svabo
Prije svega, želio bih istaći da zaista nisam želio nikoga uvrijediti, onim svojim tekstom, pogotovo ne one koji zaista vole Kozarac i žive za njega, a zasigurno ne gospodina Redžića, možda je glupo što uopšte ovo pišem i nadam se da Radžić (sada već možemo preći na ti, bez gospodine, bratski izgleda) nije zamjerio na mome komentaru…
Nije samo njegov tekst bio motiv moga pisanja, već inače sve što se dešavalo u čaršiji, kako ovoj pravoj tako i ovoj virtual, unazad dva mjeseca…
Sezona je prošla i sad zamislite vi nas ili konkretno mene, koji ponovo hodam pustom čaršijom i gledam kako opada lišče sa ovoga kestenja… Nakon što se u ovu čaršiju sručila bujica, jedno dvadeset hiljada kozarčana u mjesec dana i napravila lom po Kozarcu… S pravom kažem lom, jer se lomilo do ranih jutarnjih sati, Kozarac je bio isto New York, grad koji nikada ne spava, a gle sad već u pola deset je gluho doba noći…
Nije to samo problem urbanizma, problem je u našim glavama, pogotovo onim glavama koji ovdje dođu za taj jedan mjesec dana, poput najvećih turista i na taj način doživljavaju Kozarac, takvi isti buše čikovima pano na kojem je oslikan Kozarački kamen, iznad kojeg “krvavo” piše “Dani Kozarca”, takvi isti lupaju flaše po košarkaškom igralištu na kojem treba da održimo tradicionalni turnir “Amir Ključanin”, takvi isti ne znaju ni ko je Amir Ključanin, i na kraju takvi isti pišu komentare u stilu “Jadni su oni što žive dole, žive samo kad je dijaspora dole…”
A ne znaju da Kozarac ŽIVI dvanaest mjeseci u godini, punih tristašesdestpet dana…
Ponovo ću ovo osjećajno pisati, kao što sam osjećajno govorio o rušenju vlastitog objekta, ali krenimo svi od svoga dvorišta… Mnogi se ne slažu sa trenutnim stanjem u Kozarcu a i sami grade na ne baš zakonit način…
Hajmo iskoristiti ovu situaciju i pokrenuti neke stvari sa mrtve tačke, dajte javite se svi vi koji želite pomoći Kozarcu, možemo li se okupiti oko te riječi Kozarac, kad već ne možemo oko večih Riječi, …
Rekao bih još mnogo šta ali ostaviću za repliku, jer teško je biti ne osjećajan kada čuješ tako neke komentare, jer ko zna možda ja bolje živim sad ovaj mjesec Ramazana, ovdje u praznoj čaršiji nego što sam živio ta dva mjeseca sezone… Oni koji me lično znaju, znaju zašto ovo govorim i znaju kako sam ja proveo taj ljetni period kad mi ko eto živimo…
Add comment