Kozaracko kino

iznogud piše:

Iako sam, sa kratkim prekidima, gotovo 28 godina svog zivota proveo u Kozarcu, svaki put kad se vratim u ovaj poslijeratni Kozarac, zastanem ispred nekog novog objekta pitajuci se sta li je prije rata stajalo na tom mjestu. Za dvije lokacije ne postavljam sebi ovo pitanje. Jedna je mjesto gdje se sad nalazi autopraonica a druga je mjesto gdje pocinje pijaca a danas stoji stambena zgrada.

Na mjestu praonice je prije rata stajao Vatrogasni dom a na mjestu pomenute zgrade je stajalo kozaracko kino.

U kino se moglo uci na dva ulaza. Iza prvog ulaza stajale su drvene stepenice koje su vodile na sprat na kojem se nalazila biblioteka a kasnije kafana i iz tog prostora se moglo uci na balkon kina.

Ovaj prvi ulaz je bio za onu malo ozbiljniju ( da ne kazem VIP) raju.

Ispred drugog ulaza je stajalo par stubova, povezanih lukovima, koji su nosili balkon kafane.Ovi stubovi sa lukovima su za mene imali nekakvo simbolicno znacenje jer su oznacavali ulaz u tadasnji jedini ”˜”™hram kulture”™”™ u Kozarcu. Iza ovog drugog ulaza se nalazila mala prostorija u kojoj je sa lijeve strane stajala blagajna gdje je Muta Dedic sa njemu karakteristicnim mirom i strpljenjem prodavao karte.

Iz ove male prostorije se kroz dvokrilna vrata ulazilo u kino dvoranu koja se blagim nagibom zavrsavala sa velikom binom na kojoj je stajalo filmsko platno. Na samom ulazu u dvoranu, sa lijeve i desne strane su stajale loze za raju koja je bila malo manje VIP od one na balkonu.

Dvorana se osim za kino predstave koristila i za zborove gradjana, koncerte i za razne druge kulturno-umjetnicke programe. Znali su u ovu dvoranu ”˜”™zalutati”™”™ i tada poznati estradni umjetnici kao sto je Djordje Marjanovic pa i Josip Pejakovic sa svojom monodramom ”˜”™On meni, nema Bosne”™”™.

Namjestaj naseg kina se sastojao od velike peci na drva (kasnije termoakomulacione peci) i redova preklapajucih (kino) stolica.

Prvi put sam usao u kino kao Titov pionir na obiljezavanje 29. Novembra ”“Dana (bivse) Republike kada je dvorana bila premala za sve one koji su dolazili da cuju i vide recital spremljen za ovaj praznik.

Medjutim, osnovna namjena ove zgrade je bilo odrzavanje kino predstava.

U to vrijeme (ovi stariji neka me dopune) predstave su se odrzavale utorkom i subotom navece uz obaveznu ”˜”™matineju”™”™ cetvrtkom i nedeljom ujutro kada su se ponovo prikazivali filmovi od utorka i subote.

Tadasnji kino operater je bio Adil ( prezime-Halak, cini mi se).

Kod ulaza za balkon je stajao drveni pano na koji bi se par dana prije projekcije stavio plakat filma koji ce biti prikazan.Pored naziva filma je obicno stajalo , rukom ispisano, kojem zanru pripada film.Namjerno ili ne , nekad je znao stajati i pogresan zanr.

Sjecam se, kada je prikazivan oskarovac ”˜”™Lovac na jelene” da je stajalo da se film ”˜”™preporucuje lovcima”™”™!?

U to vrijeme (pocetak sedamdesetih) repertoar kina se sastojao od neizbjeznih vesterna, raznih Kung-fu ”˜”™remek djela”™”™, domacih ratnih filmova i ponekog ljubavnog filma.

Tadasnji posjetitelji kina su i svoju garderobu podesavali prema filmu koji se prikazuje pa se na vestern obicno dolazilo u sesirima I jaknama sa resama a kad bi bio na redu ljubavni film , onda se kino dvorana sarenila od odijela i mirisala po ”˜”™Pitralonu”™”™ i drugim losionima.

Normalno, nakon Kung-fu filma, carsija bi poslije filma odjekivala od krikova kozarackih Brus Lija a nerijetko bi se,u mraku iza kina, ”˜”™demonstrirale”™”™ tek vidjene vjestine.

U to vrijeme djaci ”˜”™osmoskolci”™”™ nisu smjeli ici na nocne predstave i ako je vjerovati mom starijem bratu Fadi, to su nekad znali kontrolisati nastavnici iz osnovne skole. Mom bratu je ovo normalno bio idealan razlog da ne ”˜”™vuce”™”™ i mene u kino.

Kopije tadanjih filmova bi vec obisle citavu Jugu prije nego sto bi dosle u nase kino, tako da se nisu mogle pohvaliti nekim kvalitetom slike a i tadasnja aparatura naseg kina nije bila od onih najnovijih.

Zbog toga su se znale desavati ”˜”™interesantne”™”™ situacije pa se cesto moglo vidjeti ”˜”™kino u kinu”™”™. Naime, nas Adil bi pustio film i otisao da na miru popije kahvu a u medjuvremenu bi pukla filmska traka pa bi svi u kinu u glas dozivali Adila da rijesi problem.

Jednom je tako, gotovo na samom kraju filma, stala filmska traka i pocela da se topi.Nakon krace pauze nas kino operator je izisao na balkon sa komadom trake u ruci i rekao: “Ljudi, evo ovo je sve sto je ostalo od filma-nema vise. Kraj ne mogu prikazati”!

U kino su obicno odlazili mladji ljudi ali jednom su u kino dosli i oni stariji koji gotovo da su rijetko dolazili i u samu carsiju. Tu noc se prikazivao film “Pod Muhamedovom zastavom”™”™.

Sarenilo se kino od majkinih marama i didinih fesova.Tu noc se trazila karta vise.

Sjecam se kako su ti stari insani bez daha gledali scene iz bitke na Bedru i svaku pobjedu ”˜”™nasih”™”™ popracali burnim aplauzom.

Nase nane i dide su strpljivo cekale u ”˜”™poluvremenu”™”™ ( pauza kad je Adil montirao drugi dio filma) na nastavak filma a unuci su ih hvatali na ”˜”™foru”™”™ govoreci da ne idu nikud jer ce sad dijeliti halvu i serbe.

U to vrijeme za ovu mladju raju su bili najpopularniji vestern filmovi sa Dzon Vejnom, Gregori Pekom i nezaobilaznim Klint Istvudom.

Ova trojica su bila toliko popularna tako da se film cijenio po tome tome da li u njemu glumi jedan od ove trojice. Kasnije ih je sviju ”˜”™preuzeo”™”™ Brus Li.

Vremenom se i nase kino modernizovalo, bar sto se tice kvaliteta filmova. Tada je nase kino preuzeo rahm.Hilmija Avdagic zajedno sa nasim Bahrijom Icicem- Canijem.

Ovaj dvojac se pobrinuo da u Kozarac podju dolaziti filmovi koji i nisu tako davno bili prikazivani u kinima Zagreba, Sarajeva ili Banja Luke.

Zalosno je jedino sto nasa raja zeljna ”˜”™sexa, sege i macevanja”™”™ nije uvijek imala sluha za prave filmove tako da je na projekciji filma ”˜”™Let iznad kukavicijeg gnjezda”™”™ bilo tek par ljudi.

Eto, jos jedna crtica iz nekadasnjeg Kozarca iz vremena kad je kino zajedno sa Vatrogasnim domom bilo mjesto okupljanja i zabave tadasnje kozaracke omladine.

Iduci put kad podjete na pijacu, zastanite negdje na pola puta. Mozda cete cuti Istvuda I njegov ”˜”™Go ahead, make my day”™”™!