Obilježena 14. godišnjica zlocina na Koricanskim stijenama


Više stotina clanova porodica nestalih iz Prijedora posjetilo je jucer Koricanske stijene na Vlašicu.
Na Koricanskim stijenama, iznad kanjona rijeke Ilomska, gdje su pripadnici Interventnog voda prijedorske policije 21.08.1992. godine strijeljali više od dvije stotine Prijedorcana, obilježena je 14. godišnjica ovog zlocina.

Ucenjem Fatihe, minutom šutnje i bacanjem 250 bijelih ruza ,simbolizirajuci tako pad tijela nevinih žrtava, u ponor Koricanskih stijena, posjetitelji su sa suznim ocima još jednom sjetili se ovdje nevino ubijenih ukucana, rodaka i sugradana.

14 godina poslije pronadeni su posmrtni ostaci ,na osnovu DNA analize, za samo 46 osoba, a za ovaj zlocin osuden je samo Darko Mrdja, kojem je presudu izrekao Haški tribunal.

Tog 21. augusta iz konvoja od oko 1000 prognanih Prijedorcana izdvojeno je preko dvije stotine Prijedrocana a ovo razdvajanje vršili su Darko Mrda i Igor Curguz.

U Tribunalu u Hagu utvrdeno je da su ovaj zlocin pocinili prijedorski policajci iz intervetnog voda Službe javne bezbjednosti Prijedor koji su bili službena pratnja konvojima kojima je protjerivano nesrpsko stanovništvo Prijedora.

Do sada je za zlocin na Koricanksim stijenama odgovarao samo Darko Mrda a porodice ubijenih upitali su se na Kricanskim stijenama šta je sa ostalim poput Milutina Cade i Dušana Jankovica koji su bili naredbodavci pripadnicima interventnog voda .Milutin Cado je u penziji a Dušan Jankovic je službenik Opštine Prijedor.

Za vecinu žrtava tog zlocina nisu pronadeni ni najmanji dijelovi skeleta i za njihovo cetrnaestogodišnje skrivanje odgovorne su prvenstveno vlasti Republike Srpske.

I danas su na mjestu masovnog ubistva Bošnjaka procitana imena svih za koje se vjeruje da su ubijeni na Koricanskim stijenama.

O stravicnim dešavanjima 1992. godine posvjedocio je i Sulejman Kahrimanovic, jedan od 12 Bošnjaka koji su preživjeli pakao Koricanskih stijena. Preživio je, prisjetio se, tako što se s Koricanskih stijena bacio u provaliju prije nego što je policija zapucala.

“Moj pulover se poslije dva-tri metra zakacio za kamen. Poslije nekoliko sati sam se popeo na put i spasio se. Svuda naokolo vidio sam leševe, medu kojima je bio i moj sin”, ispricao je Kahrimanovic, cije je svjedocenje izazvalo jecaje medu majkama žrtava.

Svoje svjedocenje o dogadajima od prije 14 godina Kahrimanovic je okoncao apelom na sve koji imaju bilo kakva saznanja o ratnim dešavanjima na ovim prostorima da pomognu u pronalasku žrtava na svim stranama.

“Sve žrtve treba pronaci i sahraniti na dostojanstven nacin, bez obzira na vjeru stradalih”, kazao je Kahrimanovic.

Naila Bajric iz prijedorskog sela Carakovo na Koricanskim stijenama izgubila je sina Zafira i muža Å erifa.

“Dolazim svake godine i zaista ne znam do kada cemo dolaziti i obilaziti ovo mjesto, a da ne znamo gdje su kosti naših najbližih”, kazala je brišuci suze s naboranog starackog lica.

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.