Sarajevo će pasti za jedan dan, bit će 500.000 mrtvih…

“Sarajevo će pasti za jedan dan, bit će 500.000 mrtvih, a muslimani će nestati za mjesec. Oni će biti izbrisani s lica zemlje”.

Ovo su rečenice koje su se jučer u više navrata čule od sudije Međunarodnog suda pravde u Hagu, tokom četvrtog dana rasprave po tužbi BiH protiv SiCG za genocid.

Izgovorio ih je Radovan Karadžić tokom razgovora sa Slobodanom Miloševićem pred kraj 1991. godine.

Nakon toga, Milošević je svojim podređenima poslao uputu “da ne stoje na putu Karadžiću”.

I tokom izlaganja Laura Dauban, te istupa profesorice Brigitte Stern i profesora Thomasa Francka, prezentirani su dokazi o tome da je Beograd svjesno i planirano stajao iza zločina genocida koji je izvršen u BiH.

Dauban je detaljno prezentirala recept etničkog čišćenja koji je proveden na područjima koja su okupirali bosanski Srbi. Najprije bi JNA zaposjela pozicije ili proglasila vojnu upravu u gradu, a onda bi vlast i teritoriju preuzele srpske snage praćene “dobrovoljcima” iz Srbije. Nesrpsko stanovništvo proganjano je, zatvarano, mučeno i ubijano, a nesrpski objekti, posebno oni od kulturne, historijske ili vjerske vrijednosti, uništavani.

Na primjerima općina u Bosanskoj krajini, Posavini ili u Podrinju, ona je pokazivala ulogu i utjecaj Beograda na zločine koji su počinjeni. Dauban je, nadalje, citirala i jedan razgovor čelnika srpskih snaga iz Vlasenice koji je Karadžiću krajem 1991. godine prijavio da pod svojom komandom ima 600 naoružanih dobrovoljaca koje je opremila i obučila JNA.

JNA je bila ta koja je s dvije jedinice iz sastava Užičkog i Novosadskog korpusa ušla u Vlasenicu i okupirala grad.

– Vlasti SR Jugoslavije stajale su iza aktivnosti ne samo JNA, već i Srba u BiH. Oni nikada nisu osudili nijedan zločin koji su počinile jedinice pod njenom komandom – istakla je Dauban.

Govoreći o “dobrovoljcima” koji su iz Srbije operirali po BiH, ona je posebno navela “arkanovce” i jedinicu pod komandom Kapetana Dragana.

Stern je govorila o sistematskom silovanju žena, ali i muškaraca u koncentracionim logorima. Citirala je i izvještaj Tadeusza Mazowieckog po kome je silovano najmanje 12.000 žena i djevojčica. Neke od silovanih bile su stare između četiri i sedam godina ili starice od preko 80 godina.

– Često su silovanja vodila u smrt, kao i odbijanja da se učestvuje u njima. Žene su sistematski silovane, držane u izolaciji dok ne zatrudne i trudnoća ne odmakne toliko daleko da je abortus nemoguć. One su prema fetusu imale osjećaj gađenja, nazivale su ga “to” ili “ta stvar” i često govorile da bi više voljele da imaju tumor nego “to”. Ne bih voljela da se ikada ijednoj od žena desi ono što se dešavalo Bošnjakinjama 1992. i 1993. godine – kazala je prof. Stern.

Ona je navela više presuda iz Tribunala za počinjene ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, te Ruande, u kojima se silovanje kvalificira kao ratni i zločin genocida. Stern je istakla da je Beograd znao i stajao iza aktivnosti etničkog čišćenja, da ih nije osuđivao već, naprotiv, stimulirao i da je posebno bio blagonaklon prema sistematskom silovanju žena.

Kazala je da su i muškarci bili izloženi seksualnom mučenju. Navela je primjere da su ljudi tjerani da jedni drugima odgrizu spolne organe, da međusobno opće članovi jedne porodice ili da siluju druge djevojčice i žene.

– Ko je odbio, bio je ubijen. Fikret Harambašić jedna je od brojnih žrtava tog zločina – kazala je ona.

Dodala je da francuski eksperti silovanje zovu još i ubistvo duše.

– Silovanja u BiH uklapaju se u definiciju genocida jer se radi o svjesnom uništavanju duše i tijela žrtve. Žrtva je najčešće silovana pred drugima, povrijeđena je, ne želi zanijeti ili se oženiti, povlači se u sebe ili je sredina ne prihvata. Čest izlaz iz tog stanja je smrt – kazala je Stern.

Bh. tim danas nastavlja s iznošenjem dokaza. Kako saznajemo, govorit će se o direktnoj krivici Srbije i Crne Gore za genocid u BiH.

Profesor Tomas Franck istakao je da je genocid bio jasna i planirana namjera vlasti Srbije i Crne Gore i da je u to ime počinjen svaki zločin nad nesrbima u BiH.

S tim ciljem provođeno je i etničko čišćenje, a zvjerstva koja su rađena imala su samo cilj da osvojene teritorije budu kompaktne i očišćene od nesrba. Do temelja su rušeni objekti koji bi podsjećali na prisustvo nesrba, a nekada su i sami temelji kopani i tragovi zatirani, uništavane su škole, biblioteke…