Kozarac.ba

Referendum u Crnoj Gori pretposljednja opasnost za BiH?


Gledano iz bosansko-hercegovačke perspektive, nezavisnost Crne Gore ni u kom se slučaju ne bi trebala doživljavati s euforijom.

Kao što se ne može cijela regija staviti izvan konteksta političkih previranja, sa manjim ili većim podrhtavanjem tla čiji je epicentar u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu ili Prištini, tako se ni otimanje Crne Gore iz čeljusti Srbije, ne može svrstati u kategoriju ”to je njihova stvar”. Nije čak trebalo čekati ni službenu potvrdu o rezultatima referenduma, a iz Banja Luke je doletio prvi probni balon.

Predsjednik entiteta nastalog na zločinu i genocidu, poznatijeg i kao Republika Srpska, Dragan Čavić otprilike je zaustio da se po formuli crnogorskog referenduma u budućnosti treba ravnati, te na taj način odlučivati o statusu unutardržavnog uređenja. Nije Čavić ni napomenuo kako je tom prilikom mislio na Bosnu i Hercegovinu, ne zbog toga što su njegovi birači zreli da to zaključe sami, već što se naprosto ime ove države Čaviću vrlo teško otima preko usta.

Ono što, međutim, Čavić umotava u celofan, jasno izgovaraju čelnici raznih svesrpskih udruženja u BiH, kao što je SPONA, a tu i tamo, nađe se i neki minorni radikalni politički prirepak SDS-a, PDP-a ili SNSD-a, sve je to isto, pa naglas kažu ono što Čavić, Ivanić i Dodik šapuću: REFERENDUM ZA ODCJEPLJENJE REPUBLIKE SRPSKE.

Razvoj situacije u ovom mjesecu tempirao je događaje tako da se za dvadesetak dana moglo vidjeti ko ustvari želi i na koji način, pomaknuti Bosnu i Hercegovine s mrtve tačke. Nemoguće je da nakon ovog Čavićevog balončića, liderima SDA i SDP Sulejmanu Tihiću i Zlatku Lagumdžiji nije postalo jasno s kakvim su političkim snagama u Banja Luci željeli u ustavnim okvirima unaprijediti državu Bosnu i Hercegovinu.

No, kako su blokovi i koaliranje u našoj zemlji mogući po principu svako sa svakim, ne bi me iznenadilo da nova runda pregovora oko Ustava započne tamo gdje je doživjela debakl – u Parlamentarnoj skupštini. Upravo zbog Čavićeve reakcije na ishod referenduma u Crnoj Gori u kontekstu želja koje bi se trebale reflektirati na našu državu, svi oni koji su sa skepsom komentirali svesrpsko jedinstvo po pitanju ustavnih reformi u BiH, imali su pravo.

Ne treba začuditi ako u narednih nekoliko dana, čak i službena američka administracija ne ostavi dovoljno manevarskog prostora za priču o destabilizaciji BiH – kroz odcjepljenje Republike Srpske. Tek toliko da se do znanja stavi kako niko ne smije biti neposlušan, bezobrazan i drzak i reći NE Americi.

Smješno je da je  Tihić protekle sedmice otišao na piknik u Ameriku, popio kolu sa Condolizeeom Rice, obišao čelnike dijaspore i aterirao na sarajevski aerodrom. Svima je jasno da je crvena obraza otišao u State Department da spasi što se spasiti dade, da ih proba, uz izvinjenje, uvjeriti da bi ustavne reforme, uz aminovanje Amerike, ipak trebale dobiti još jednu šansu.

I, sve se nekako uklapa u priču. Ambasador McElhaney danas je na ručak pozvao stranačke lidere i najvjerovatnije im prenio posljednju poruku.

Jedino što može biti gore od skoro izvjesne pat pozicije u kojoj više ni Ameriku neće biti briga, jeste predugačka šutnja bloka koji se usprotivio ustavnim reformama na način kako je bilo zamišljeno da prođu. Objektivno, koga mogu Haris Silajdžić, Sejfudin Tokić, Mirnes Ajanović, Martin Raguž, Nijaz Duraković i Ivo Komšić pronaći i pričati o boljem rješenju za ustavni okvir Bosne i Hercegovine? Nikoga. Stoga će priča o referendumu u Crnoj Gori brzo pasti u zaborav.

Srbiju više niko ne želi za tutora, majku, maćehu. Srbija je osuđena na nemilost i najbolnije udarce joj zadaju: drugo oko u glavi (Crna Gora) i srce (Kosovo). Kada se za dogledno vrijeme riješi status Kosova, i kada nekada zamišljenoj Velikoj Srbiji bude iščupano i srce, preostalo je još da se sačeka porod silovane Bosne i Hercegovine koja u svojoj utrobi nosi kopile zvano Republika Srpska.

Ako je Amerika odobrila da se ta fašistička i genocidna tvorevina zametne u utrobi silovane zemlje, onda je dužna ostati tu i nadzirati čudovište. Ili ga, što bi bilo pogubno, pustiti da radi šta hoće.

Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihajlo još prije pet mjeseci  je rekao da će Crna Gora biti nezavisna i dodao da će Srbija doći na nekadašnje granice Beogradskog pašaluka. Još  je dobacio da se ne treba brinuti za budućnost Bosne i Hercegovine, te da će ona biti jedinstvena i bez entiteta.

U svom vizionarskom trenutku nadahnuća ipak  direktno nije rekao da će Crnogorci možda jednog dana smoći snage i javno zažaliti što su među prvima 1991. krenuli iz Trebinja prema Stocu i Čapljini do Neretve. Samo je rekao ovo: ”Crnogorce je lako pokrenuti, jer mi dugo nijesmo znali kuda idemo”. Pametnom je i to dovoljno.

Sve ostalo je poznata priča. Snagu je smogao  Veselko Koprivica i napisao je knjigu zanimljivog naslova. U njoj je opisano granatiranje Duborvnika i pohod na Bosnu i Hercegovinu. ”SVE JE BILO META”, naslov je spomenute knjige.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.