Džumma…

“O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

Ako se upitamo zašto je Poslanik, s.a.v.s., bio i ostao toliko poštovan i nadasve drag svojim savremenicima a i kasnijim generacijama muslimana sve do danas, zašto su ga cijenili i oni koji nisu prihvatili njegov poziv, i odakle tolika odlučnost i ustrajnost na putu oživotvorenja učenja za koje se zalagao, bez sumnje, odgovore treba tražiti u punini njegove ličnosti i karakteru koji su krasile nabrojane odlike lijepog morala.

Allah Uzvišeni je rekao: ”Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. “ (El-Ahzab, 21)



Ako se uzme u obzir kontekst u koji je smješten ovaj kur'anski ajet, onda se može razumjeti da je to prigovor onim ljudima koji su se deklarisali kao Poslanikove pristalice, ali je, ustvari način na koji su se ponijeli u vrijeme opsade Medine otkrio njihov strah, egoizam i brigu za vlastitu sigurnost. Bez obzira na njihovu kolebljivost i malodušnost, kao i otkazivanje savezništva, u odlučujućem trenutku, od strane plemena Benu Kurejza, Resulullah, s.a.v.s., se pokazao krajnje odlučnim, hrabrim i spremnim na najveću žrtvu.

Ovim ajetom, Allah Uzvišeni je htio ukazati na uzorito ponašenje Poslanika u konkretnoj situaciji – kao model ispravnog reagiranja čak i u najtežim situacijama. Komentatori Kur'ana se slažu u tome da smisao ajeta, iako je u vezi s konkretnom situacijom, čuvenom Bitkom na Hendeku, ipak, ima općenito značenje. Poruka ajeta je da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije uzor ponašanja samo u ovoj i ovakvoj situaciji, već je on uzor vrijedan spominjanja u svakom pogledu. Stoga su muslimani obavezni slijediti Alejhisselama u svim domenima njihovog osobnog, porodičnog i društvenog života.

Zašto slijedimo Allahova Poslanika, s.a.v.s.

Neko će upitati, čemu proučavati i slijediti život poslanika koji je sa životne pozornice nestao prije 14 vijekova, a uvjeti života su se u međuvremenu nevjerovatno izmjenili. Å to se tiče muslimana, odgovor je jasan: ne može biti musliman ko ne slijedi primjer svoga Vođe, a one koji ne poznaju životopis Resulullaha, s.a.v.s., treba podsjetiti na neke relevantne činjenice koje nadilaze vrijeme i promjene. Poslanikovo obraćanje svim slojevima u društvu, bez obzira na rasna i klasna obilježja, njegovo učenje koje koje ima izvorište u Bogu, osobno i principijelno prakticiranje onoga što je proklamirao, kao i to da njegovo učenje zadire u sve segmente ljudskog života, čini ga stalno aktuelnim, a nas obavezuje na permanentno izučavanje i slijeđenje njegove prakse.

On je, ustvari, obrazac ponašanja i karaktera za čitav ljudski rod, posebno muslimane.

Iako je, po svojoj konstituciji bio kao i ostali ljudi, on je, ipak, posjedovao karakteristike nedostižne za ostale, kako u fizičkom tako i u duhovnom smislu. On je kao Allahov Vjerovjesnik bio pod stalnim nadzorom Vrhunaravnog Odgajatelja koji mu je usadio savršena svojstva ponašanja kako bi mogao biti odgajatelj drugima i primjer za slijeđenje.

Allaha je često molio: Allahumme hassin halki ve huluki (Bože, uljepšaj moj izgled i moj ahlak (ponašenje). Uzvišeni mu je uslišio dovu i učino mu lijepim i izgled i njegov ahlak.

Njegov ahlak je bio Kur'an, što razumijemo iz predaje S'ad bin Hišama koji je rekao: ”Uđoh kod Aiše, Allah bio zadovoljan njom i njezinim ocem, i upitah je o ahlaku Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa mi ona reče: ‘Učiš li Kur'an?’ Rekoh: ‘Naravno.’ Tada ona reče: ‘Narav Allahova Poslanika, s.a.v.s., bijaše upravo Kur'an.’ “

Poslušajmo nekoliko uputstava Svemilosnog Njegovom Vjerovjesniku koja bacaju svjetlo na njegovo ćudoređe i koja su bila ideja vodilja u njegovoj poslaničkoj misiji tokom dunjalučkog života.

”Ti sa svakim lijepo, i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni. “ (El-E'araf, 199.)

”I strpljivo podnosi ono što te zadesi ”“ dužnost je tako postupiti. “ (Lukman, 17.)

”Strpljivo podnositi i praštati ”“ tako treba svaki pametan postupiti. “ (Eš-Å ura, 43.)

”Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. “ (Fussilet, 34.)

”Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje. “ (En-Nahl, 90.)

U čemu se ogleda savršenost njegovog morala

Nakon što je usavršio njegov ahlak, Svevišnji ga je spomenuo i pohvalio riječima: ”Ti si, zaista, najljepše ćudi. “ (El-Kalem, 4.) Stoga je on pohvalio lijepo ponašanje rekavši: ”Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, u Džennet neće ući doli onaj lijepa ahlaka. “

Imami Gazali u lijepo ponašanje, između ostalog, ubrojao je: ”lijepo druženje, plemenit postupak, finoću kontakta, činjenje dobročinstva, davanje hrane, širenje selama, obilazak muslimana bolesnika, bio on poslušan ili grešan, odlazak na dženazu bratu muslimanu, dobre međuljudske odnose, bilo da je riječ o muslimanima ili nemuslimanima, odziv na poziv, praštanje, mirenje među ljudima, dobrotu, plemenitost, tolerantnost, prvi da selam nazove, savladavanje srdžbe, praštanje ljudima, apstiniranje od onog što je islam zabranio kao što je, ogovaranje, laž, škrtost i pohlepa, grubost, lukavstvo, prevara, klevetanje, loši međuljudski odnosi, prekidanje rodbinskih veza, loš moral, oholost, uobraženost, pretjerivanje, pakost i zavist, praznovjerje, nasilništvo, neprijateljstvo, nepravda i sl.

Ako se upitamo zašto je Poslanik, s.a.v.s., bio i ostao toliko poštovan i nadasve drag svojim savremenicima a i kasnijim generacijama muslimana sve do danas, zašto su ga cijenili i oni koji nisu prihvatili njegov poziv, i odakle toliko odlučnosti i ustrajnosti na putu oživotvorenja učenja za koje se zalagao, bez sumnje, odgovore treba tražiti u potpunosti njegove ličnosti i karakteru koji su krasile nabrojane odlike lijepog morala. Za svakog je imao riječi poštovanja; siromašni su u njemu nalazili svoga pomagača, potlačeni svoga zaštitnika i izbavitelja. Hazreti Alija, r.a., priča: ”Kada su Poslaniku, s.a.v.s., privedeni zarobljenici Tajja, između njih priđe mu žena i reče: ”O Muhammede, ako možeš da me oslobodiš i ne izazivaš zluradost arapskih plemena, jer ja sam kći vođe svoga naroda. Otac moj pazi na svetinje, pomaže druge, hrani gladne, dijeli hranu i selam širi. Nevoljnika nije nikad vratio praznih ruku. Ja sam kći Hatima et-Taija. “ Poslanik, s.a.v.s., reče: ”Ropkinjo, uistinu je to svojstvo vjernika… Oslobodite je, jer njezin otac voli plemenita svojstva, a i Allah voli plenita svojstva, ahlak. “

Savršenost Vjerovjesnikovog ahlaka razumije se i iz savjeta koji je on uputio svom omiljenom ashabu kada mu je jednom oporučio: ”O Muaze, oporučujem ti bogobojaznost, iskrenost u govoru, ispunjenje ugovora i preuzete obaveze, napuštanje varanja, čuvanje komšijskog prava, samilost prema siročetu, blag govor, nazivanje selama, lijep rad, kratke nade, držanje uz vjeru, učenost u Kur'anu, ljubav prema ahiretu, strepnju od sviđanja računa, te blag postupak, a zabranjujem ti da psuješ mudraca, da iskrenog u laž utjeruješ, da se pokoravaš grešniku, da grešan budeš prema pravednom vladaru, te uništavaš zemlju. Oporučujem ti bogobojaznost kod svakog kamena, drveta, i busena, i da svaki tvoj grijeh prati pokajanje, za tajno tajna, a za javni javno. “

Iz ovoga se, na vrlo slikovit način, očituju temeljni principi morala iz kojih izviru univerzalne ljudske vrijednosti kojima treba da teže svi ljudi, posebice muslimani.

Poslanikova, s.a.v.s., skromnost

Kao vođa svoga naroda i šef mlade islamske države, mogao je sebi priuštiti luksuz po uzoru na tadašnje vladare drugih država. Međutim, jedna od njegovih osnovnih vrlina bijaše skromnost koju je u svim prilikama prakticirao i drugima preporučivao. Sam je svoju odjeću ušivao i krpio, a nerijetko je ukućanima pomagao u njihovim svakodnevnim poslovima. Zbog gladi bi na stomak privezivao kamen. Jeo bi ono što se zadesi. Ako bi mimo hljeba bilo datula, jeo bi te datule. Ako bi bilo pečenja jeo bi ga. Ako bi se zateklo nešto slatka ili meda, takođe bi jeo. Nije jeo oslonjen, niti za stolom. Nikad se do sitosti, uzastopno tri dana, nije najeo, sve do preseljenja na ahiret, ne zbog siromaštva ili škrtosti, već zbog nesebičnosti, jer je volio više drugima nego sebi.

Jahao bi ono čime je raspolagao; ponekad konja ili devu, a ponekad mazgu ili magarca. Iza sebe bi posađivao slugu ili bilo koga drugog, kada bi jahao. Nerijetko je išao pješke, bos, bez ogrtača, bez turbana ili kape. Imao je nekoliko muznih deva i ovaca čijim su se mlijekom prehranjivali i on i njegova porodica. Imao je nekoliko sluga i sluškinja, i nije se nad njima izdizao niti u hrani niti u odjevanju. Nije omalovažavao siromaha zbog siromaštva i nemoći, niti je cijenio bogataša zbog njegovog imanja. Prema obojici jednako se ponašao i obojicu je na isti način pozivao je Uzvišenom Allahu. Uzvišenog je molio da ga u Džennetu proživi u društvu siromaha, a u životu na ovom svijetu molio Ga je da mu poveća ljubav prema siromasima: ”Gospodaru moj, ja Te molim, da mi pomogneš da radim dobra djela, da se klonim ružnih djela, da volim siromahe, a kada htjedneš, da svijet u kušnju baciš, da me sebi bez kušnje primiš. “

Sjedio je među ashabima kao da je jedan od njih. Ako bi došao neki stranac, ne bi znao ko je Poslanik dok ne upita. Kasnije mu sagradiše glinenu klupu na kojoj je sjedio kako bi ga gosti raspoznavali. Niko od ashaba ga nije zovnuo a da nije odgovorio Lebbejke (odazivam ti se). Obilazio je bolesnike, pratio dženaze, odzivao se pozivu siromašnih. Nije zanemarivao ni djecu. Prolazeći pored njih redovno im je nazivao selam.

Resulullahova, s.a.v.s., uljudnost

Svojom pažnjom prema drugima i uljudnošću plijenio je srca drugih. Nazivao je prvi selam onome koga sretne. Ako bi mu se neko zbog nečega usprotivio, strpio bi se sve dok se taj sam ne udalji. Kada bi se s nekim rukovao, on ruku ne bi izmicao sve dok onaj prvi svoju ne izmakne. Pri rukovanju čvrsto bi stezao ruku, tako pokazujući svoju prisnost i blagonaklonost. U sijelu bi sjedao ondje gdje je bilo mjesta, ne dozvolivši da mu se ustaje na noge niti da mu se ustupa mjesto. U sijelu, među ashabima, nikada nije pružao noge nego ih je podvijao a ruke stavljao na njih. Sjedio je okrenut prema kibli.

Svojim gostima iskazivao je poseban ikram (čast), čak do te mjere da je ponekad skidao svoju odjeću i sterao je gostu da bi mu bilo udobnije sjediti. Takođe je svoje šiljte, na kojem je sjedio, ustupao gostu. U slučaju da on to odbije, insistirao bi na tome dok ga ne uzme. Nikome se nije okrenuo i obratio a da taj ne bi pomislio kako je on, hazreti Pejgamber, prema njemu najplemenitiji. Svakom s kim bi sjedio poklanjao je pažnju i okretao svoje lice. Njegovo sjedenje, slušanje, govor, svekolika prefinjenost, obraćanje onom pored sebe i cjelokupno sijelo bijaše sa stidom, poniznošću i blagošću.

Allah Uzvišeni je za njega rekao: ”Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. “ (Alu Imran, 159.)

Poslanikov, s.a.v.s., govor i smijeh

Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je rječit i svojim govorom ostavljao je snažan dojam na slušaoce. Govor mu se odlikovao kratkoćom i jezgrovitošću, bio je intoniran tako da nije bilo oscilacija. Govorio je jasno i razumljivo tako da su se riječi u njegovu izlaganju nizale poput perli na ogrlici. Njegova supruga, Aiša, radijallahu anha, jednom je kazala: ”On nije poput vas razvlačio dok govori. Njegov govor bijaše kratak, a vi, sada, kada pričate odveć rastežete (odugovlačite u govoru).

Niti je previše duljio a ni kratio svoj govor. Povremeno je pravio kratke pauze, kako bi lakše pamtili oni koji ga slušaju.
Glas mu je bio krupan ali nadasve prijatan. Često je šutio i šutnju preporučivao. Govorio je samo kada je potrebno. Nepristojnosti iz njegova govora bile su eliminirane. Kada je bilo nužno da govori o nečemu što je neprijatno, govorio bi aluzijom (u prenesenom značenju). Uvijek je govorio istinu, pa čak i kada se šalio. Kada je vazio, bilo je to dostojanstveno i s puno savjeta.

Izraz njegova lica uvijek je pokazivao blagi osmijeh što je među ashabima izazivalo opuštenost i neobičnu prisnost. Ponekad se znao nasmijati toliko da su mu se ukazivali kutnjaci. Nije se nikada grohotom smijao niti puštao glas pri smijanju, jer je govorio da pretjerano smijanje umrtvljuje srce vjernika. Osmijeh na njegovom lici, zapravo, otkrivao je njegovu blagost i dobroćudnost.

Poslanikova, s.a.v.s., sklonost prašatanju

Plod njegove dobrote i blagosti je sklonost ka prašatanju, čak i onda kada je bio u prilici da kazni. Brojni su primjeri koji slikovito govore o toj Poslanikovoj, s.a.v.s., vrlini.

Ovdje ćemo navesti samo neke.

U jednoj od bitaka neprijatelj iskoristi neopreznost muslimana i jedan čovjek priđe Vjerovjesniku, diže svoju sablju iznad njegove glave i reče mu: ”Ko će te sad spasiti od mene? “ Poslanik, s.a.v.s., reče: ”Allah! “ Čovjeku u trenutku ispade sablja, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zgrabi i reče: ”A ko će sad tebe spasiti od mene? “ On mu na to reče: ”Ti budi bolji od mene! “ Poslanik, a.s., reče: ”Reci, svjedočim da nema boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik. “ Čovjek odgovori: ”Mogu samo reći kako se više neću protiv tebe boriti, ali ni biti uz tebe niti uz one koji se bore protiv tebe. “ Nakon toga Pejgamber, a.s., ga pusti. Čovjek ode svojima i reče im: ”Dolazim vam od najboljeg čovjeka. “

Enes, r.a., prenosi da je neka jevrejka donijela Poslaniku, s.a.v.s., otrovano ovčije meso. Kada se to otkrilo, priveli su je Poslaniku, s.a.v.s., i on ju je upitao zašto je to uradila, a ona odgovori: ”Htjela sam da te ubijem. “ Na to Poslanik, a.s., reče: ”Allah ti to nije omogućio. “ Prisutni ashabi zatražiše da je smaknu, a on im reče: ”Ne! “

Poslanikova, s.a.v.s., hrabrost

Iako su Poslanika, s.a.v.s., pored ostalih osobenosti, krasile i vrline poniznosti, blagosti, dobrote i plemenitosti, nužno je ovdje spomenuti i njegovu hrabrost kojoj su se divili i najhrabriji ashabi. Hazreti Alija je bio izuzetno hrabar i nerijetko je pred bitke izlazio na dvoboje, te je zbog toga nosio nadimake Sejfullah (Allahova sablja) i Esedullahil-galib (Allahov pobjednički lav). Međutim, o hrabrosti Allahova Poslanika, s.a.v.s., on kazuje: ”Mogao si nas vidjeti na dan Bedra kako se sklanjamo uz Vjerovjesnika, s.a.v.s., dok on biješe od sviju nas najbliži neprijatelju i toga dana najžešći. “

Hazreti Alija je takođe rekao: ”Kada bi se bitka rasplamsala, i strane sukobile, zaštitu smo tražili kod Poslanika, a.s., i niko ne bijaše bliži neprijatelju od njega. “

Imran bin Husajn pripovijeda: ”Kada bi se muslimani sukobili s neprijateljem, Poslanik, a.s., bi uvijek prvi jurnuo na njih. Kada su ga u jednoj bitki mušrici opkolili, sišao je sa svoje mazge uzvikujući: ”Ja sam Vjerovjesnik, laži je došao kraj! Ja sam sin Ibn Abdul-Muttaliba. “ Toga dana niko ne vidje veće hrabrosti od njegove.

Alejhisselamova pobožnost

Sva plemenita svojstva koja su krasila lik i moral Allahova Poslanika, s.a.v.s., izviru iz njegove pobožnosti. Njegova potpuna predanost Allahu Uzvišenom, načinila ga je Kur'anom koji hoda.

U njemu su skoncentrirana sva pravila plemenitog ponašanja zbog čega ga je Uzvišeni nazvao, usvetun hasene, najljepši uzor i jedini primjer dostojan slijeđenja. Svim svojim bićem bio je prožet mišlju na svoga Uzvišenog Gospodara. Spominjao Ga je i sjećao Ga se u svim životnim situacijama, u svakom trenu svog dunjalučkog života, stojeći, sjedeći i ležeći.

Najveću sreću i zadovoljstvo osjećao je moleći se svome Stvoritelju, posebno u namazu, govoreći kako je to radost srca njegova i relaksacija za dušu, i u tom smislu govorio bi svom muezzinu, Bilalu erihna bis-salah.

Klanjao je dok su ostali spavali, toliko dugo da su mu noge oticale. Dugo bi učio Kur'an, često ponavljajući određene ajete, razmišljajući o njihovom sadržaju i plakao. Postio je više od svih ostalih. Savmu visal (post tri dana u kontinuitetu) bio je karakterističan samo za njega.

I pored svega, Allaha, dž.š., je molio da ga sačuva zablude: ”Allahu moj, utječem se Tvom dostojanstvu, nema drugog Boga osim Tebe, da me sačuvaš od zablude, Ti si vječno Živi Besmrtni, a svi džini i ljudi su smrtnici. “ Allahu se obraćao i ovom dovom: ”Allahu dragi, ja Te molim da mi podariš pravu uputu, istinsku bogobojaznost, pravu čednost i neovisnost od Tvojih robova. “

Očito da je Uzvišeni uslišao njegovu dovu i podario mu istinsku uputu i bogobojaznost, besprijekornu čednost i ovisnost samo o Njemu, subhanehu ve teala.

U izjavi Poslanika, s.a.v.s., koju navodi I'jad u svom djelu El-Kifaje, jasno se oslikava islamska koncepcija života i moralnog aspekta u njemu. Hazreti Alija, r.a., jednom je upitao Vjerovjesnika, s.a.v.s., o njegovom ahlaku, a on mu odgovori: ”Spoznaja je moj kapital, razum je osnova moje vjere, želja je moja jahalica, sjećanje na Allaha je moj drug, povjerenje je moje blago, brižljivost je moj saputnik, znanje je moje oružje, strpljivost mi je štit, zadovoljstvo je moj kapital, skromnost je moj ponos, odricanje od užitaka je moja praksa, sigurnost je moja hrana, poslušnost mi je vrlina, borba mi je navika, a radost moga srca je u namazu. “

Molimo Allaha da nas pomogne na putu slijeđenja Alejhisselamovih odlika, da nas učini dostojnim slijeđenja njegovog puta i da nas počasti njegovim društvom u Džennetu.

Amin!