svabo
Prođe i ta veljača, i ako je suditi po ovome prvomartovskom danu, mogli bi ubrzo imati lijepo vrijeme… Ali kako se ovih dana vrijeme mjenja ni Čedo Orlović više ne bi mogao biti pametan u prognozama…
Bilo kako bilo, danas je bio predivan sunčan dan. Ne baš tako topal kako se na prvi mah čini, ali ipak je sunce uveliko promjenilo atmosveru i raspoloženja…
Iako je današnji dan trebao biti prazničan nažalost bolna istina je da se na ovom dijelu države, gdje boravimo, ne priznaje ovaj dan kao njen Dan nezavisnosti….
Ipak, Leka i ja odlučili smo, pošto je on svakako na urlapu, da ovaj dan odemo malo na planinu pa sam odlučio da ga odvedem do svoje nove vikendice što sam skoro dovršio…:)
Leka je bio više nego iznenađen i svidjela mu se, čak i on razmišlja da napravi jednu, pa smo kontali da ne bi bilo loše da ih zajedno prebacimo više debelog brijega, kad nam je već Mrakovica daleko, ne bi li nam Brijeg bio bliži…
Nakon doručka pokazao sam mu neke znamenitosti iz naše skorije historije…
“I pad je let…” , neko reče…ali nije mu ni zamjeriti u Holandiji rijetko kad da snijeg ovako napada a Bogami rijetke su i planine pa se čovjek lako odući od nizbrdica…
Ma ništa strašno, malo snijega u cipele i malo iza burega al preživjeće se…
Zanimala nas je i postavka u muzeju, nekako dok sam kroz prozor gledao, pošto muzej nije trenutno otvoren, razmišljao sam o našim planovima građenja spomenika i spomen soba.
Pa mi se razmišljamo da li i kako da ih izgradimo a živi smo svjedoci događaja i ako ih mi ne napravimo i ne obilježimo našu istoriju desiće se da će se ona izopačiti baš kao i muzejska postavka “Genocid u 20 veku”
Ulaz u muzej inače je pola marke a evo specijalno za posjetitelje Kz.Ba dio postavke, tako da ne morate đaba bacati novac jer samo ćete sami sebi posijati zrno sumnje i pomisliti zaista jadni su oni…
Ako zanemarimo ovaj muzej, onda bi se moglo reči da ima i drugih stvari koje su interesantne na Mrakovici.
Govorim ovo s toga što mi zaista slabo imamo naviku ići na ovo naše izletište a da drugi iz dalji krajeva svakoga vikenda pogotovo dolaze na planinu i uživaju u svim njenim čarima i ljepotama…
Zašto je to tako ne znam, al opet i tu se nadam da će se vremenom i to promjeniti i da ćemo uspjeti sebi napraviti ugođaj i uživati u blagodatima koja nas okružuju.
Skoro je Nežo spominjao druženja zimi i mislim da bi se bolje trebali pripremiti za iduću zimu.
Istina ova sezona nas je mašila i bez obzira što predstoji ljetni period nije loše da se planira i radi na osmišljavanju tako nečega pa da se recimo i zimi ponekad iskupimo i ako ništa čujemo neke doživljaje poput onih kada se neka naša grupa momaka izgubila na Kozari skijajući se…
Leka i ja ugodno smo proveli današnji dan, malo smo još ćaskali u hotelu, kojeg ne bih nešto plaho reklamirao ali ipak moram priznati da ga je tip sredio, jedna slika iz vana mislim da je dovoljna…
Na Sedri smo bili više gladni nego žedni, al ipak bilo bi grihota proći pored takve vode a ne napiti se…
Ipak na kraju smo otišli u Leonardo 2, koji je danas i zvanično krenuo s radom u šoping centru i da provjerimo da li je kvalitet isti kao što smo već navikli…
Mislim da bi slika tanjira na kraju bolje rekla al eto i Leka je pojeo veliku pizzu iako kaže da obićno pojede srednju 🙂 Hmmmmmmmmmmm…
Eto, i bez nekih posebnih vijesti, uz malo teksta i malo više slika još jedno javljanje iz danas sunčanog Kozarca do idućih praznika, ako Bog da…
A ono za vikendicu? Ma ne vjerujte ni meni baš svaku…hehehehehe
Add comment