“The Independent” o odgovornosti britanskih vlasti za genocid u BiH


Kolumnist uglednoga britanskog lista "The Independent" Johann Hari napisao je kolumnu posvećenu odgovornosti britanskih vlasti iz sredine 1990-ih godina za genocid koje su snage bosanskih Srba, po naređenju pokojnog Slobodana Miloševića, počinile u Bosni i Hercegovini.

Hari u kolumni, koju prenose agencije, navodi kako je Milošević umro u snu, dobro nahranjen i odjeven, što je luksuz uskraćen za 125.000 evropskih muškaraca, žena i djeca koji su ubijeni u ratovima koje je započeo Milošević. No, vrata pravde za zločine počinjene u ratovima na Balkanu ne smiju se zatvoriti zajedno s Miloševićevim kovčegom, kao ni s predajom optuženih srpskih koljača Ratka Mladića i Radovana Karadžića, jer su isti oni koji su pomogli u izvršenju Miloševićevog zločinačkog plana dan-danas nalaze u srcu britanskog establišmenta.

Mnogi ljudi u Velikoj Britaniji žarko žele zaboraviti ulogu koju je posljednja konzervativna vlada odigrala u balkanskim ratovima, žele zaboraviti da su u jeku granatiranja Sarajeva – demokratskog grada udaljenog tri sata od Heatrowa, torijevci bili saučesnici u ubijanju Bošnjaka do te mjere da su vlasti u Sarajevu najozbiljnije razmišljale o tužbi protiv Velike Britanije pred Međunarodnim sudom pravde zbog pomaganja u izvršenju genocida, piše kolumnist "Independenta".

Kad su na Balkanu izbili prvi sukobi, britanska vlada je, riječima tadašnjeg premijera Johna Majora bila "potpuno zbunjena", podsjeća Hari, pa dodaje kako su se vlastodršci u Britaniji, kad su vidjeli hrpu stranaca s imenima koja se teško izgovaraju kako se ubijaju iz razloga koji se protežu do 1389. godine, jednostavno prepustili svojim predrasudama. Kako je kazao Malcolm Rifkind, koji je nedugo zatim postao ministar vanjskih poslova, "jedini cilj britanske vanjske politike mora biti briga o britanskim interesima".

Za razliku od Rifkinda, neki su se drugi britanski političari prepustili argumentaciji koja itekako vuče na rasizam. Tako je Sir Peter Hall, tadašnji ambasador u Beogradu, jednom prilikom kazao Johnu Majoru: "Premijeru, prva stvar koju morate znati o tim ljudima jest da vole jedni drugima odrubljivati glave." Nema im smisla pomagati, ionako su svi ludi, cinično je primijetio kolumnist "Independenta".

U svjetlu tih principa torijevska je vlada jednostavno zaključila da se na Balkanu radi o građanskom ratu u kojem su sve strane jednako krive, piše Hari, pa dodaje kako su, budući da u cijeloj priči nije bilo britanskih interesa, a ionako je bilo nemoguće zaustaviti prirodno nasilne ljude u međusobnom klanju, torijevci odlučili da je najbolje držati se postrani, odnosno nadati se da će jaka Srbija "disciplinirati" regiju. Uz to, naravno, Velika Britanija je odlučila spriječiti bilo kakvu tuđu intervenciju.

No, na Balkanu se ipak nije radilo o građanskom radu Srba, Bošnjaka i Hrvata koji su činili iste zločine, piše Hari, pa pojašnjava kako se radilo o rasističkom ratu koji je započeo Slobodan Milošević u nadi da će iz ruševina bivše Jugoslavije stvoriti etnički čistu "veliku Srbiju", koja će biti "očišćena" od muslimana.

U tim ratovima postojale su dvije strane – agresor i žrtva, nije se radilo o neshvatljivim plemenskim sukobima kakvo su ih podrazumijevali vladajući u Britaniji, piše Hari, pa podsjeća na izjavu glavnog tajnika UN-a Kofija Annana, koji je kazao kako je glavni cilj Srbije u ratu "od početka bio stvaranje etnički čiste geografske cjeline".

Kad su bošnjački i hrvatski separatisti odgovorili na taj fašistički srpski plan, nisu to činili s previše skrupula, ali je nezamislivo ustvrditi da ih to čini jednako krivim s izvornim i najvećim zločincima, piše kolumnist "Independenta".

Bilo je dovoljno strašno to što vladajući torijevci (konzervativci) nisu napravili ništa kako bi spriječili rasistički ratni pohod u srcu Evrope, čiji je plan bio smlaviti demokratsku i multietničku Bosnu i Hercegovinu, piše Hari, pa dodaje kako su britanske vlasti predvođene Douglasom Hurdom napravile nešto puno gore od toga. Insistirale su na embargu na uvoz oružja u cijelu regiju, zbog čega su Srbi na početku rata bili superiorni u naoružanju i, opet riječima Kofija Annana, "efektivno oduzeli BiH pravo na samoobranu zajamčenu Poveljom UN-a".

Milošević je na početku suđenja u Haagu ustvrdio kako mu je Douglas Hurd zapravo dao "zeleno svjetlo" za ubijanje i na neki način bio je u pravu. Zahvaljujući britanskoj vanjskoj politici, Srbi su mogli neometano tući po bh. muslimanima, ubijajući ih pri tome na hiljade, dok se muslimani nisu mogli braniti, podsjeća Hari.

Kad god su vlade Francuske, Njemačke i SAD-a lobirale za vojnu intervenciju, britanska konzervativna vlada iskoristila je svoje pravo veta, piše Hari, dodajući kako su političari najrazličitijih usmjerenja, od američkog republikanskog senatora Boba Dolea do eurofila Jacquesa Delorsa, izdvojili upravo Veliku Britaniju kao glavnu prepreku intervenciji. Još više zapanjuje podatak da je, usprkos protivljenju Majora i Hurda, 67 posto britanske javnosti podržavalo međunarodnu vojnu intervenciju u BiH.

Kad su na kraju britanski prigovori odbijeni, uslijedila je intervencija NATO-ovih zračnih snaga 1995. koja je zaustavila pokolj, baš kao što je bombardiranje srpskih snaga na Kosovu 1999. pomoglo padu Miloševića. Sve se to trebalo dogoditi nekoliko godina prije i deseci hiljada života bili bi spašeni, podsjeća Hari.

Miloševićeva smrt spriječila je izvršenje pravde. No, ljudi koji također snose odgovornost za njegov krvoločni pohod još uvijek su živi u Velikoj Britaniji i još uvijek ima vremena za traženje njihove odgovornosti, zaključuje kolumnist "Independenta".

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.