.jpg)
svabo
Starenica je sinoć, zbog obilnih kiša koje padaju unazad dva-tri dana, bila poput one iz Nidine priče o povodnju…
Ovo što sam jutros zabilježio je trečina količine vode koja je huktila sinoć niz, već odavno dobro, zatrpano korito…
“Dževahirov” novopostavljeni most, zvonio je poput crkve, od udara balvana i grana koje je voda nosila, i prava je sreća da se nije na tom mjestu zakrčila voda i napravio povodanj…
Najkritičnije bilo je niže klaonice, tačnije kod “Mustine” brane, gdje se Starenica, zbog stare pilanske brane, izlila iz svoga korita i počela ugrožavati desetak kuća u samoj blizini…
Jaka kiša i povodnji koji su se u intervalima pojavljivali još su više otežavali u spriječavanju daljnjeg izlijevanja Rike…
Iako u nekim momentima ovu riječicu možete prekoračiti nekada se ona pretvori u ogromnu vodenu stuhiju s kojom se teško nositi, oni stariji to bolje znaju a i sami kažu da ne pamte kada su Riku vidjeli ovakvu. Porede je haman sa povodnjem kada su balvani išli niz kalatu…
Treba istači a i pohvaliti firmu Es Kula i njihovog vozača bagera, našeg Fadila Čustića, koji je pritekao u pomoć mještanima i bez koga bi izhod ove bitke najvjerovatnije bio u korist naše male riječice…
Hvala Bogu pa se uvijek na kraju, kada dogori do noktiju, složimo u jedno biće i kao takvi uspijemo…
Starenica se od jutros “smirila” ali kiša i tmurni oblaci još uviek tutnjaju iznad čaršije tako da još uvijek trebamo biti pripravani i spremni da reagujemo u slučaju da se voda ponovo počne povečavati…
A u čaršiji, novi dan, nova nafaka… Kako to obićno biva, i kako smo se već navikli…
Dan ponovo započinjem s cvancikom, ono da si barem mobilan, a usput pokušavam objasniti neke stvari, zbog čega i šta…, i zaista možda se protiv nekih stvari i ne može boriti na ovakav način, putem virtuala, ali to u svakom slučaju ne treba pustiti kraju i ja vjerujem da se mi Kozarčani ipak možemo dogovoriti oko nekih stvari… Vidjećemo, ovo ljeto ponovo pred nas stavlja izazov da se okupimo, da zaboravimo pjevače i igru barem za jednu noć i da se sastanemo kako bi zajednički tražili formulu boljeg života u Kozarcu i povezanosti dijaspore s maticom… Ali o tome neki drugi put, možda nakon komentara…
“Kada nešto hoće, on samo za to rekne: “Budi!” – i ono bude.
Pa neka je hvaljen onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti”
(Ya-sin; 82, 83)
Danas smo ponovo bili svjedoci ove istine, ponovo smo se uvjerili da je ovaj život prolazan i da smrt dolazi onda kada joj se najmanje nadamo, i da ne znamo do kada nam je nafaka propisana i u kojoj ćemo zemlji umrijeti…
Smrti se ne treba bojati, jer je ona prirodna, baš kao i rođenje, neminovna, treba se plašiti onoga što dolazi poslije smrti, treba se bojati susreta s svojim Gospodarom, a iz dana u dan gledamo i svjedočimo da ćemo se na kraju ipak njemu vratiti… Tjelo ćemo razdužiti a duša će se vratiti svome Stvoritelju…
“A ti, o dušo smirena,
vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i on tobom zadovoljan,
pa uđi među robove Moje,
i uđi u Džennet Moj!” (Al-Fagr 27.-30.)
Danas smo, ako Bog da, na bolji vječni svijet ispratili našeg sugrađanina, sina, brata, rođaka, komšiju, prijatelja, Softić (Paše) Adema, koji je iznenadnom smrću preselio na Ahiret u svojoj 37. godini života. Broj ljudi koji je klanjao dženazu danas u Kamičanima, poslije podne namaza, govori o tome koliko je Adem bio cijenjen i poštovan i koliko nas je sviju njegova smrt pogodila i iznenadila. Da mu se Allah smiluje a porodici podari sabura u ovim teškim trenutcima…
Add comment