svabo
Često puta poželim da ne idem s ovoga virtuala, da ostanem u ovoj “čaršiji” na webu… Ovdje ima raje po čitavu godinu i manje smo podvojeni…
Ne znam, možda kada ovaj virtual uđe i u ove naše prave domove, kada jednoga dana ako Bog da proradi telefonija u Kozarcu i internet ne bude luksuz i strast pojedinaca, možda tada i drugi ljudi uvide da se može mnogo šta odraditi zajedno, da se može iskoristiti ova današnja tehnologija u smislu da se povežemo i ujedinimo u jedan front, jer jedno nam je zajedničko a to je Kozarac…
Možda je to utopija poput ovoga virtuala ali ja vidim bolju budućnost i opet kažem, malo nam fali… Problem je ko što to Arči jednom lijepo reče što mi uvijek gledamo samo cilj, iako do toga cilja predstoji dugačak put, ponekad se čak ide i jedan korak naprijed a dva nazad…
Mi planiramo Opštinu a već kontamo ko bi bio Gradonačelnik, hoćemo vatrogasno a škripimo na prvom koraku…
Imamo jaku dijasporu, ne samo materijalno već i obrazovano, haman pa je ovdje imamo na okupu, ali na terenu još uvijek nemamo ekipu, ekipa ima samo su na drugoj strani…
Mene nije pogodilo puno što je Savjet napravio kompromis s praonom, i meni je drago da se iskoristi to mjesto, svi imaju koristi od toga, i Avdo što je pravio konstrukciju, i Almir što je pokrivao, i Sabit s čempresima a i Mustang je povećao broj kahva, meni je jedino krivo ili bolje rečeno nije mi jasno, ako za kompromis trebaju dvije strane, onda mi nije jasno na kojoj sam to ja strani? Koje to dvije strane prave kompromis? Ne želim da se taborim, nažalost izabran sam kao član Savjeta Mjesne zajednice, pa samim tim sam tu svoju obavezu uzeo s maksimalnom ozbiljnošću i dajem sav svoj trud kako bi danas sutra u Kozarcu bilo bolje i kako dolazak asvalta ne bi bila senzacija u selu već nešto svakidašnje, najnormalnije…
Postavlja se pitanje, da li nama treba uopšte ikakvo vodstvo, trebal nam Opština kad se ne obaziremo ni na Savjet koji je izabran od domaćih ljudi i u koji je mogao ući ko je god želio da se uključi u rad ovoga tijela.
Svi su u Kozarcu protiv rušenja zida, čaršija normalno već pomalo bruji, ali niko se neće založiti da to spriječi, ponovo to pada na Savjet koji ponovo treba da izigrava policajca da traži ko to radi itd. Dosadilo je i meni da mi govore staćemo iza tebe, želio bih i ja da stanem iza nekoga…
Zbog toga je Savjet i odlučio da ovo prepusti organima vlasti, da oni što im je i posao, obave uviđaj i obavjeste Savjet kako bi isti mogao da vidi šta mu je dalje raditi. Nadamo se da će se i večeras na savjetu naći “kompromis” i da će sve ostati u krugu čaršije jer najmanje što nam treba jeste podvojenost…
Ponovo govorim o kompromisu, ali ovaj put mi je jasno na čijoj sam strani…
A čaršija ko čaršija, ovih noći tiha, tek slučajni noćni šetač prođe i svjedoči o vremenu…
I prije su ovom čaršijom šetali oni što su svjedočili a vjerujem da će svjedočiti i dalje…
Nemojte dolaziti na odmor u Kozarac, već živite vrijeme koje provodite u njemu, tada ćete na tren moći zastati i udahnuti punim plučima čistu kozaračku havu koja će vam vratiti sjećanja otrgnuta od zaborava…
Možda tada uvidimo rane koje muče ovu čaršiju…
Add comment