Kozarac.ba

Kozarački gambit

Najozbiljnije upozoravam čitatelje, koji ne vole šah, da se klonu ovog teksta. U svim slučajevima neposluha, ograđujem se od posljedica, koje mogu biti i trajne.

Nakon popijena dva servisa rakije, Stari i Hidajet su započeli šahovsku partiju, koja neće ući u šahovske udžbenike, ali će dugoročno odrediti da umjesto šahiste, postanem oportunist. Igralo se, naravno, po sistemu takneš – makneš, uz povremene poluglasne monologe tipa: ”…hm, on će sad ići s lovcem, na moju damu, al’ može mi soli na rep staviti, jer ću se ja curiknuti na e6, s  prijetnjom njegovom lijevom krilu, a onda nek’ mu je dragi Bog u pomoći…”

S druge strane je stizao odgovor nervoznog kuckanja po stolu, a mogao se zdravorazumski prevesti sa:
” Ma, šipak ti znaš, šta ću ja povući! Da znaš, ne bi se toliko preznojavao. Samo nemoj odigrati s pješakom na a6, jer će polje na b5, ostati blokirano za mog lovca!” Kad se kuckanje nastavilo, malo ubrzalo i pojačalo Hido je, kao usput natuknuo:

“ Malo smo nervozni, ha! Žurimo! E, pa ovo je šah, druže! Nema tu jurnjave! Da je tu brzina bitna, i konji bi ga igrali!”

“ Proklet bio!” razmišljao je Stari ” Htio bi da se izlanem, o izlasku njegove dame u šetnju! E, pa, brus!”

“ Samo ti polako, komšo, sa’ će i Nova godina! Evo, pola dvan’es, al’ ti se ne daj smetati. Haj’ zamezi malo suđuka!” rekao je na glas.

“ Prikriva nervozu, treba razvući!” pomisli Hido, nabadajući čačkalicom, izdvojeni komad sudžuka, potom podiže svoju čašu u zrak i kucnu u onu, od Starog, na stolu:

“ Haj, živio!!!”

“ Živio!!!” reče Stari uzimajući svoju čašu i ne skrećuči pogled s figura.

“ Da ne znam, da smo popili samo dva servisa, mislio bi da me malo ufatilo!!!”

“ Ma, koga maslaš!?” pomisli Hido

“ Ufatilo te, ko’ kano, od dva servisa, pa nisi ti reis ulema, da te to ufati!!!” reče naglas.

“ Dobro, ne mislim zapravo, nego mi se ko’ čini! Valjda sam umoran!” pomirljivo će Stari.

“ A, da to nije ona: Ženo, ti gasi lampu, a Hido, ako će sjediti, nek’ sjedi, ha!?” nastavi Hido, ne mogavši se još odlučiti, hoće li vratiti damu, u rikverc ili odigrati pješaka na a6.

“ Nije, Hido, Boga mi dragog! Samo ti razmisli i povuci, al’ dobro pazi! Poslije hebanja, nema kajanja!” pokušavao je benzinom ugasiti vatru, Stari.

Za to vrijeme su žene, u drugom kraju sobe šaputale među sobom, pazeći da koja riječ ne omete šahiste:

“ E, još su nam samo ta drva trebala. Nećeš ga šale dići. Meni se sve čini da se njima i ne žuri završiti tu partiju, sve dok je one rakijetine u servisu!” naricala je Munira.

“ Čega bilo, ne bilo, rakije mora biti, znaš i sama da je tako! “Rakija se ne plaća, to je na veresiju!”, zna reći, onaj moj!” jadala joj se mati.

Hido je uzeo svog lovca s c8, i kroz šumu figura proveo ga do polja g4, ali taman kad ga je htio spustiti, učini mu se to prozirnim potezom, koji bi ga mogao stajati najmanje jednog tempa, ako ne i pozicije, te ga podiže u zrak i poče se češkati s njim po glavi. Stari je to jedva dočekao, makar nije vidio što bi s tim, ali ga je veselila protivnikova nesigurnost:

“ Hajmo, hajmo, mora se odigrati lovcem, i basta. Takneš – makneš!” likovao je.

“ Odigra’ću ja s lovcem, al’ kad je hoću, i đe ja hoću, a ti radije razmišljaj o svojim potezima! Ta tvoja žurba mi, sve više, smrdi na nekakvu gabulu! Moro’  bi’  ja, ovu poziciju malo bolje promotriti! Mora da ti je i gore, neg’  što izgleda!” pilio mu je Hido živce, i sam nesretan, što je digao tog blesavog lovca.

“ Mora da si se sjetio onog našeg “pravog” lovca, što je upucao magarca, pa si zato nervozan!” pokušavao je Stari realizirati svoju psihološku prednost, nastalu nesmotrenim podizanjem lovca.

“ Pa i tvoj konj, na kraljevu krilu, više mi liči na magarca. Linguza se nije ni pomaknuo, još od otvorenja! Ne’’š se sa njim drva navući!” reče Hido i spusti svog lovca na prvo susjedno, dijagonalno polje, čime još više zatvori poziciju. Na to Stari, zadovoljno protrlja ruke, uz komentar:

“ E, sad ćemo vidit’, čija maca, crnu vunu prede!!!”

“ Samo ti straši vuka, jagnjećom kožom!” ohladi ga Hido.

Za to vrijeme su žene postajale sve nervoznije i u jednom času Munira, reskirajući prolom oblaka, hrabro dobaci:

“ Hajmo, bolan Hido, ljudi bi spavali, kasno je! I sutra je dan, pa možete nastaviti, gdje ste stali!”

Hido samo frknu i promrsi, kroz zube:

” Ti idi, ako hoćeš! Znaš put! A ja se sad ne bi dig’o, kad bi se maršal pojavio na vratima!”

“ Boga mi, ja bih ponudio remi, da ne stojim ovako dobro!” iskoristi Stari nenadanu pomoć sa strane.

“ Ponuda, odbijena! Čeraj dalje!” kratko mu je odbrusio Hido.

“ Mogao bi ići na izmjene, pa ga dokrajčiti u završnici!” kontao je Stari, u sebi, a na glas reče:

“ Haj’mo se riješiti ove pješadije u centru, samo smetaju!” i pojede s pješakom na c4, pješaka s d5.

“ Ti, ko’ oni stokilaši, kad ne znaš, što bi sa sobom,  jedeš! Ha, ha, ha! Al’, nećeš se ovdje udebljati, ja ti to jamčim!” veselio se Hido, jedući, konjem s f6, bijelog pijuna.

Tu se partija totalno otvorila i počelo se jesti protivničke figure, sve u šesnaest, kao da su obojica samo na to čekali. A u Kozarcu se ni figure nisu jele, kao kod ostatka svijeta. Dok su drugdje, u laganom luku, samo blagim pokretom u zglobu, kao izvinjavajući se, palcem, kažiprstom i srednjakom, uzimali nesretnog pijuna i sklanjali ga u unutrašnjost šake, pa na njegovo mjesto, gotovo klizeći, ostavljali svoju figuru, u čaršiji je to više nalikovalo na pravu egzekuciju.

“ E, ne’’š, majci!” podviknuo je Stari, zgrabio osuđenu figuru za glavu, podigao je u visinu ramena, a svoju figuru, uz tresak, od kojeg se cijela ploča zatresla, spustio na nesretnikovo mjesto. Jačina treska, trebala je označiti ostvarenje određene prednosti, ali je, počesto, znala biti samo prikrivanje vlastite nesigurnosti ili, jednostavno, odvlačenje pažnje protivnika, s biti problema. Nemajući nikakvu ulogu na tok partije, žene su bile osuđene da pogriješe, ma kako se umiješale u nju.

“ Pa, zar niste pospani!?” naivno je upitala mati u jednom momentu.

“ E, imaš ti pravo! Mogla bi nam nastaviti, još jedan ibrik kahve! A dok ne zakuha, možeš i u servis donasuti štogod, da ne presuši!” s puno razumijevanja podržao ju je Stari.

Mati je bez riječi uzela servis i pošla u špajzu, da iz pleterke donatoči rakije.

Broj figura na ploči značajno se smanjio i bilo ih je razmjerno lakše kontrolirati. To je Hidu malo opustilo, te on dobrostivo reče:

“ Munira, ti, ako hoćeš, idi kući, a ja ću doći, čim riješim ovaj slučaj!”

S mišlju na djecu, Munira to jedva dočeka, a na basamacima prošapta materi na uho:

“ E, ne bi ni tebi bila u koži! Allahimanet!” i nestade u tami, žureći prema prvim osvijetljenim prozorima i svojoj djeci.

Na trenutke je izgledalo da će partija ući u mirnu, izvjesnu, završnicu, a onda bi se opet sve zakompliciralo. Jezičac na vagi se pomjerao, sad lijevo, sad desno. Rakija iz stožastog servisa je nestajala i na neki čudan način, servis je nalikovao šahovkom satu, kakav su koristili pravi šahisti. Činilo se da će zastavica pasti, kad on bude prazan. No, kozarački šahisti su i tome doskočili, jer su vrijeme dodavali po svojoj volji.

Mati se sklupčala uz jastuke na sećiji i povremeno osluškivala sve tiše glasove šahista, koji su komentirali poziciju. U gluho doba noći čula ih je kako se dižu od stola i sama brzo skoči na noge, popravi kosu i otvori vrata pred gostom koji je odlazio:

“ Allahimanet, Hido! Dođite nam, opet! Nemojte se ‘voliko zabaviti, a da ne dođete!”

“ Allahimanet! Sad ste, bogme, vi na redu! Kad se nakanite, bujrum!”

Hido je na dnu basamaka navukao kapu dublje na čelo, prebacio kaput preko desnog ramena i udaljio se odmjerenim korakom, praćen udaljenim lavežom pasa.

Kad se mali Alija probudio tog jutra, samo mu je jedno bilo na pameti. Izvukao se neprimjetno ispod jorgana i na prstima izišao u dnevnu sobu. Iako je mati sinoć sigurno proluftala, po cijenu da i ozebe, u sobi se još osjećao miris duhana, rakije i suđuka. Šahovska ploča je ostala na stolu. Sve figure su bile razbacane po stolnjaku, ali su se dva kralja i dalje prijeteći gledala, na sredini ploče.
 
“ Bio je remi!” pomislio je Aljo, ali bila je to samo fantazija neukog djeteta.

Svaka budala zna da kozaračke partije šaha, nikada ne završavaju remijem.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.