U čaršiji

U pola sedam ujutro sam stigao na našu granicu, a zbog vožnje koja je trajala cijelu noć u mojoj glavi bila je samo misao kako da što brže prevalim ovo malo kilometara koji su mi ostali do čaršije i toplog krevata gdje ću se naspavati. Već u Končarima sam se počeo osjećati kao da sam popio onu našu jaku, tursku kahvu, a u Sušićima sam bio potpuno budan. Na raskršcu sam skrenuo prije stanice za banjalučki autobus, a od tada ne skidam osmijeh s lica. U ušima kao da čujem onu Al Dinovu pjesmu „….lijepo je doć u svoju čaršiju….“ i ponekad mi na um padne moj prijatelj Maše koji voli ovu pjesmu :-). Juče sam se vidio s Švabom i Aaly-jem, ali smo ozbiljne razgovore vezane za stranicu ostavili za danas. Vjerujem da je tome kumovalo moje ushićenje i polet koji sam osjećao prolazeći kroz ulicu Divljih kestenova, a moji prijatelji su to razumjeli.

Da sve nije tako lijepo kako mi je izgledalo, pokazao mi je požar koji je sinoc izbio u Bešićima na jednoj njivi. Sretan sam da se akcija vezana za naš DVD tako uspješno odvija, mada bi moglo biti i bolje i nikavi komentari koji bacaju prašinu na cijelu akciju neće uroditi plodom. Najiskrenije se nadam da će se akciji odazvati još veći broj ljudi te da ćemo u skorijoj budućnosti uveliko svi razmišljati o Švabinom prijedlogu „Jedan krov- deset KM“ hvala svima onima koji ovu akciju podržavaju na bilo koji način. Ovaj požar je zahvatio samo jednu njivu, te nije ugrozio ljuske živote kao predhodna dva, ali možda neko sa te njive hrani nekoliko usta…Bože dragi, nešto razmišljam

ima li ovaj požar, poput opomene, veze sa ovom našom akcijom i veze sa svim onim skepticima koji su se oglašavali s vremena na vrijeme. Uveče se na našem košarkaškom igralištu takođe desio jedan incident. Djeca su se vješala na koš koji je popustio, pao i slomio se. Hvala bogu pa niko od djece nije nastradao a pleksiglas ploču ćemo ponovo nabaviti. Jutros se ispred jednog novoizgrađenog objekta dešavao prizor od kojeg smo, vjerujem mnogi, strahovali, plašeći se da će naša čaršija ostati bez još jednog kestena. Srećom čovjek je samo skratio grane tako da ćete taj kesten viđati i dalje, malo kusavijeg u odnosu na druge, ali biće tu… Danas smo održali jedan kraći sastanak. Polako se približava vrijeme u kojem se treba razmišljati i organizovati oko predstojećih akcija, kako bi one bile bolje i masovnije od prošlih, ali će vas Švabo o tome, kao i do sad, podrobnije obavjestiti.

Razmišljajuci o akcijama došli smo na ideju (doduše već dugo razmišljamo o tome) postavljanja jedne web kamere koja bi nam i vizuelno približila ovo, nama najljepše mjesto na svijetu i bar jedan dio dešavanja u čaršiji. Zamislite samo ovo 24 sata online-virtualno i vizuelno… Bilo je još puno prijedloga, ali ostavljam temu otvorenu Švabi i Aaly-u, jer ako ja napišem sve o čemu će onda oni pisati :-)? Prvi dio sastanka smo okončali na Sedri, napili se naše hladne vode, pogledali na Smajinu kuću nebili mu svratili ha kahvu, a on, …eh još nije stigao, te se na posljetku dogovorili da drugi dio sastanke održimo večeras.

Primite puno pozdrava iz suncem okupanog Kozarca od cijelog tima.

PS. Hutko, no sikiriki na tvom ranču je sve pod kontrolom.