svabo
Posjetili smo danas, ispred Humanitarne Organizacije Jetimi, jednu socijalno pedagošku životnu zajednicu, Dom za ne zbrinutu djecu u Vrhpolju, u kojem živi petnaestero dijece, od kojih je troje rodom iz našeg Kozarca, a četvoro su biološka djeca majki koje vode brigu o ovoj zajednici…
Nisam ovaj put išao kao reporter, pa zato i ne baratam baš sa konkretnim činjenicama u vezi oko ove ustanove, u smislu, ko ju je osnovao, ko finasira itd., nisam ni imao vremena, kako bi dublje ulazio u razgovor sa vaspitačicama, ono što mi je ovaj put bio zadatak jeste podjeliti, ispred HO Jetimi, bajramske paketiće ovoj djeci i tako i njima uljepšati i uveseliti ove dane…
Pored bajramskih paketića, podijelili smo im nekoliko društvenih igrica, domine , ne ljuti se čovječe…, puzzle, školskog pribora, sveske, olovke, pernice, bojice,plastelin, školu Engleskog jezika, malu školsku tablu sa kredama i ostale “sitnice” koje su izmamile sreću na licima ove djece…
Hvala Allahu koji me je počastio da budem u prilici da na jednostavan i lahk način učiniti nešto, za šta znam da je moj Gospodar zadovoljan i zašta silno nagrađuje…
A uveseliti petneastero djece, u jednom momentu, sigurno nije mala stvar iako se sa to sitnicama može napraviti, kao što su novi trokutovi za geometriju…
Å to se tiče samog stanja ove djece, može se reči da nije alarmantno, čak što više, kroz razgovor sam saznao da redovno imaju primanja za svako dijete u iznosu 220 KM.
Naravno, ta su sredstva dosta skromna za sve ono što je potrebno za sretno dijetinstvo jednog djeteta, ali ovoj djeci svakako ni milioni maraka ne mogu nadomjestiti ono što im fali, a to je roditeljsko milovanje po glavi i osjećaj sigurnosti u obiteljskom gnijezdu, tako su zadovoljni što su sredstva redovna i uz pomoć dobrotvora “normalno” žive…
Navikli su se na život u zajednici sa petnaestero braće i setara i dvije majke, razdragana su i znatiželjna kao i svaka druga djeca…
Jako su se obradovali našoj iznenadnoj posjeti, u trenu se ispred doma stvorila graja kakvu samo djeca mogu napraviti, pokazivali su nam kako pucaju petarde, učili sure iz Kur'ana i veselila se sadržaju paketića…
Ovih pola sata sat sreće koju su mi pričinila ova djeca, nešto je posebno, a ujedno i jedino što bih vam želio prenijeti u ovom jutarnjem…
O čaršiji, baš i ne bi, obićno sam tužan kada svi “slave”, to me ponekad muči pa i izbjegavam ulicu u ovakvim prilikama
Uglavnom, dan je protekao dosta drugačije od ustaljenog tempa kojeg smo imali zadnjih mjesec dana, još se privikavamo da smijemo jesti po danu,heheheh, o jutarnjoj kafi da ne govorim, to se tek trebam navići, kao i odlazak na spavanje prije ponoći…
Selam vam dragi moji Kozarčani i svi ostali koji dolazite u ovu našu virtualnu čaršiju, nadam se da ugodno provodite ove naše praznike.
Ubacili smo nešto slika u fotoalbum tako da možete vidjeti dio atmosvere sa jutrošnjeg Bajrama i posjete šehidskom mezarju, pa eto ako baš nemate šta raditi…. Aaly nešto čeprka oko live streama, trenutno možete vidjeti samo ekran od njegovog PC, al ovo je mali korak za čovjeka a velik za čovječanstvo…:)
Selam Kozarac…
Add comment