svabo
Najozbiljnije upozoravam čitatelje, koji ne vole šah, da se klonu ovog teksta. U svim slučajevima neposluha, ograđujem se od posljedica, koje mogu biti i trajne.
Nakon popijena dva servisa rakije, Stari i Hidajet su započeli šahovsku partiju, koja neće ući u šahovske udžbenike, ali će dugoročno odrediti da umjesto šahiste, postanem oportunist. Igralo se, naravno, po sistemu takneš – makneš, uz povremene poluglasne monologe tipa: ”…hm, on će sad ići s lovcem, na moju damu, al’ može mi soli na rep staviti, jer ću se ja curiknuti na e6, s prijetnjom njegovom lijevom krilu, a onda nek’ mu je dragi Bog u pomoći…”
S druge strane je stizao odgovor nervoznog kuckanja po stolu, a mogao se zdravorazumski prevesti sa:
” Ma, šipak ti znaš, šta ću ja povući! Da znaš, ne bi se toliko preznojavao. Samo nemoj odigrati s pješakom na a6, jer će polje na b5, ostati blokirano za mog lovca!” Kad se kuckanje nastavilo, malo ubrzalo i pojačalo Hido je, kao usput natuknuo:
“ Malo smo nervozni, ha! Žurimo! E, pa ovo je šah, druže! Nema tu jurnjave! Da je tu brzina bitna, i konji bi ga igrali!”
“ Proklet bio!” razmišljao je Stari ” Htio bi da se izlanem, o izlasku njegove dame u šetnju! E, pa, brus!”
“ Samo ti polako, komšo, sa’ će i Nova godina! Evo, pola dvan’es, al’ ti se ne daj smetati. Haj’ zamezi malo suđuka!” rekao je na glas.
“ Prikriva nervozu, treba razvući!” pomisli Hido, nabadajući čačkalicom, izdvojeni komad sudžuka, potom podiže svoju čašu u zrak i kucnu u onu, od Starog, na stolu:
“ Haj, živio!!!”
“ Živio!!!” reče Stari uzimajući svoju čašu i ne skrećuči pogled s figura.
“ Da ne znam, da smo popili samo dva servisa, mislio bi da me malo ufatilo!!!”
“ Ma, koga maslaš!?” pomisli Hido
“ Ufatilo te, ko’ kano, od dva servisa, pa nisi ti reis ulema, da te to ufati!!!” reče naglas.
“ Dobro, ne mislim zapravo, nego mi se ko’ čini! Valjda sam umoran!” pomirljivo će Stari.
“ A, da to nije ona: Ženo, ti gasi lampu, a Hido, ako će sjediti, nek’ sjedi, ha!?” nastavi Hido, ne mogavši se još odlučiti, hoće li vratiti damu, u rikverc ili odigrati pješaka na a6.
“ Nije, Hido, Boga mi dragog! Samo ti razmisli i povuci, al’ dobro pazi! Poslije hebanja, nema kajanja!” pokušavao je benzinom ugasiti vatru, Stari.
Za to vrijeme su žene, u drugom kraju sobe šaputale među sobom, pazeći da koja riječ ne omete šahiste:
“ E, još su nam samo ta drva trebala. Nećeš ga šale dići. Meni se sve čini da se njima i ne žuri završiti tu partiju, sve dok je one rakijetine u servisu!” naricala je Munira.
“ Čega bilo, ne bilo, rakije mora biti, znaš i sama da je tako! “Rakija se ne plaća, to je na veresiju!”, zna reći, onaj moj!” jadala joj se mati.
Hido je uzeo svog lovca s c8, i kroz šumu figura proveo ga do polja g4, ali taman kad ga je htio spustiti, učini mu se to prozirnim potezom, koji bi ga mogao stajati najmanje jednog tempa, ako ne i pozicije, te ga podiže u zrak i poče se češkati s njim po glavi. Stari je to jedva dočekao, makar nije vidio što bi s tim, ali ga je veselila protivnikova nesigurnost:
“ Hajmo, hajmo, mora se odigrati lovcem, i basta. Takneš – makneš!” likovao je.
“ Odigra’ću ja s lovcem, al’ kad je hoću, i đe ja hoću, a ti radije razmišljaj o svojim potezima! Ta tvoja žurba mi, sve više, smrdi na nekakvu gabulu! Moro’ bi’ ja, ovu poziciju malo bolje promotriti! Mora da ti je i gore, neg’ što izgleda!” pilio mu je Hido živce, i sam nesretan, što je digao tog blesavog lovca.
“ Mora da si se sjetio onog našeg “pravog” lovca, što je upucao magarca, pa si zato nervozan!” pokušavao je Stari realizirati svoju psihološku prednost, nastalu nesmotrenim podizanjem lovca.
“ Pa i tvoj konj, na kraljevu krilu, više mi liči na magarca. Linguza se nije ni pomaknuo, još od otvorenja! Ne’’š se sa njim drva navući!” reče Hido i spusti svog lovca na prvo susjedno, dijagonalno polje, čime još više zatvori poziciju. Na to Stari, zadovoljno protrlja ruke, uz komentar:
“ E, sad ćemo vidit’, čija maca, crnu vunu prede!!!”
“ Samo ti straši vuka, jagnjećom kožom!” ohladi ga Hido.
Za to vrijeme su žene postajale sve nervoznije i u jednom času Munira, reskirajući prolom oblaka, hrabro dobaci:
“ Hajmo, bolan Hido, ljudi bi spavali, kasno je! I sutra je dan, pa možete nastaviti, gdje ste stali!”
Hido samo frknu i promrsi, kroz zube:
” Ti idi, ako hoćeš! Znaš put! A ja se sad ne bi dig’o, kad bi se maršal pojavio na vratima!”
“ Boga mi, ja bih ponudio remi, da ne stojim ovako dobro!” iskoristi Stari nenadanu pomoć sa strane.
“ Ponuda, odbijena! Čeraj dalje!” kratko mu je odbrusio Hido.
“ Mogao bi ići na izmjene, pa ga dokrajčiti u završnici!” kontao je Stari, u sebi, a na glas reče:
“ Haj’mo se riješiti ove pješadije u centru, samo smetaju!” i pojede s pješakom na c4, pješaka s d5.
“ Ti, ko’ oni stokilaši, kad ne znaš, što bi sa sobom, jedeš! Ha, ha, ha! Al’, nećeš se ovdje udebljati, ja ti to jamčim!” veselio se Hido, jedući, konjem s f6, bijelog pijuna.
Tu se partija totalno otvorila i počelo se jesti protivničke figure, sve u šesnaest, kao da su obojica samo na to čekali. A u Kozarcu se ni figure nisu jele, kao kod ostatka svijeta. Dok su drugdje, u laganom luku, samo blagim pokretom u zglobu, kao izvinjavajući se, palcem, kažiprstom i srednjakom, uzimali nesretnog pijuna i sklanjali ga u unutrašnjost šake, pa na njegovo mjesto, gotovo klizeći, ostavljali svoju figuru, u čaršiji je to više nalikovalo na pravu egzekuciju.
“ E, ne’’š, majci!” podviknuo je Stari, zgrabio osuđenu figuru za glavu, podigao je u visinu ramena, a svoju figuru, uz tresak, od kojeg se cijela ploča zatresla, spustio na nesretnikovo mjesto. Jačina treska, trebala je označiti ostvarenje određene prednosti, ali je, počesto, znala biti samo prikrivanje vlastite nesigurnosti ili, jednostavno, odvlačenje pažnje protivnika, s biti problema. Nemajući nikakvu ulogu na tok partije, žene su bile osuđene da pogriješe, ma kako se umiješale u nju.
“ Pa, zar niste pospani!?” naivno je upitala mati u jednom momentu.
“ E, imaš ti pravo! Mogla bi nam nastaviti, još jedan ibrik kahve! A dok ne zakuha, možeš i u servis donasuti štogod, da ne presuši!” s puno razumijevanja podržao ju je Stari.
Mati je bez riječi uzela servis i pošla u špajzu, da iz pleterke donatoči rakije.
Broj figura na ploči značajno se smanjio i bilo ih je razmjerno lakše kontrolirati. To je Hidu malo opustilo, te on dobrostivo reče:
“ Munira, ti, ako hoćeš, idi kući, a ja ću doći, čim riješim ovaj slučaj!”
S mišlju na djecu, Munira to jedva dočeka, a na basamacima prošapta materi na uho:
“ E, ne bi ni tebi bila u koži! Allahimanet!” i nestade u tami, žureći prema prvim osvijetljenim prozorima i svojoj djeci.
Na trenutke je izgledalo da će partija ući u mirnu, izvjesnu, završnicu, a onda bi se opet sve zakompliciralo. Jezičac na vagi se pomjerao, sad lijevo, sad desno. Rakija iz stožastog servisa je nestajala i na neki čudan način, servis je nalikovao šahovkom satu, kakav su koristili pravi šahisti. Činilo se da će zastavica pasti, kad on bude prazan. No, kozarački šahisti su i tome doskočili, jer su vrijeme dodavali po svojoj volji.
Mati se sklupčala uz jastuke na sećiji i povremeno osluškivala sve tiše glasove šahista, koji su komentirali poziciju. U gluho doba noći čula ih je kako se dižu od stola i sama brzo skoči na noge, popravi kosu i otvori vrata pred gostom koji je odlazio:
“ Allahimanet, Hido! Dođite nam, opet! Nemojte se ‘voliko zabaviti, a da ne dođete!”
“ Allahimanet! Sad ste, bogme, vi na redu! Kad se nakanite, bujrum!”
Hido je na dnu basamaka navukao kapu dublje na čelo, prebacio kaput preko desnog ramena i udaljio se odmjerenim korakom, praćen udaljenim lavežom pasa.
Kad se mali Alija probudio tog jutra, samo mu je jedno bilo na pameti. Izvukao se neprimjetno ispod jorgana i na prstima izišao u dnevnu sobu. Iako je mati sinoć sigurno proluftala, po cijenu da i ozebe, u sobi se još osjećao miris duhana, rakije i suđuka. Šahovska ploča je ostala na stolu. Sve figure su bile razbacane po stolnjaku, ali su se dva kralja i dalje prijeteći gledala, na sredini ploče.
“ Bio je remi!” pomislio je Aljo, ali bila je to samo fantazija neukog djeteta.
Svaka budala zna da kozaračke partije šaha, nikada ne završavaju remijem.
Add comment