Džumma…

"O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite" (El-Džumu'a 9. i 10.)

U temelje islamskog vjerovanja spada i vjerovanje u Sudnji dan, tj. propast ovog svijeta i ponovno proživljenje i svodenje racuna i pravedna presuda za dunjalucka djela te, na osnovu toga, odredivanje nagrade ili kazne. Pored kur'anskih ajeta koji uopceno govore o Sudnjem danu, postoje i mnogobrojni hadisi Muhammeda, a. s., u kojima se spominju neki predznaci Sudnjeg dana. Jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana je i pojava Mehdija, odnosno covjeka iz Poslanikove, s. a. v. s., porodice koji ce se pojaviti u zadnjem vremenu i sa kojim ce Allah, dž. š., pomoci islam.
U predajama se navodi da ce vladati sedam godina i ispuniti Zemlju pravdom i pravicnošcu, kao što je do tada bila ispunjena nepravdom i nasiljem. Islamski ummet ce u njegovo vrijeme doživjeti procvat kao nikad dotad, a život ce biti u znaku obilja i blagostanja …

Kaže ibn-Kesir:

"U vrijeme Mehdija plodovi ce biti mnogobrojni, imetak ce se umnožiti, vjera ce se ucvrstiti, neprijatelj ce biti ponižen, a dobro ce biti stalno" ("El-bidaje ven-nihaje", prvi tom). Vjerodostojne predaje o Mehdiju, iako ih je malo koji dostižu stepen mutevatira, tj. predaje koju prenosi toliki broj prenosilaca da se u njihovu vjerodostojnost ne može sumnjati. Prenosi se od Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, a. s., rekao:
"Kako cete se ponašati kad se medu vas spusti sin Merjemin, a imam (voda) ce biti jedan od vas?" (Buhari i Muslim). Od Džabira ibn-Abdullaha se prenosi da je cuo Poslanika, a. s., da kaže:

"Neprestano ce u mom ummetu biti grupa koja ce se boriti na strani Istine do Sudnjeg dana. I sici ce Isa, a. s., pa ce reci njihov voda (Mehdi) Isau, a. s.:
‘Predvodi nam namaz!’ A on ce odgovoriti: ‘Ne, vi ste vode i imami jedni drugima! Allah je pocastio ovaj ummet'" (Muslim). Prenosi se od Alije, r. a., da je rekao Muhammed, a. s.:

"Mehdi je od nas – ehlu-l-bejta; Allah ce popraviti njegovo stanje preko noci" (bilježe Ahmed i Ibn-Ma'dže; Ahmed Šakir i Albani kažu da je njegov sened vjerodostojan).
Po imenu Muhammed, sin Abdullahov

Ebu-Seid el-Hudri prenosi da je Muhammed, a. s., rekao:

"Mehdi je od mene, svijetlog je cela i povijenog nosa. Ispunit ce Zemlju pravdom i pravicnošcu, kao što je ona bila ispunjena nepravdom i nasiljem. Vladat ce sedam godina" (Ahmed i Hakim; Albani kaže da je sened ovog hadisa dobar, hasen). Abdullah ibn-Mesud prenosi da je Poslanik, a. s., rekao: "Dunjaluk nece nestati dok Arapima ne bude zavladao covjek iz moje porodice. Njegovo ime je kao i moje ime, a ime njegovog oca je kao i ime mog oca" (Ebu-Davud; Albani kaže da je sahih).

Jevmu-l-feth Sudnji dan

Tema o Mehdiju nas, prije svega, poziva da se vratimo na znacenje rijeci intizar (cekanje) u Kur'anu. Ajeti u kojima se spominje ovaj izraz mogu se podijeliti u tri vrste:

1. Ajeti koji govore o Allahovoj prijetnji i obecanju kazne nevjernicima, u kojima im se Muhammed, a. s., obraca rijecima: "Inteziru!" (Pa, pricekajte!).

"I oni govore: ‘Kad ce vec jednom ta pobjeda, ako istinu govorite?’ Reci: ‘Na Dan pobjede, kad nevjenicima nece nikako koristiti to što ce vjerovati i kad im se nimalo vremena nece dati’. Zato se ti okreni od njih i cekaj; i oni doista cekaju" (Es-Sedžda, 28.-29.). U ovom ajetu se pod izrazom Dan pobjede (Jevmu-l-feth) misli na Sudnji dan.

U drugom ajetu Allah, dž. š., kaže:

"Zar oni cekaju da im meleki dodu ili kazna Gospodara tvoga ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kad neki predznaci od Gospodara tvoga dodu, ni jednom covjeku nece biti od koristi to što ce tada vjerovati ako prije nije vjerovao ili ako nije kao vjernik kakvo dobro uradio. Reci: ‘Samo vi cekajte, i mi cemo doista cekati'" (El-En'am, 158.).

U ovom ajetu se spominje cekanje najveceg dogadaja (Sudnjeg dana), ciji znaci kad se pojave – covjeku nece koristiti to što ce tada povjerovati ili, pak, cekanje "malog sudnjeg dana" – smrti. Jer, kad covjek umre, za njega je vec nastupio Sudnji dan. A direktan znak smrti je to kad duša dode do grla i kad covjek vidi meleka koji je došao da mu uzme dušu. Tada ne vrijedi pokajanje.

Iz ovih ajeta zakljucujemo da nas oni pozivaju na rad, na djelo, vjerovanje i popravljanje stanja prije nego što se izmedu covjeka i ovih stvari isprijeci Sudnji dan ili smrt i prije nego što dode u situaciju kad ce biti neizvodivo uraditi bilo kakvo dobro djelo.

Ajeti o cekanju i išcekivanju

2. Druga vrsta ajeta su ajeti koji govore o cekanju obecane kazne na dunjaluku. Nevjernici nekad ubrzaju kaznu na taj nacin što je u potpunosti iskljucuju kao mogucnost izražavajuci svoju sigurnost naspram Allahove kazne.

"Zar oni cekaju da ih snade nešto slicno onome što je snašlo i one koji su prije njih bili i nestali? Reci: ‘Pa cekajte, i ja cu sa vama cekati'" (Junus, 102.).

"I reci onima koji nece da vjeruju: ‘Radite što god možete, i mi cemo raditi, i cekajte, i mi cemo cekati'" (Hud, 122.).

Ovdje su zajedno spomenuti djelo i cekanje u vidu izazova nevjernicima: "Radite…, i mi cemo raditi, cekajte, i mi cemo cekati".

3. Treca vrsta ajeta su ajeti koji govore o cekanju i išcekivanju nekih znakova i predznka i ajeta. Poznato je da su nevjernici tražili od Muhammeda, a. s., da im pretvori brdo Saffu u zlato da bi oni vjerovali u njegovo poslanstvo, zatim da im skine parce neba i slicno.

"Oni govore: ‘Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje cudo?’ Ti reci: ‘Samo Allah zna ono što ce biti, pa pricekajte, i ja cu sa vama cekati" (Junus, 20.). Iz prethodnih ajeta možemo izvuci sljedece pouke:

a.) Prepuštanje i osta-vljenje znanja o gajbu Allahu, dž. š., u svemu onome što covjek išcekuje. Znanje o gajbu pripada Allahu i nije dozvoljeno nikome – osim onome kome Allah to dozvoli – da se upušta u podrucje gajba na bilo koji nacin.

b.) Allah je iskljucio ljudski faktor – cak i kad se radi o poslanicima – iz svega što se odnosi na Allahovu kaznu koju ljudi cekaju. Kaže Uzvišeni: "Od tebe ne zavisi hoce li On pokajanje njihovo primiti, ili ce ih na muke staviti, jer su oni zaista nasilanici" (Ali-Imran, 128.). U ovome je aluziija da su to stvari koje poznaje samo Allah i On njima upravlja i odreduje ih.

c.) Podsticanje na rad i aktivnost. U ovim ajetima nas Allah upozorava i podstice na dobra djela i pripremanje za smrt i Sudnji dan ozbiljnim radom, a ne cekanjem nekih dogadaja koji ce promijeniti naše stanje. Nema nijednog kur'anskog ajeta, niti hadisa koji nam daju mogucnost da išcekujemo dogadaje tek onako, cak ni vlastitu smrt. Svaki vjernik zna da ce mu smrt doci, ali nam nije ostavljeno da cekamo smrt skrštenih ruku, potpuno pasivni i izolirani od života.

Nagrada za iskreni nijjet

Imam Ahmed bilježi hadis od Enesa ibn-Malika u kome je Muhammed, a. s., rekao:

"Kad bi nastupio Sudnji dan, a u ruci jednog od vas se nade sadnica; ako može da je zasadi prije nego što se dogodi Sudnji dan – neka je zasadi".

Muhammed, a. s., nije rekao – ako neko od vas bude klanjao namaz u tom trenutku, neka ga dovrši – vec je spomenuo sadnicu. Možda ce neko reci da je to dunjalucka stvar, ali ce se za ovosvjetski posao koji je dozvoljen šerijatom – ako uradi s iskrenim nijjetom – dobiti nagrada. A ta nagrada se umnogostrucuje ako je u tom poslu korist svim ljudima.

Radi svega ovoga, neprihvatljiv je stav pojedinih muslimana koji išcekuju dogadaje, odnosno predznake Sudnjeg dana, bez pripreme za te dogadaje. Takav stav može poroditi samo lijenost i pasivnost, što ni u kom slucaju ne smiju biti osobine istinskih muslimana.