo godinu dana ranije Nusreta je bila zatocenica u zloglasnom logoru Omarska. Zbog osobnih, ali i patnji koje nisu ili jesu uspjeli preživjeti Nuskini sapatnici, ona crpi snagu za zalaganja na zaštiti ljudskih, osobito ženskih, prava.
Široj bh javnosti uglavnom je nepoznata cinjenica da je ova nevladina organizacija bila ukljucena u civilni postupak, tužbu koja je pokrenuta pred Njujorškim sudom protiv Radovana Karadžica. Americki sud je prihvatio ovu tužbu i spor je uspješno okoncan po tužitelja. Organizacija Srcem do mira na ovaj nacin “dobila je” odštetu u iznosu od 35 miliona americkih dolara.
Tužba je licno urucena najtraženijem Haškom opuženiku još 1993. godine u vrijeme njegovog ucešca u pregovorima u Njujorku. Presuda je postala pravomocna prije šest godina. Sivceva i ostale clanice organizacije je prije svega shvataju kao moralnu i historijsku pobjedu. O stvarnoj odšteti; o tom, po tom.
MC Omarska ceka zeleno svjetlo i Mittalovu dobru volju
Pred ovom organizacijom i njenim aktivistkinjama je još niz neriješenih zadataka. Rijec je o organizaciji koja je izmedu ostalog u maju prošle godine inicirala izgradnju Memorijalnog centra u Omarskoj. Ideja i cijeli projekat su od strane vecinskog vlasnika Mittal rudnika Prijedor zamrznuti do daljnjeg.
Valjda sve do tada dok isti ovaj kolektiv ne dobije zeleno svjetlo od lokalnih vlasti za izgradnju istog. A ovo odobrenje dobit ce se istog dana kad na vrbi rodi grožde.
Iskrene namjere vlasnika bivšeg logora Omarska tako su postale upitne pod izgovorom da bivši logoraši u dojaspori, bivši logoraši u Prijedoru i njihovi dželati ne misle isto. Nece i ne žele da se bratski izljube, izgrle i jedni drugim oproste u zdanjima ovog bivšeg logora.
U sadašnjem Mittal rudniku Prijedor, usput receno, niko ne radi od 2.500 Bošnjaka i Hrvata bespravno otpuštenih iz ovog kolektiva 1992. godine. U meduvremenu isti ovaj kolektiv sufinansira rekonstrukciju zgrade Osnovne škole u Omarskoj i za ovu humanu misiju nije se morao pojaviti grozd na vrbi.
Putnik namjernik dode li u Prijedor vidjetce brojne spomenike podignute u cast poginulim u otadžbinskom ratu. Što ce drugo pomisliti no da su Srbi u Prijedoru od ‘92-‘95 od strane susjeda Bošnjaka i Hrvata izvukli deblji kraj. A živote su izgubili daleko od Prijedora; Slavonskim ratištima, Gradaccu, Bihacu…
Od spomenika za 3.500 Bošnjackih, Hrvatskih i Romskih civila koji stradaše od susjeda Srba ni traga ni glasa. Historija se ovdje naocigled svih; i falsifikatora i oštecenih, itekako uspješno falsificira.
Dokle samoodrživi povratak ?
Ovog mjeseca Srcem do mira obilježava desetu godišnjicu rada na prostoru vlastite države – BiH. Što u izbjeglištvu što kod kuce – u Kuci mira. A planova je pred njima još je mnogo.
Do konacne registracije Udruženja Libera Villa ova organizacija pružat ce moralnu podršku porodicama 1.800 u posljednjem ratu ubijenih Kozarcana u cilju izgradnje spomen obilježja. S druge strane pomoci nema; od opštinskih, entitetskih a ni od državnih nivoa vlasti.
Politicari ovamo svracaju samo uoci izbora. Dodu, obecaju i odu.Tu se prica na ovoj relaciji završava. I ovo ce Kozarcani sami odraditi; kažu ako treba majke ubijenih ce same finansirati izgradnju spomen-obilježja.
Uskoro cemo poceti realizaciju više projekata medu kojima izdvajam pokretanje dnevnog boravka za starije i dnevnog boravka za djecu, kaže predjesnica Emsuda Mujagic. Paralelno sa ovim, planiramo edukacije clanica u radionicama krojenja, šivenja, infomatike…
Sve u cilju samoodrživog povratka. A onda se namece logicno pitanje.
Koliko dugo ce povratnicke zajednice pokušavati stvarati tzv. samoodrživost ?
Do posljednjeg Mohikanca.
Ovaj članak dolazi sa MojPrijedor.com & Hambarine.com
Add comment