Kozarac.ba

O svemu i svačemu…


Prije svega, želio bih istaći da zaista nisam želio nikoga uvrijediti, onim svojim tekstom, pogotovo ne one koji zaista vole Kozarac i žive za njega, a zasigurno ne gospodina Redžića, možda je glupo što uopšte ovo pišem i nadam se da Radžić (sada već možemo preći na ti, bez gospodine, bratski izgleda) nije zamjerio na mome komentaru…

Nije samo njegov tekst bio motiv moga pisanja, već inače sve što se dešavalo u čaršiji, kako ovoj pravoj tako i ovoj virtual, unazad dva mjeseca…

Sezona je prošla i sad zamislite vi nas ili konkretno mene, koji ponovo hodam pustom čaršijom i gledam kako opada lišče sa ovoga kestenja… Nakon što se u ovu čaršiju sručila bujica, jedno dvadeset hiljada kozarčana u mjesec dana i napravila lom po Kozarcu… S pravom kažem lom, jer se lomilo do ranih jutarnjih sati, Kozarac je bio isto New York, grad koji nikada ne spava, a gle sad već u pola deset je gluho doba noći…

Nije to samo problem urbanizma, problem je u našim glavama, pogotovo onim glavama koji ovdje dođu za taj jedan mjesec dana, poput najvećih turista i na taj način doživljavaju Kozarac, takvi isti buše čikovima pano na kojem je oslikan Kozarački kamen, iznad kojeg “krvavo” piše “Dani Kozarca”, takvi isti lupaju flaše po košarkaškom igralištu na kojem treba da održimo tradicionalni turnir “Amir Ključanin”, takvi isti ne znaju ni ko je Amir Ključanin, i na kraju takvi isti pišu komentare u stilu “Jadni su oni što žive dole, žive samo kad je dijaspora dole…”

A ne znaju da Kozarac ŽIVI dvanaest mjeseci u godini, punih tristašesdestpet dana…

Ponovo ću ovo osjećajno pisati, kao što sam osjećajno govorio o rušenju vlastitog objekta, ali krenimo svi od svoga dvorišta… Mnogi se ne slažu sa trenutnim stanjem u Kozarcu a i sami grade na ne baš zakonit način…
Hajmo iskoristiti ovu situaciju i pokrenuti neke stvari sa mrtve tačke, dajte javite se svi vi koji želite pomoći Kozarcu, možemo li se okupiti oko te riječi Kozarac, kad već ne možemo oko večih Riječi, …

Rekao bih još mnogo šta ali ostaviću za repliku, jer teško je biti ne osjećajan kada čuješ tako neke komentare, jer ko zna možda ja bolje živim sad ovaj mjesec Ramazana, ovdje u praznoj čaršiji nego što sam živio ta dva mjeseca sezone… Oni koji me lično znaju, znaju zašto ovo govorim i znaju kako sam ja proveo taj ljetni period kad mi ko eto živimo…

Dodaj komentar

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.