Matijas Helman: Velike sile nisu radile dovoljno

Činjenica je da “velike sile” nisu radile dovoljno na hapšenju optuženih za ratne zločine, ali Tribunal nije isto što i zapadne “velike sile”. Tribunal je često imao odvojene i drugačije interese od njihovih.

Kazao je ovo predstavnik Sekretarijata Haškog tribunala u Bosni i Hercegovini Matijas Helman za “Nezavisne”, komentarišući navode Florens Artman o tome da su neke velike zemlje, prije svih SAD, sprečavale hapšenje haškog optuženika Radovana Karadžića. On je nakon nedavnog okruglog stola u Prijedoru na temu “Informisanje lokalne javnosti o činjenicama koje su utvrđene u presudama Međunarodnog suda” kazao da se na taj način pokušalo otvoriti pitanje kako da ljudi u Prijedoru doprinesu tome da se širi svijest o zločinima koji su dokazani i tako da satisfakcija žrtvama.

NN: Kako gledate na navode Florens Artman u njenoj knjizi da su velike svjetske sile, prije svega SAD, blokirale hapšenje Radovana Karadžića?

HELMAN: Ne želim da posebno komentarišem te navode, pogotovo što nisam pročitao tu knjigu, koja vjerovatno postoji samo na francuskom jeziku. Međutim, činjenica je da “velike sile” nisu radile dovoljno na hapšenju optuženih za ratne zločine. O tome je mnogo puta govorila i haška tužiteljica Karla del Ponte. Tu nema ništa novo, a i ako je tako to ni na koji način ne dovodi u sumnju kredibilitet Haškog suda, jer Tribunal nije isto što i međunarodna zajednica, mada je često upitno i to šta je to međunarodna zajednica. Tribunal nije isto što i zapadne “velike sile”. Tribunal je često imao odvojene i drugačije interese od njihovih. U Tribunalu su radili ljudi koji su se maksimalno angažovali da optuženi budu uhvaćeni. Na žalost, za to nismo imali saradnju država iz regiona, čak smo imali i opstrukciju, a izostala je i saradnja drugih država.

NN: Hoće li Haški tribunal prihvatiti snimak govora generala Rasima Delića, koji se pojavio na Internetu, kao dokaz u suđenju?

HELMAN: Stvarno ne znam i ne želim to komentarisati, pogotovo što je vezano za jedan tekući predmet, kao što je predmet Rasima Delića. Ne želim ništa prejudicirati jer, kada govorimo o suđenjima koja su u toku, jedan portparol suda ne može puno pomoći novinarima i jedino što mogu preporučiti je da pratite dalje suđenje.

NN: Koliko je aktivnih postupaka u Hagu i kada će Sud završiti svoj rad?

HELMAN: Posljednje procjene predsjednika Suda su da bi suđenja u prvom stepenu trebalo završiti do kraja 2009. godine i žalbene postupke provesti u roku od najviše jedne godine. U toku je šest suđenja za oko dvadesetak optuženih.

NN: Koliko je ljudi do sada svjedočilo u Hagu i kakva je bila njihova zaštita?

HELMAN: U Hagu je do sada svjedočilo više od 4.000 ljudi, mnogi od njih, možda najveći dio, bili su upravo žrtve zločina ili su bili prisutni kad su zločini izvršavani i više od polovine njih je svjedočilo bez zaštite. Nijedan sud ne može potpuno da zaštiti sve svjedoke, ne možete recimo svim svjedocima dati novi identitet, prebaciti u neku treću zemlju, to je nemoguće. To je potrebno i moguće samo u posebnim slučajevima. Sud može zaštititi identitet svjedoka, ali tu uvijek postoji rizik, jer se često dešavalo da se greškom i bez namjere taj identitet otkrije.

Ono što je važno je da zaštita svjedoka nije samo pitanje suda. Po meni je taj čin dolaska u Hag ili svjedočenje pred sudovima u BiH veoma hrabar čin i ja veoma poštujem te ljude. Veoma poštujem te ljude koji su poslije toliko godina još spremni da govore o tome što su preživjeli. Većina tih ljudi se opet vrati u svoje sredine, jer niko ne želi da se seli iz svoje sredine. Pitanje njihove bezbjednosti onda više nije pitanje suda, već lokalne zajednice koja treba da omogući normalan život ljudima koji su bili žrtve i koji su spremni da o tome danas govore.

NN: Kako je najavljeno haški istražioci trebalo bi u BiH da se bave rasvjetljavanjem zločina u Srebrenici. Å ta to konkretno znači?

HELMAN: Mislim da se to tiče sudova u BiH. U Tribunalu u Hagu su podignute sve optužnice, tamo novih optužnica neće biti, istrage su završene još krajem 2004. godine i sada preostaje da se završi ono što je započeto. Svi novi predmeti, ako ih bude, otvaraće se pred domaćim sudovima. U Hagu postoji određen broj istražnih dosijea, predmeta koje je Haško tužilaštvo istraživalo, ali iz ovog ili onog razloga ta istraga nije završena ili nije podignuta optužnica. Takvi dosijei se proslijeđuju domaćim tužilaštvima kako bi oni kompletirali te istrage i gdje je to svrsishodno, možda, podignu optužnice. Takođe, mali je broj haških optužnica sa optuženima proslijeđen domaćim sudovima. Bitno je shvatiti da Tribunal ne otvara više ništa novo, sada je sve to na domaćim sudovima, te je bitno da se i dalje osnažuju i edukuju domaći sudovi.

NN: Kolika je mogućnost da Hag “diktira” procesuiranje ratnih zločina pred domaćim sudovima?

HELMAN: Ne, nema tu uticaja. Više možemo govoriti o saradnji, jer Tribunal u granicama svojih mogućnosti učestvuje u edukaciji domaćih sudija, mada ne može biti nosilac tih edukacija. Iskusni ljudi iz Tribunala imaju kontakte sa svojim kolegama iz regiona, dolaze na razne treninge i skupove, mi često primamo razne posjete iz BiH.