Planinarsko društvo “Mrakovica” ( Re-Print )

Prije rata, imali smo planinarsko društvo “Mrakovica” koje je osnovano, sad davne ””88. godine i registrovano kao društvo…

Društvo je djelovalo sve do rata a u svome vlasništvu imalo je i planinarski dom na Debelom brijegu. Vjerujem da su mnogi od vas barem jednom bili na ovome mjestu gdje je prekrasan pogled na čaršiju i čist i svijež zrak, idealno mjesto za pobječi od čaršijeske vreve i odmoriti malo i dušu i tijelo…

Po povratku u Kozarac, 2002. godine, nekolicina naših građana, prijeratnih planinara, ponovo pokreče oživljavanje ovoga društva, tako da već početkom 2003. godine planinarsko društvo “Mrakovica” ponovo zaživljava i kreče s radom.

Dom koji je bio u vlasništvu društva, tokom agresije je totalno uništen tako da planinarima, nakon sređivanja birokratije predstoji prvi konkretan plan i akcija a to je obnova doma.

Isključivo od dobrovoljnih priloga, iskupljena su sredstva za početak radova a krenulo se od pokrivanje objekta.

Treba istaći da im je firma Es-Kula izašla u susret i po povoljnim uslovima uzela da realizuje ovaj posao, Ratko im je besplatno porezao kompletnu građu za krov, a i “Mešići” su također pomogli ovu akciju. Od pojedinaca žele istaći Megu kao jednoga od jačih donatora ovoga društva…

Društvo danas broji preko 120 članova od kojih je nekih 30-ak aktivno.

Pored obnove doma planinari rade i na sređivanju prostora oko doma, tako da će ubrzo biti spremno i malo igralište i prostor za kamp i piknik.

U ovogodišnjoj manifestaciji “Dani Kozarca”, trebao bi biti i jednan dan izleta na Debeli brijeg, gdje bi nam planinari pripremili kotlič i roštilj, a sve u cilju promovisanja ovoga društva i aktueliziranja ovoga izletišta…

(Hm, bio sam na izletu al’ sam ga prespavao nakon finala turnira…, op.autora)

Za janje se uvijek nađe :), to je već obavezno, pogotovo kada se kreće s pokrivanjem, ma i kad se temelj salijeva, ma i ne treba nekada razlog…

Najviše zbog ovakvih stvari ne bih volio da Bosna uđe u Evropu, što ćemo u Evropi, zabranili bi nam da ovako okrećemo beje a dozvolili bi brak homoseksualcima i ostalim perveznjacima…

Nije ni ovo lako pogotovo na ovakvim vručinama, ali ne da se dido, nekako će izdržati, hehehehehe, sreća pa sam ja došao pa se mjenjaju radi slikanja hahahahahah….

Najbolje je ipak sjesti u hladovinu a prepustiti nekada drugima da se brinu za ručak…

Najžalosnije je što sam ja morao nazad, kako bi mogao na vrijeme poslati jutarnji, tako da nisam dočekao da oprobam makar kožicu s beje, al”” makar ovaj pogled vrijedi truda…

Da barem put nije ovakav kakav jeste, možda bi se i nakon što pošaljem jutarnji, zaletio ponovo gore, ko ono da im kažem da su u eteru…

Nadam se da će se ubrzo raditi i na sanaciji ovoga puta, kao i da će u skorijoj budućnosti ponovo raditi dom na Debelom brijegu gdje ćemo moći ići na izlete i na planinarenja…

Toliko za ovaj put, selam iz Kozarca, a poseban selam ide sa Debelog brijega od naših planinara…

(Juli 2005.godine Kozarac…)