svabo
Islam na porodicu gleda kao na osnovnu ćeliju od koje se sastoji kompletno društvo. Samo sa zdravim ćelijama društvo može biti potpuno zdravo. Zato se porodici poklanja tolika pažnja u islamu.
Porodica je osnovna zajednica u kojoj ljudi egzistiraju i ostvaruju svoj identitet, društvene funkcije i interese.
Cilj islama jeste formulisanje jakog i zdravog društva, a pretpostavka za to jeste zdrava i jaka porodica. Ukoliko nam je porodica razbijena, pojedinci su poput muha bez glave, tumaraju bez osjećaja za ciljem.
Kada bi krenuli po gradu ili selu da upitamo ljude o njihovim ciljevima u životu, vidjeli bi koliko je situacija jadna i čemerna. Mnogi pojedinci danas ne znaju zapravo šta hoće u svom životu. Naravno, iz ovoga se izuzima novac u čijem sakupljanju su mnogi spremni uložiti sve, pa i svoju čast, ponos i vjeru.
Mnogi od nas nismo ni svjesni uloge porodice u društvu i često mislimo da je njena uloga zanemarljiva. Zbog toga mnogi od nas svoju ulogu roditelja koja ima višestruke dimenzije ne ispunjavamo kako treba, očekujući od drugih da riješe naše probleme.
Mnogi od nas odgoj i vaspitanje naše djece prepuštamo nemoralnim pojedincima ili ustanovama, koji truju ta naša mlada neiskvarena bića, a kao njihovi čuvari ćemo biti pitani za njih i njihov moral. Da li znate koliko se puta desilo našoj djeci da na nastavu u osnovnoj ili srednjoj školi dođe njihov učitelj ili profesor u pijanom stanju?
Naša borba za našu djecu je uglavnom materijalne naravi jer pokušavamo da im obezbijedimo sve što im je potrebno od dunjaluka i sve što oni požele. Naravno da u toj prevelikoj trci zaboravljamo na duše naše djece i naših supruga, koji ostaju kao prazna burad u kojima odzvanja ono što ne valja ili ono nedostaje.
Kad ćemo shvatiti da nikada nećemo uspjeti ispuniti želje i potražnje ljudske duše, ma koliko imetka u tu svrhu utrošili.
Muslimanu je naređeno da spašava i zaštiti svoju porodicu od džehennemske vatre. Uzvišeni Allah je rekao: O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti. Onu porodicu koja se pridržava Allahovih propisa treba čuvati i štititi od Allahove kazne, a onu koja je ogrezla u alkoholu, drogi i nemoralu treba spašavati, a ne štititi, jer je takva porodica otišla predaleko u provaliju.
Početak izgradnje jake i zdrave porodice, kao preduslova jakog društva, počinje odabirom supružnika. Islam nas na to podsjeća kada Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: Ženu udaje jedna od četiri stvari: njeno bogatstvo, njena ljepota, njen ugled i njena vjera. Oženi se vjernicom, Bog ti dao svako dobro.
Lično poznajem desetine slučajeva u kojima vrijedna omladina gazi svoje ideale o stvaranju kreposne i zdrave porodice samo da bi se oženio dijasporkom i dobio vizu za Zapad. Spremni su oženiti osobu stariju od sebe i do deset godina, pa ponekad koja ima i djece, samo da bi dobio priliku za uspjeh na Zapadu. Ta osoba nije poslušala Poslanika, a.s., i nije gledala u vjeru, nego se onako zaslijepljena novcem opredjelila da se ogluši o preporuku Allahovog Poslanika da je uspjeh braka u ženidbi sa djevojkom ili momkom vjernicom ili vjernikom.
Savremena porodica u čitavom svijetu, a i kod nas, je u velikoj krizi. To svako priznaje, bio on na Istoku ili Zapadu. Članovi porodice imaju malo vremena da budu zajedno. Komunikacija među supružnicima je smanjena na minimum. Roditelji imaju malo vremena da se aktivno bave odgojem i obrazovanjem svoje djece onoliko koliko im je potrebno.
Dr. Hana Korać u svom djelu: Uloga porodice u prevenciji ovisnosti kaže slijedeće: Djecu treba vratiti kući, tj. roditeljski život se treba i mora reformisati. Djecu treba vratiti da budu doista djeca, sinovi i kćeri svojim roditeljima.
Reisul-ulema islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafa ef. Cerić u svojoj čestitci povodom nastupajućeg ramazana je rekao slijedeće: Kao što svaka osoba ima dušu po kojoj je prepoznatljiva, tako svaka familija, svaka zajednica, svaki narod ima “svoju dušu” po kojoj ih drugi prepoznaju. Stoga ovogodišnji ramazan treba biti u znaku jačanja duhovnih vrijednosti kod naše porodice kao što su: šerijatski brak, pošten porodični život, zdrav i sretan porod i uspješan porodični odgoj i obrazovanje. Zapamtimo, bez urednog porodičnog života ne možemo se nadati dobru. I kao što nas je u prošlosti spasila jaka porodica, tako će biti i u budućnosti. Zato, dok budete postili ovogodišnji ramazan, učite dovu Allahu Uzvišenom neka nam pokaže put kako da nam porodica bude zdrava i plodonosna.
Atak na muslimansku porodicu se vrši na razne načine. Jedan od tih načina su mediji. Često čujemo kako na filmovima i tv-serijama jedan od glumaca kaže svom drugom: “Znaš li šta se desilo? Sinoć me nazvao moj otac. Dvije godine se nisam čuo sa njim!” Zamislite, dvije godine da ne nazovem svoga oca ili majku? Kada prođu dva tri dana, osjetimo potrebu ili krnjavo nam je ako ih nismo zvali, a oni nama putem ovakvih filmova i tv-serija provlače kroz uši da sa našim roditeljima ne trebamo često kontaktirati i komunicirati, te da se trebamo ugledati na njih.
Odavdje dolazi potreba za staračkim domovima kojih u islamskom svijetu skoro i nema, ne zato što muslimani nisu organizovani i što se ne brinu za starije, nego zato što roditelju koji čitav život probdije trudeći se da omogući bolji život svojoj djeci nije mjesto u staračkom domu, nego u toplom domu punom poštovanja i brige.
Vjerovatno ste imali priliku gledati bar preko tv-a kako su lica tih ljudi koji su bačeni u takva mjesta za brigu o njima puna tuge i sjete, vape za toplom riječi: babo, majko ili djede i neno, dok su njihova djeca i unuci zauzeti nečim prečim.
“Stid i sramota”, su riječi koje predstavljaju osnovu morala i te riječi jedino opstaju uz postojanje porodice i okruženja koje pridaje značaj stidu i čuvanju od sramote. U sredinama koje neznaju za stid i sramotu može se desiti sve, i da prođe nezapaženo.
Allahov Poslanik, a.s., je čuo jednog čovjeka kako kritikuje svoga brata zbog njegovog prevelikog stida, pa mu je rekao: Okani ga se, stid samo dobro donosi.
Uredna i harmonična porodica zna za red. Znaju se međusobna prava, ta prava se poštuju i dosljedno primijenjuju u životu. Budite ubjeđeni da će porodice u kojima vlada harmonija i urednost, ma koliko bile daleko od islama, kad-tad shvatiti islam i prihvatiti ga kao svoj životni put. To je neminovno, jer uredan čovjek teži za urednim životom, a islam je taj koji nudi takvu vrstu života.
Porodica opstaje samo uz međusobno uvažavanje. Nekada je djed ili did bio najmjerodavnija osoba čije se mišljenje štovalo i moralo slušati, makar bilo potpuno pogrešno. Naravno, poštovanje je od islama, ali nije od islama da se čovjek naočigled baca u propast, samo zato jer je djed rekao da tako treba postupiti. Danas je djed najzadnja rupa na sviralu. Ne samo da se njegova riječ ne štuje, nego je izložen omalovažavanju i ponižavanju od strane mlađih. Božiji Poslanik, s.a.v.s., veli: Nije od nas onaj ko ne poštuje starijega, i ko nije milostiv prema mlađima. Prema tome, vratimo starijima poštovanje koje zaslužuju, a o važnim odlukama odlučujmo zajedno, bez tiranije i jednoumlja, kao što je to bilo nekada.
Toliko je današnja porodica rasparčana da ni zajedničko objedovanje više ne postoji. Ukoliko se prakticira da porodica zajedno jede to bude jednom u sedmici ili mjesecu. Zajedničko objedovanje članova porodice je bio i biće prilika da se članovi porodice još više zbliže, da što više kontaktiraju, da što više komuniciraju, a što je najvažnije da osjećaju da imaju svoju porodicu.
Veliki islamski tumač Kur’ana dvadesetog stoljeća, Sejjid Kutb, autor više djela od kojih je kapitalno djelo U okrilju Kur’ana je rekao slijedeće riječi koje treba pomno poslušati i shvatiti. On kaže: Islam je vjera obitelji, pa otuda utvrđuje odgovornost vjernika u njegovoj obitelji i njegovu obavezu u njegovom domu. Muslimanski dom je jezgro muslimanske porodice i ćelija iz koje se, zajedno sa drugim ćelijama, sastoji to živo tijelo zvano “islamsko društvo”. Dom je tvrđava ove vjere. Tvrđava mora biti kompaktna iznutra, čvrsta sama po sebi; svaki pojedinac u toj tvrđavi stoji na otvoru kroz koji se nesmije ući unutra. Dužnost vjernika je da u islam poziva prvo svoju porodicu i ukućane. Njegova je obaveza da osigura ovu tvrđavu iznutra. Neophodna je i majka muslimanka. Sam otac musliman nije dovoljan za osiguranje tvrđave. Neophodni su i otac i majka da vode brigu o sinovima i kćerkama. Stoga je Kur’an objavljen muškarcima i ženama. Vjernicima je dao obavezu samih sebe i svojih porodica kada Allah dž.š. kaže: O vjernici, sebe i porodice svoje čuvajte od džehennemske vatre.
Svi ovi danasnji problemi u drustvu: oboljeli od side, ovisnici o raznim drogama, alkoholicari, kriminalci, nekada su, prije nekoliko decenija, bili samo djeca. Malena djeca koja su trazila njegu majke i ruku jakoga oca da ih povede ka mektebu. Ali… njihovi roditelji su pali na ispitu ne dajuci im nikakvo vjersko obrazovanje niti podrsku kroz zivot i nase danasnje drustvo pati zbog te greske.
Porodica predstavlja najvažniju kariku u široj društvenoj zajednici i ovisno od utjecaja porodice na pojedinca, taj član će imati pozitivnu ili negativnu ulogu u društvu. Allah dž.š. je uspostavio red u svemu, pa je odredio da se kroz bračnu zajednicu uspostavlja međusobna ljubav i održava ljudski rod, te je svaki drugi odnos između različitih spolova neprirodan i nelegalan.
Shodno tome, neprirodno i nelegalno je da se sklapaju ili uspostavljaju bračne i druge veze između lica istoga pola, kao što je to slučaj u ovom našem vremenu, u kojem se narodi i države natječu u tome ko će inovirati novi grijeh ili unaprijediti postojeći grijeh. S’ toga su mnoge države ozakonile homoseksualizam ili pederastiju i lezbejstvo, te se dešava da pojedinci sklapaju brakove sa licima istoga pola i to sve u skladu sa važećim zakonima. Sve je to bilo nekako daleko od nas, ali odnedavno je tema o pederastiji počela da bude jedna od tema naših tv-kuća u BiH.
Stara izreka kaže: “Nije teško postati otac, nego je teško biti pravi otac.” Teško je biti primjeran otac koji svakim svojim gestom odgaja svoju djecu, pazi kako se oni razvijaju i odrastaju. Serije, filmovi i liga šampiona je često prioritet svih prioriteta, dok naša djeca polahko ali sigurno tonu u moralnu krizu i razne oblike ovisnosti o drogama i alkoholu.
Neko će se zapitat šta je to što vodi ka zdravoj porodici? Mi ćemo pokušat da nabrojimo nekoliko stvari koje čine porodicu zdravom:
1-odabir bračnog druga, kao što smo spomenuli da supružnici budu, prije svega čvrsti vjernici, a da mjerilo prilikom odabira supružnika bude bogobojaznost i svijest. To nam je preporučio Allahov Poslanik, a.s., i to je kamen temeljac za novu zgradu koja će biti zasnovana u ime Allaha.
2-primjena islamskih principa u zajedničkom životu, dva supružnika nakon što stupe u bračne vode treba jedno drugoga da podstiču na ustrajavanje u vjerskim obavezama, da se po vjerskim pitanjima nadograđuju i upotpunjuju. Ukoliko nema primjene, bar nekih od vjerskih propisa, ta porodica biva sve više izložena raspadu i propadanju.
3-njegovanje moralnih vrijednosti, od kojih su poštenje, stid, čuvanje emaneta, čuvanje od razvrata, i raznoraznih oblika moralnih padova u životu. Nemoralna porodica nema elemente uspjeha.
4-odgoj i uzdizanje djece u okvirima islama, jer ukoliko djeca stasaju uz život koji je stran islamu teško ih je pridobiti da se okrenu islamskom načinu života, jer su se oni već počeli izgrađivati i opredjeljivati za svoj način života. Bilo kakvo kašnjenje po pitanju uvezivanja djece sa islamskim okvirima može otežati ili biti stalna prepreka njihovog islamiziranja.
Postavit će neko pitanje koji su to principi zajedničkog života sa islamskog aspekta:
1-rahmet ili međusobna samilost, jer ukoliko jedna porodica ili skupina nema međusobne samilosti, njihov odnos neće dugo potrajati, jer često život iziskuje da se drugome progleda kroz prste i bude blag prema njemu.
2-meveddet ili međusobna ljubav, jer je ljubav osovina koja pokreće sve, a zajednički život bez minimalne doze međusobne ljubavi je nezamisliv.
3-uzajamno razumijevanje; to razumijevanje bude između supružnika i djece gdje roditelj pokušava da se spusti na nivo svoga djeteta da bi pokušao da shvati njegovu psihu i na osnovu nje da ga usmjerava u životu i shvata njegove greške. Bilo kakva žestina može imate potpuno suprotne rezultate.
4-uzajamno poštivanje; pored razumijevanja potrebno je i poštivanje, kao što je poštivanje intime, mišljenja itd. Često roditelj zapostavlja mišljenje svoga sina i predbacuje mu sa: Šta ti znaš ili Ko je tebe šta pitao, ponižavajući ga i ranjavajući njegove osjećaje. To zna biti najčešće kontraproduktivno.
Da ovo moje obraćanje nebi bilo pusto filozofiranje, dajte da iznesemo bar dva tri konkretna savjeta za očuvanje naše muslimanske porodice, makar to bilo samo tokom ramazana:
1-ukrašavanje iftara; nastojte da iftar ima svoj poseban ceremonijal ili svečanost. Neka jela na iftaru budu posebna, u okviru skormnosti, a vrsta jela omiljena vašim najdražima.
2-ramazan i post učiniti svečanim; učinite ramazan takvim godišnjim događajem da ga svi naredne godine jedva čekaju. Neka sofra bude bar nekoliko minuta spremna pred iftar i neka bude tako podešena da budi znatiželju vaših ukućana.
3-zajedničko objedovanje; iftarite obavezno zajedno, shodno vašim mogućnostima. Na sehur budite svoje ukućane sa lijepim ilahijama ili melodijama koje će podići najvećeg spavalicu.
Koncept porodice u današnje vrijeme je veoma različit u odnosu na islamske principe. Uobičajena metafora kojom se koriste Englezi da opišu porodicu je njeno poređenje sa ptičijim gnijezdom. Ptičad borave u gnijezdu dok roditelji vode brigu o njima. Ali, čim porastu ptičad napuštaju gnijezdo da bi živjela na svoj način.
Naravno, odrasle ptice ne znaju ili ne vode brigu o roditeljima, djedovima i nenama, ili amidžama i dajdžama ili drugim rođacima. U njihovom slučaju to je u redu, zato što ptice ne treba da grade civilizaciju ili čvrstu zajednicu.
Nažalost, ova metafora približno prikazuje stvarnost života u našim, ili bolje rečeno zapadnim društvima, koja su se spustila na nivo ptica i životinja. Otac je postao „starac“, a glavna izreka omladine je „ovo je moj život, ostavi me na miru“. Legalna struktura društva (zajednice) podržava to mišljenje, isto kao i literatura, mediji i eksperti različitih ubjeđenja i razmišljanja. Katastrofalne posljedice svega toga već uveliko su poznate.
Porodica se toliko izmijenila tako da je ne možemo prepoznati, a međuljudski odnosi su se potpuno pocijepali. Starci tužno preživljavaju u staračkim domovima. Žrtvovanje, predanost i poštivanje roditeljskog autoriteta tako su strani kao da djeca i roditelji ne pripadaju jednoj porodici i takvih slučajeva sve je više. Tako je jedan Amerikanac koji je primio islam, rekao: “Na Zapadu pojedinac nema niti jednog prijatelja u kojeg može imati puno povjerenje.”
U poređenju sa tom tužnom i jadnom situacijom, porodični život u islamskoj zajednici bio je i ostao na visokom nivou, uprkos općem nazadovanju društva. Iako je porodica u islamu, kao institucija napadana sa svih strana, taj bedem islama nije srušen. Glavna ideja tog napada je da se djeca bore protiv roditelja i da se umanji roditeljska vlast nad djecom, i to u ime – ničeg drugog nego – ‘prava djece’. Oni koji žive i odrastaju u takvom društvu i koji usvajaju njegovu kulturu doživljavaju islamsko učenje čudnim, baš kao što bolesna osoba doživljava normalnu, zdravu i ukusnu hranu.
Na kraju, porodica je nešto najdragocjenije što posjeduješ pa gledaj da tvoja porodica koja tu zasnivaš bude nešto zasnovano na obrazovanju, bogobojaznosti i ukusu. Ako ti ukradu porodicu, ostaćeš sam, a vukovi sa svih strana će te raščerupati. Nedajmo svoje porodice koje su, kako to reče Sejjid Kutb, tvrđave koje moramo stalno u neumorno braniti. Tvoja zdrava porodica je tvoja pomoć da Allahova Riječ bude gornja, zato joj se posveti koliko možeš.
Add comment