Kozarac.ba

Churchill htio Hitlera ispeći na električnoj stolici

Nakon isteka zakonskog roka od 60 godina britanski Nacionalni arhiv je objavio službene dokumente vezane uz bivšeg premijera Winstona Churchilla, kojeg su njegovi sunarodnjaci u nedavnoj BBC-ovoj anketi proglasili najvećim Britancem u povijesti.

Dokumenti se uglavnom sastoje od zabilješki i zapisnika koje su Churchill i njegovi suradnici napravili prilikom sjednica kabineta za vrijeme drugog svjetskog rata. Mnogi od njih sadrže zamisli za koje se može reći da bacaju novo svjetlo na ličnost koja dan-danas uživa reputaciju spasitelja svijeta od nacističkog zla.

Najzanimljiv detalj koji se može pronaći u tim zabilješkama jesu Churchillovi planovi o postupku s Adolfom Hitlerom, vođom nacističke Njemačke, i njegovim suradnicima, nakon eventualnog njemačkog poraza i njihovog zarobljavanja.

Za razliku od svojih saveznika – američkog predsjednika Roosevelta i sovjetskog vođe Staljina – koji su htjeli da se Hitleru i njegova klika dovedu pred posebni međunarodni sud, Churchill je smatrao kako je njemački vođa svojim postupcima sebe “izdvojio iz civiliziranog svijeta”, te da se, stoga, na njega ne mogu primjenjivati propisi civiliziranog svijeta. Churchill je umjesto suđenja tražio ekspresno pogubljenje bez ikakvog prethodnog postupka. Na sastanku vlade od 14. prosinca 1942. godine je čak predložio da se u tu svrhu, umjesto vješala i streljačkog stroja, iskoristi električna stolica koju bi otkupili od Amerikanaca.

Dokumenti isto tako pokazuju da se ni Hitlerovi sunarodnjaci ne bi najbolje proveli da su neke od Churchillovih zamisli sprovedene u djelo. Nakon što su Nijemci 1942. godine u Češkoj, u znak odmazde zbog djelovanja lokalnog pokreta otpora, spalili selo Lidice i masakrirali njegove stanovnike, Churchill je na to htio reagirati tako što bi Kraljevsko zrakoplovstvo zapaljivim bombama potpuno uništilo tri sela u Njemačkoj. Od te je zamisli Churchill odgovoren jedino zahvaljujući stavu ostatka vlade koji su smatrali da takva eskalacija nasilja ne bi skratila rat.

Churchill je, pak, bio spreman za sličnu odmazdu u slučaju masovnih pogubljenja britanskih zarobljenika u njemačkim logorima.

Dokumenti također pokazuju da su, uz Hitlera i rat, Churchilla mučili odnosi s njegovim saveznicima. Pred kraj rata je iskazivao veliku zabrinutost zbog prodora Sovjeta u Centralnu Europu, ali ni njegovi zapadni saveznici nisu bili pošteđeni kritike. Francuskom vođi De Gaulleu je predbacivao aroganciju, a Amerikancima nesklonost da, za razliku od Britanaca, koriste vlastite zalihe hrane i drugih potrepština kako bi pomogli stanovništvu oslobođenih krajeva Zapadne Europe.

Dolazak ogromnog kontingenta američke vojske na Britansko otočje je također izazvao i određene pravno-političke probleme izazvane rasnom segregacijom koja je u to doba postojala unutar američkih oružanih snaga. Dokumenti pokazuju da je Churchill nevoljko pristao da se američkoj vojsci dozvoli da u svojim bazama sprovodi segregaciju, ali da se ograničenja za američke “obojene” vojnicike ne odnose na britanske kantine, pubove, kina, kazališta i druge javne objekte.

Zanimljivo je kako je objavljivanje ovih dokumenata bilo odgađano dva puta – godine 1981. i godine 1991. – jer ih se držalo “preosjetljivima”.

Churchill, inače, o svojim planovima za postupak s Hitlerom nije govorio u “Drugom svjetskom ratu”, šestotomnoj knjizi memoara za koju je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Te je stavove također prilično zanimljivo staviti u kontekst Churchillove izjave u kojom je “kratki postupak” talijanskih partizana prema fašističkom vođi Benitu Mussoliniju nazvao ubojstvom.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.