svabo
Piše: Elvedina Alić
Dragi gost Ramazan nas ostavlja sa razmišljanjem da se ne zaboravi i da ga ne čekamo samo sljedeće godine kad će se ponovo pojaviti u našim toplim srcima. Samim dolaskom i odlaskom za jedan mjesec on treba još da je u svim našim srcima, ako ne postom, ostalim Božijim dužnostima što treba da obavljamo.
Sestre i braćo probudimo se, nećemo svake godine samo čekati Ramazan pa da bi bili ono što jesmo. Ovim pisanjem želim da opišem naše najmilije, nama najdraže – a to su naša djeca, koja su bila možda i malo zbunjena šta je ustvari Ramazan, ali kad je osvanuo Bajram tek su saznali šta je vrijednost jednog Ramazana.
Bajram se osjetio u svakoj kući, naših vrijednih majki sa njihovim pripremljenim baklavama, halvama i hurmašicama, a naročito dolaskom na mjesto gdje su naše vrijedne žene pored svog posla, da ih dragi Allah dž.š., nagradi pripremile iznenađenja za naše najmlađe tj. paketiće sa raznoraznim poklonima u njihovim pripremljnim darovima.
Teško je opisati nešto, a neznaš taj osjećaj samo ih gledaš, posmatraš i bez razmišljanja gledaš ta djećija lica koja su presretna da osjete šta je stvarnost Bajrama.
Mi roditelji smo imali spremljene poklone za našu djecu kod kuće, ali to nije isto kao što je bilo na 6400 N. Artision u Čikagu gdje se okupilo više od 190-tero djece, koji redovno pohađaju mektebsku nastavu svake subote i njihovih roditelja pa da svi osjetimo Bajram skupa makar na nekoliko sati.
Ako su naši najmiliji sretni, zadovoljni i mi smo s njima, a i dragi Allah dž.š. je s nama zadovoljan.
Držimo se Allahovog užeta, zajedno smo jači i nećemo se izgubiti ako i dalje ovako budemo aktivni.
Idemo dalje da bi pomogli ne samo sebi nego i našim najmlađima, a šta nam ima vrijednije od naše djece. Ako Bog da, mi u Čikagu hoćemo i možemo.
Allaha dž.š. molim za sve majke širom svijeta da budu aktivne da ne bismo igubile svoju najmiliju djecu.
Amin!
Add comment