.jpg)
svabo
Prema zakonu S.A.D., a posebno u skladu sa poglavljem 214 (b) Zakona o useljavanju i državljanstvu, svaka osoba koja podnese zahtijev za vizu smatra se potencijalnim useljenikom.
Da bi opovrgao ovu pretpostavku, svako ko podnosi molbu za vizu mora uvjeriti konzula da ima stalno prebivalište izvan S.A.D. koje nema namjeru napustiti, i dovoljno čvrste veze s tim prebivalištem zbog kojih će se vratiti nazad nakon privremene posjete S.A.D.
Pored toga, podnosilac zahtjeva za vizu mora uvjeriti konzula da ima dovoljno financijskih sredstava za podmirenje troškova puta i boravka u S.A.D. i da nema namjeru raditi za vrijeme svoga boravka u S.A.D.
Na žalost ni ovaj put nisam uspio uvjeriti dotičnog John Ginkela Vice konzula S.A.D. da ja u biti ne volim raditi i da zaista idem u Ameriku samo u posjetu i da ne namjeravam tamo ostati. Ni žena s troje djece, ni auto ni kuća, ni firma nisu bili dovoljno čvrsti argumenti da bih to dokazao.
Možda da sam ponijeo sliku Buka ili Kozaračkog kamena, i ostalih ljepota našeg kraja, ali sumnjam da jedan Amer može to svatiti…
U suštini mislim da je gospodin donijeo odluku prije nego što je pogledao moje papire a da je poslije samo tražio dlaku u jajetu. Elem, od vize i posjete Čikagu za mene nema ništa.
“I'am sorry” bio je odgovor vice konzula nakon što sam im besplatno popunio bazu podataka dajući otiske prstiju i sliku i još pojačao budžet najjače svjetske sile s 100 dolara koliko ti uzmu prije predavanja papira…
“Ako se vaša situacija znatno promjeni u budućnosti, možete ponovo podnijeti zahtjev za vizu” stoji na kraju papira koji sam dobio kao odgovor… Sumnjam da ću ponovo ići tražiti vizu ne zbog toga što sumnjam u svoju nafaku već više zbog ponižavanja i svega ostalog što mi Bosanci preživimo ispred tih svjetskih konzulata…
Mi domorodci smo naučili živjeti u getu a Amerikanac nikada neće moći svatiti šta znači “Živim od nafake”
Ovom prilikom bi se zahvalio našem Sadi i svima ostalima koji su me pozvali u posjetu s kojom sam bio više nego počašćen, al eto nije bilo nafake…
Odlazak u Čikago sam uzimao s jednom dozom sumnje, ko da sam imao išaret šta će biti, i nisam bio siguran da ću ići sve dok ne poletim, tako da me i nije toliko pogodilo što sam dobio negativan odgovor iz ambasade, ali ići na put više od mjesec dana ipak zahtijeva da se neke stvari organizuju i kod kuće, tako da sam s negativnim odgovorom morao preći na plan “B” odnosno ponovo sebi odrediti planove za predstojeći period…
Putovanje u Sarajevo i taj neki plan “B” malo su me skrenuli sa ustaljenih navika tako da evo već sedam dana nisam ništa tipkao, malo zbog razočarenja a malo i zbog tih obaveza.
Što se tiče dešavanja u čaršiji i niste puno šta propustili, najviše se samo vrijeme mjenjalo, jedan dan sunce i ljepota samo takva a drugi opet kiša i hladnoća ko da je zima a ne proljeće.
Zanimljivo je bilo u petak ispred šoping centra gdje se održala lijepa prigoda. Pizzeria Leonardo M&DŽ organizovali su lijep zabavni program s nagradama za naše najmlađe. Kupovinom pizze djeca su dobivala i brojeve koji su se u petak izvlačili i djelile nagrade. Pored dosta lijepih nagrada najatraktivnije su bile dva velika bicikla…
Zaista ovakav vid marketinga nije uobičajna praksa kod naših poduzetnika s toga i ističem ovaj potez Leonarda. Priredili su nam dva tri sata zanimljivog programa a najmlađima podjelili dosta nagrada. Što bi naši rekli:”Sve ovce na broju a vuci siti…”
Mislio sam se malo osvrnuti na neke teme s foruma, pretplata itd. al opet me put zove, tako da cu skratiti ovo javljanje.
Na žalost gorka je istina da meni 9. maj znači prestanak važnosti tablica na autu, a ne Dan logoraša, odnosno da sam unazad par dana bio na relaciji S.Most-Prijedor, kako bih u borbi s birokracijom dobio nove table i registrovano auto da se mogu ako ništa vozati po ovoj napačenoj Bosni…
Ovo je malo ciničan odgovor ali nekako ova stranica bude i sve i ništa. Sve što se napiše ili dotakne na ovome site, admini su automatski uključeni u to, što ponekad i nije tako a ponekad i ne možemo sve stići, a s druge strane ova stranica se omalovažava do te mjere da mi ponekad bude muka doći na internet…
Najmanje što nam treba jeste rasprava i svađa, kratko mogu reči da je pretplata odnosno podrška nama na dobrovoljnoj osnovi znači mi radimo koliko možemo i ne očekujemo ništa ako šta dobijemo elhadulillah ako ne mi ćemo i dalje raditi dok to budemo mogli. O tome smo već i više nego što treba govorili. Kome se dopada naš rad i zadovoljan je s kozarac.ba neka bude kod nas, ako će nas pomoći tim bolje ako ne onda ko što je jedan naš član rekao ima dovoljno starnica koje su besplatne i na kojima se čovjek adekvatno i bez pritiska može informirati…
Ko što se da primjetiti, četvrtak je standardan pazarni dan a lijepo vrijeme čini da ima raje na čaršiji.
Pijaca se polako puni a ponuda je raznovrsna, cijene tu i tamo malo preko standarda ali na to smo već navikli…
Kontam na kraju da pozovem John Ginkela junaka s početka ovoga jutarnjeg, da dođe malo kod nas u goste i da vidi kako ljudi žive, ne bi li svatio da postoje ljudi kojima Amerika nije san i koji vole svoj kraj, koji su se borili za ovo malo parče neba i zašto bi to sad napuštali?
Za kraj još dvije slike od jučer, čaršija nakon dva dana kiše… (Leka je l kafa i orangina i 20 KM goriva za ata…:))
Add comment