Kozarac.ba

ČARŠIJSKI TRGOVCI

Peti razred osnovne pohadjao sam u staroj skoli . U mezarlucima kod Mutnicke dzamije, preko puta skole, primijetio sam jedan nisan koji je odudarao od ostalih. Bio je to mermerni nisan savremenijeg dizajna i na njemu je pisalo: PUTNICE OVDJE LEZIM JA KOJI SAM JUCE BIO TI, A TI CES SUTRA BITI JA. Bio je to nisan i mezar Huse Kljucanina, jednog od najuglednijih Kozarcana u proslom vijeku.

Isto tako mati nam je znala govoriti: djeco, budite dobri i slusajte, pa ce vam Bog dati k”™o rahmetli Husi Kljucaninu.
Huse Kljucanin je, pricali su , odnekuda ( vjerovatno iz Kljuca, pa otud i prezime)dosao u Kozarac sa starom i potpuno djuturum( nepokretnom) majkom. Poceo je baviti se sa trgovinom, ispocetka preprodavajuci jaja i vremenom razvio vise oblike trgovine tako da je u vrlo kratkom vremenu postao najbogatiji u Kozarcu.

Huse je i doslovno bio vlasnik pola Carsije. Za cijelo vrijeme bio je veoma pazljiv i njezan prema svojoj nepokretnoj majci koju je gdje god bi trebalo nosio na vlastitim rukama.
Vjerovatno je rahmetli Huse bio uzor generacijama poslije njega tako da su kozaracki trgovci bili poznati nadaleko po svojim sposobnostima, snalazljivosti i usluznosti. Po fine stvari dolazili su u Kozarac Prijedorcani, Sanjani, Novljani i Dubicanci.

Od oca sam cuo da je od Kalate do doma u Kozarusi bilo 16 ducana. U samoj carsiji vjerovatno puno vise.

Pecat drugoj polovini proslog vijeka dali su: Bahrija Tadzic(Hadziosmanagic) i Ago Sinikovic.

Bahrija( nikad ne znam koje je pravo prezime) je drzao trgovinu tekstilne robe, pretezno metrazne,koja je bila sortirana i slozena na besprijekoran nacin. Bahrija je vrlo dobro znao procijeniti ukus zena. One bi uglavnom kupovale ono sto im on predlozi. Zlobnici su to tumacili na svoj nacin i govorili da Bahrija zna koliko kojoj zeni “ide” u dimije. Bahrija je govorio malo brze, a narocito cetvrtkom kad je bila najveca guzva i kad istovremeno navali vise zena. Cesto je koristio uzrecicu: ”˜Vaj ( od: ovaj) Ostala je poznata je njegova izreka: “”™vaj sacekaj dok nju, pa cu, ”˜vaj, onda tebe”. I zene su cekale. Danas kad god udjem gdje vec nekog posluzuju i cujem:”I will be right with you” sjetim se da to nije americki izum, vec rahmetli Bahrije, a znacenje je otprilike isto.

Ago je drzao prodavnicu mjesovite robe i iako su ljudi imali radnje puno blize svojim kucama najcesce su po “fasungu” dolazili kod njega i to ne samo iz Carsije nego i iz okolnih sela. Ago je bio izvrstan racunovodja. Racunao je brzo i tacno koristeci samo olovku i papir. Mladjim generacijama trgovaca, kad se penzionisao, pomagao je da snime stanje pred inventuru. Izvrsio bi “blic” popis, i kompletnu inventuru za jedno vece tako da bi trgovac znao u kakvoj je situaciji.

Ago je bio neka vrsta zastitnika poznate Kozaracke lude Reke Hrustica. Odijevao ga je i hranio i Reko je puno vremena provodio oko njegove radnje. Reko je to cijenio i kad bi neko htio da ga naljuti viknuo bi: Reko,umro Ago. Reko bi pobjesnio i psovao bi dok god bi se doticni nalazio u njegovoj blizini, a ako bi se docepao kakvog kamenja bacao ih je prema provokatoru.
Zajednicka osobina i Age i Bahrije bilo je jedno ogromno, nemjerljivo postenje kakvo je rijetko naci u ljudi, a privatno su se puno razlikovali. Bahrija je bio vrlo ozbiljan i strog, a Ago vedar i uvijek nasmijan. Dugo su bili blagajnici FK Bratstva i mi djeca smo vise voljeli Agu jer bi nam znao mignuti da se provucemo bez karte. Bahrija nije dao ni svom Midhi.
Podigli su generacije takodje vrlo vrijednih i karakternih trgovaca: Minu, Bosu, Taniju, Daliju, Smaila( Dautovica i Kusurana), Adila, Maidu, Sajmu, Fikru ”¦.

Sjecam se da je i Vehid Gunic jedno vrijeme u Kozarusi radio kao trgovac u radnji pod kucom Smaila Susica, a u domu , iako kratko vrijeme, vrlo karakteran trgovac bio je Mujo Kulasic

Posto je uvijek bilo tesko izbalansirati zelje i mogucnosti, odnosno para bilo puno manje nego sto su potrebe, skoro svi trgovci su davali na veresiju, a zapisivali u teke. Mora im se priznati da su vrli korektno vodili te dugove i da uglavnom nije bilo prigovora. Prisustvovao sam jednom kad je dosla neka zena Mini da joj plati dug. Ja sam samo vidio par brojeva, a Mina joj je objasnjavala u detalje sta je kojeg dana kupila. Zena je samo klimala glavom, platila i otisla zadovoljna.
Imao je Kozarac i vlastiti trgovacko preduzece i to je bilo zlatno doba kad su nam dolazili sa strane. Uzeli su nam( bolje reci oteli) ga otprilike kad i opcinu. Dubok trag u prijedorskim trgovackim firmama ostavili su i nasi ljudi, narocito Ilijas Dautovic, Fetah Susic i Mustafa Santa. Ilijas i Mujo dali su ogroman doprinos razvoju Veleprometa i doprinijeli njegovoj ekspanziji i ugledu.

Ja nekako bolje pamtim starije dogadjaje, a od novijih upamtio sam ovo. Radili moj Mujo i Azra Dedic u jednoj trgovini na Urijama u kontra smjenama. Jedne veceri Azra zavrsila posao, izbrojala pazar i “sakrije “ga, a Muji, koji ce otvoriti slijedeceg dana, ostavi velikim slovima “tajnu” poruku: Mujo, pare su u rizi.

Nisam cesto u Kozarcu, ali svaki put kad dodjem “prosnjucam” po radnjama ne bi li osjetio onaj stari Carsijski duh. Na moju, a bogami i vasu, zalost nema ga puno ili sam ja izgubio to osjetilo. Ove godine sam ga osjetio kod Amera Memica i u Krkicima, u radnji kcerke Sulje Kljucanina. Inace u vecini radnji vas docekaji paketi plasticnih flasa kisele vode ili sokova sumnjive kvalitete pa morate dobro paziti da se ne spotaknete.

Steta jer Kozarac gubi jos jednu osobinu po kojoj je bio prepoznatljiv.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.