svabo
Evo kako ćemo srediti glavnu ulicu… Kada bi svako, kvalitetno, iza sebe ponovo asvaltirao ono što je razrovo dok je gradio zgradu, ili prikopčavao se na kanalizaciju, još kada bi sve to dogovorili pa u jedan ili dva dana odradili, tj. da se ujedine i da skupe sredstva da se barem ovaj dio, ovih nekih 500-600 metara “Aleje Divljih Kestena”, koje treba pod hitno zaštiti od daljnje siječe, presvuče ponovo novim asvaltom, i opčenito sredi kako spada, da se uklone ove betonske bandere koje su pozabijane isto da smo palanka a ne čaršija, a koje smo opet morali prihvatiti jer je igra bila za struju, uzmi ili ostavi, što ne znači da bi danas mogli to odigrati sa puno boljim kartama u rukama…, sredili bi ovu našu glavnu ulicu.
Evo danas su sredili desetak metara ispred nove zgrade ( kako ćemo u budućnosti zvati ovaj objekat, staro kino? Ili Kino? Čujem da ima interesanata da otvore ponovo bioskop, čitaj kino u Kozarcu… Daj Bože…), kao i desetak metara preko puta ispred mesnice “Danny” i nove “zgrade” koja je niknula između Mustanga i stare zgrade gdje je bila banka…
Heheheheh, malo mi je smiješno ovo objašnjenje, nova zgrada između stare gdje je nekad bilo kino koje bi trebalo opet biti kino itd. ali ne znam kako da imenujem sve te zgrade koje su se napravile niti kako da objasnim njenu lokaciju za raju koja nije baš tako često u Kozarcu, a dovoljno je pola godine pa da se pojave neki novi objekti…
Ne znam da li je Hase stigao nazad u Holandiju, ali vjerujem da je ponijeo odavde lijepa sjećanja… Za kratko vrijeme boravka u ovim izvan sezone, danima, pogotovo u ovim mubarek Ramazanskim večerima, doživio je čaršiju kako nikad dosad, u svojim poslijeratnim dolascima…Vjerujem da će i sam Hase opisati ramazansku atmosveru u Kozarcu…
U Kozarcu u kojem večinom ovih dana i nema nešto novo al’ u kojem se uvijek ima štogod za reči, pa makar to bio metorološki izveštaj u stilu, noći su vedre i dosta pohladne, magla koja se pred sabah već uveliko spusti, sporo se podiže ujutro, popusti tek pod podnevskim suncem, kada se mujezini oglase za podne namaz…
Danas je najviše ljudi, zasigurno, bilo na džumi u Kamičanima. Razlog tome bila je dženaza šehidu Hodžić Mustafe Hamdiji, koji je ubijen ‘92. godine u svojoj 31. godini života, a evo tek danas nakon više od 13 godina od vlastite smrti našao svoj konačni smiraj…
Molim Allaha da mu kabur osvijetli i da mu bude dženetska bašča do Konačnog suda i da ga tada upiše među svoje dobre robove, među šehide i da ga sa Svojom Milošću uvede u džennet…
Vjerujem da je Hamdija našao svoj smiraj, a kako li je ocu, koji smrt djeteta proživljava već po treči put… Prvi put kad je nestao ili kad je čuo da je ubijen, pa drugi put kada ga je pronašao i identifikovao, pa na kraju treči put kad ga konačno ispraća na dostojanstven način…
A kako li je roditelju kada posljednji put ispraća svoje dijete, ne smijem ni pomisliti, jer sam i sam roditelj, pa me i sama pomisao zavrče u stomaku i tjera na plač…
Molim Allaha da, također, podari sabura Hamdijinoj porodici, na svim iskušenjima u životu, a pogotovo na ovako teškim ispitima…
Å ta još reči na kraju, nakon ovakog dana, ili na kraju ovakvog Jutarnjeg… Imao bih dodati još nekih tema vezanih za stranicu ali to može sačekati, a ubrzo će i vrijeme sehura… Selam Kozarac…
Add comment