Kozarac.ba

O svemu i svačemu…


Prije svega, želio bih istaći da zaista nisam želio nikoga uvrijediti, onim svojim tekstom, pogotovo ne one koji zaista vole Kozarac i žive za njega, a zasigurno ne gospodina Redžića, možda je glupo što uopšte ovo pišem i nadam se da Radžić (sada već možemo preći na ti, bez gospodine, bratski izgleda) nije zamjerio na mome komentaru…

Nije samo njegov tekst bio motiv moga pisanja, već inače sve što se dešavalo u čaršiji, kako ovoj pravoj tako i ovoj virtual, unazad dva mjeseca…

Sezona je prošla i sad zamislite vi nas ili konkretno mene, koji ponovo hodam pustom čaršijom i gledam kako opada lišče sa ovoga kestenja… Nakon što se u ovu čaršiju sručila bujica, jedno dvadeset hiljada kozarčana u mjesec dana i napravila lom po Kozarcu… S pravom kažem lom, jer se lomilo do ranih jutarnjih sati, Kozarac je bio isto New York, grad koji nikada ne spava, a gle sad već u pola deset je gluho doba noći…

Nije to samo problem urbanizma, problem je u našim glavama, pogotovo onim glavama koji ovdje dođu za taj jedan mjesec dana, poput najvećih turista i na taj način doživljavaju Kozarac, takvi isti buše čikovima pano na kojem je oslikan Kozarački kamen, iznad kojeg “krvavo” piše “Dani Kozarca”, takvi isti lupaju flaše po košarkaškom igralištu na kojem treba da održimo tradicionalni turnir “Amir Ključanin”, takvi isti ne znaju ni ko je Amir Ključanin, i na kraju takvi isti pišu komentare u stilu “Jadni su oni što žive dole, žive samo kad je dijaspora dole…”

A ne znaju da Kozarac ŽIVI dvanaest mjeseci u godini, punih tristašesdestpet dana…

Ponovo ću ovo osjećajno pisati, kao što sam osjećajno govorio o rušenju vlastitog objekta, ali krenimo svi od svoga dvorišta… Mnogi se ne slažu sa trenutnim stanjem u Kozarcu a i sami grade na ne baš zakonit način…
Hajmo iskoristiti ovu situaciju i pokrenuti neke stvari sa mrtve tačke, dajte javite se svi vi koji želite pomoći Kozarcu, možemo li se okupiti oko te riječi Kozarac, kad već ne možemo oko večih Riječi, …

Rekao bih još mnogo šta ali ostaviću za repliku, jer teško je biti ne osjećajan kada čuješ tako neke komentare, jer ko zna možda ja bolje živim sad ovaj mjesec Ramazana, ovdje u praznoj čaršiji nego što sam živio ta dva mjeseca sezone… Oni koji me lično znaju, znaju zašto ovo govorim i znaju kako sam ja proveo taj ljetni period kad mi ko eto živimo…

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.