Kozarac.ba

PERUÅ ANJA – Nekad bilo…


Hannas piše:

Uvijek kada dodze jesen nesto se probudi u meni. Dobro sad, jasno je da kod sviju nas, svako godisnje doba budi razlicita sjecanja i asocijacije, ali u meni je jesen uvijek bila nesto posebno. Sjecanja pocnu da naviru i obuzme me neka cudna ceznja za proslim vremenom, za djetinjstvom…

Gornji Jakupovici. Malo podaleko od Kozarca, ali sve je to nekako bilo vrlo blizu. U kino u Kozarac, na igranke i veselja u Kamicane, a na perusanja u Sivce, Kenjare, Garibe i ostale mahale koje su vise u ravnici. Na perusanja me podsjecaju jeseni i o perusanjima cu da pisem…

Nema telefona, ali sve se nekako brzo cuje i sazna. Nesto se cuje na pijaci u carsiji pa se pronese glas o toma, a nesto i radio mangala. Uglavnom sve se znalo.
Mene su nekako uvijek stariji momci vodili sa sobom. Neki i vojsku odsluzili pa sad im se valja zeniti, a neki jos nisu odsluzili vojsku ali eto zamomcili se rano.

“Ti mali samo sa nama”, rekli bi, “pa sta mi radimo to i ti, kud mi idemo s nama i ti , i ne boj se”. Po danu se bogami puno radilo, a pred vecer bi pocela dozivanja s brda na brdo i dogovori a onda sastanak na raskroscu u Jakupovicima. Predlagalo se gdje da se ide i pricalo gdje sta ima to vece.

Neko rece da ima dobro perusanje u Sivcima. Hajmo…

Dogovor pade za sekundu i momci bi krenuli, pjesice naravno. Prvo do Kamicana pa se svrati kod Hilmije Alica u kafanu “Rodi Godino”. Drmne se po koja piva onako s nogu a onda preko Kenjara nekud poprijeko za Sivce. Pjesma grmi. Cuju se momci sa drugih strana kako pjevaju i podvikuju jedni na druge. Stigli bi na perusanje.

Gazdinska kuca, velika avlija,a na avliji ogromno brdo obranih kuruza. Struje tad nije bilo ili se uvodila postepeno u pojedine mahale. Okolo avlije, na bunaru i svuda povjesani fenjeri. Miris peruse i pecene bijele masirace, miris dunja i zelenika jabuka.

Miris tople jesenje noci koji i sad kao da osjecam dok ovo pisem. Oko hrpe kuruza posjedale djevojke i zene i perusaju gurajuci perusu onako za ledza pa kako bi perusanje odmicalo, tako bi hrpa peruse rasla na radost djeci koja su se tu valjala i igrala. Momci neki okolo a neki na hrpi kuruza sjede i perusaju i guraju nogama kuruze prema perusacima. Neki jaci momci pomazu nositi sepete operusanih kuruza i istresaju ih u velike kuruzane sa obe strane avlije.

Domacin ide okolo i nudi piće momcima. Pita:Odakle ste, ciji ste, te poselamite ovoga i onoga. Kad bi mene upitali:”Ciji si ti mali?”, a ja rekao, oni bi samo zacudzeno uzviknuli:” uuuu, cak sa redka doso a tako malehan, ali neboj se ti momcicu ni vuka ni hajduka”.

Neko od momaka bi poveo pjesmu a ostali bi se pridruzili, pa se ta pjesma razlijeze poljima.To su one nase stare pjesme, sto kazu kad se dobro pjevaju i glasovi se sloze i lampu gase glasom. Onda bi i neka od djevojaka povela pjesmu a ostale joj se pridruzile pa se tako nadugo nadpjevavalo. Tu sam prvi put vidio nas stari obicaj udvaranja na perusanjima.

Momci koji bi sjedili na hrpi kuruza bi izabrali svaki svoj klip kuruza sa bogatom perusom, pa bi tu perusu sitnili, cjepkali i uplitali te previli razne oblike i ukrase od tog klipa kuruza.To se zvao kuruz sjemenjak. Kad bi zavrsili pletenje i ukrasavanje sveki bi momak bacio svoj sjemenjak ispred djevojke koja mu se svidzala.
Djevojke bi sve kradom ispod oka gledale ko ce kome baciti koji sjemenjak i koji je momak ljepsi od kojeg i nadale se da dobiju sjemenjak od momka koji se i njima svidza. Ako je djevojka zainteresovana da proasikuje otkinula bi sa sjemenjaka koji je dobila opletenu perusu i zadrzala je a kuruz vratila momku koji joj je i bacio. Mame koje su normalno sjedile do svojih cerki samo bi kuckale laktom svoje cerke i upola glasa da ko ne cuje pitale :te ko je taj, te ciji je,te ovakav je ili onakav.

Eh sto se tu tracalo i ogovaralo mogu samo da zamislim. Momci iz Kevljana i Hadzica su znali najbolje zapjevati a voljeli su se i pomarisati a u principu su bili pravi jarani, vecina od njih. Problem bi ispao uvijek kad bi vise momaka bacilo sjemenjak istoj curi a ona otkinula i bacila nazad kuruz samo jednom momku i to nedaj boze sjemenjak od jednog momka vratila drugome. Dosta puta su izbijale velike guzve oko toga ali se sve uglavnom dobro zavrsavalo i smirivalo samo sa ponekim razbijenim nosom ili malo cakijanja ali bez ne daj boze mrtvih glava, sto se kako sam cuo isto desavalo mada vrlo rijetko. Prevelik sevdah ocito zna da bude opasan.

Kako se hrpa kuruza na avliji smanjivala tako bi djevojke jedna po jedna ustajale i uz nijemi dogovor ocima stajale uz tarabe ili bunar u grupicama i pomalo se kikotale,a momci bi naravno oni izabrani polako prilazili i stidljivo zapocinjali razgovor uz budno oko majki da se koji nije previse primakao ili nedaj boze dodirnuo koju curu.

Tako su padale i mnoge zaruke. Bilo je dovoljno da momak u nedostatku neceg boljeg da curi maramicu ili ona njemu rubac i tako se zaruce. Kod boljih gazda bi ponekad i harmonikas bio angazovan na perusanjima, jer to je bio veliki dogadzaj. Cesto bi to bio Vahid Kesan ili Idriz a nekad i Munja Alihodzic. Kad bi se zavrsilo perusanje tad bi nastajalo pravo veselje cesto i do pred zoru. Onda bi se opet pocele skupljati grupice momaka da se ide kuci. Svaka grupa u svoje selo. Opet pjesma i prica o curama, pa kad bi se popeli uz Ivinu Stranu ili Grabik iduci za Jakupovice, onda bi stali i slusali. Tamo negdje u Kamicanima cuje se isto pjesma grupe momaka ili nekog usamljenog , kasnog pijanca koji se vraca kuci u sitne sate i pjeva bez sluha na sav glas. Dolje sa juzne stane cuju se isto momci iz jaza kako se pjesmom dovikuju. Puno se pjevalo u to vrijeme.Onda dogovor za sutra. Ko ce u drva, i ko ce sta raditi. Ko bi kome mogao sta pomoci ? A navecer zna se, opet negdje. Eh kako su lijepa ta vremena bila, a ja ni dijete ni momak.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.