Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

Å ta podrazumijevamo pod islamskim radom a šta pod horizontima budućnosti?

Å ta su ti horizonti prema kojima islamski rad, u budućnosti, treba usmjeriti svoj napor i aktivnosti?

Islamski rad znači organiziran kolektivni rad koji ide za tim da Islam zadobije izvjestan status na osnovu kojeg postaje KONTROLOR života u cjelini i VODILJA društva u svim aspektima.

To aludira na vraćanje Islamu o­ne uloge koju je imao u prošlosti prije nego su kolonijalisti ušli u muslimanske zemlje i izdvojili Islam iz njihovih života toliko da je Islam sveden na mali prostor: po neka lekcija u školi, TV ili radio program, oblast socijalnog prava koja se odnosi na porodicu (lične stvari), i dio novinskog članka.

Zato islamski rad nastoji da ponovo uspostavi dominaciju Islama i da ga primjeni u našoj svakodnevnici na način da reguliše poslove pojedinca, porodice, društva i države.

Islamski rad takodjer traži da se islamska poruka saopći svim ljudima, jer Islam nije nacionalistička, arapska ili istočna religija nego je

“MILOST CIJELOM ČOVJEČANSTVU” i “OPOMENA SVOM LJUDSKOM RODU”.

Neki Ijudi okrivljuju ulemu i o­ne koji od Islama zahtijevaju da se, u ovom vremenu, stara samo o prošlosti, da (po)gleda (u)nazad u naslijedje i historiju, a da se ne obazire na budućnost.

Ovaj rad ima namjeru da dokaže da o­ni koji se zalažu za (sve)obuhvatan Islam ne gledaju samo u prošlost nego i u sadašnjost i – budućnost.

Njihov pogled u prošlost ima smisao uzimanja pouke u cilju pripreme za budućnost.

Treba naglasiti da briga o budućnosti nije strana Islamu nego je u potpunoj harmoniji sa zdravom islamskom vizijom.

Poslanik s.a.v.s. se uvijek pripremao za budućnost. Kada je shvatio da Meka više nije pogodna za da'wu, Poslanik s.a.v.s. je potražio drugo mjesto koje bi moglo poslužiti kao temelj islamskoj državi. To mjesto je bila Medina.

Pogledamo li u Poslanikovu siru naći ćemo mnogo primjera koji pokazuju da je Poslanik s.a.v.s. uvijek bio okrenut ka budućnosti.

Čim je stigao u Medinu naredio je ashabima da prebroje o­ne koji su već bili prihvatili Islam.

To mu je omogućilo da ocijeni izvanrednu snagu muslimana.

Ovo je bio PRVI POPIS u našoj historiji a da mnogi to i neznaju. Bio je to dio Poslanikove pripreme za budućnost.

Glavni uslov da bi neko radio za budućnost jeste da bude optimista, jer očajna osoba nije u stanju uraditi nista za budućnost.
Jedino osoba koja se nada da će njeno sutra biti bolje od njenog danas može uspješno djelovati.

Ovako se je ponašao i sam Poslanik s.a.v.s. Uprkos velikim mukama kojima je bio izložen usljed opsadnog stanja zavedenog prema njemu i njegovim ashabima u jednoj klisuri-gdje su bili primorani da jedu trnje i lišće i kada su tri godine morali trpjeti gladovanje – Poslanik s.a.v.s., nikada nije izgubio nadu.

Kebab bin EI-Errat koji je bio žestoko kažnjen time što je kao rob, pripadao jednoj ženi koja ga je, u nastojanju da ga prisili da se odrekne Islama nakon što ga je bio prigrlio, mučila usijanim željezom, došao je Poslaniku s.a.v.s. i upitao:

”Zar se nećeš moliti za nas? Zar nećeš moliti Allaha da nas podrži?”

U tom momentu Poslanik s.a.v.s. se odmarao u Kjabi.

Kebab je od njega očekivao da se pomoli za vjernike, ali se o­n uspravio i rekao:

”Jednog od o­nih koji su živjeli prije vas češljali bi čeličnim grebenima i pilili testerama na dva dijela, ali ga sve to ne bi nagnalo da se odrekne svoje vjere. Tako mi Jednoga u čijoj ruci je moja duša, Allah će ojačati ovu vjeru dok jahač ne bude mogao putovati od Sane do Hadramevta ne plašeći se nikog sem Allaha i vuka da ne bi napao njegovo stado”.

Dok je navodio ovaj primjer, Poslanik s.a.v.s. je osjećao tegobu i mucninu.

Za vrijeme bitke na Hendeku, Poslanika i ashabe opkolila su arapska plemena. Vjernici su stavljeni na probu, a njihov iman do temelja uzdrman.

U tim kritičnim momentima licemjerstvo je napredovalo. Medjutim, Poslanik s.a.v.s. je bio nepokolebljiv.

Kada je jednom udario sjekirom o zemlju iz kamena, kojeg je slučajno pogodio, poletjela je varnica. Tim povodom je Poslanaik s.a.v.s. rekao. ”Ova iskra otkrila je predamnom Jemen, a treća iskra predamnom je otkrila zemlju Perzijanaca”.

Licemjeri su to popratili komentarom: ”Muhammed nam daje nadu da ćemo osvojiti Siriju i Kisraovo carstvo, dok se neki od nas plaše otići do zahoda”.

Ova nada, uprkos oštrini iskušenja i grozoti krize, čini jezgro rada za budućnost.

MI ZELIMO DA ISLAMSKI RADNICI SHVATE DA JE BUDUČNOST NJIHOVA, DA BUDUČNOST PRIPADA OVOJ VJERI, I DA ČE ISLAM NASLIJEDITI SVE OVE CIVILIZACIJE. OVE CIVILIZACIJE SU MOGLE DOSPJETI I NA MJESEC ALl NIJESU USPJELE PRIBAVITI SREČU ČOVJEČANSTVU.

Preduvjet da bi rad bio uspješan jeste da bude zasnovan na nauci i planiraju.

Ne možemo dozvoliti da se i dalje postupa na nemaran i improvizovan način.

Ne smiju samo osjećaji biti mjerilo. Postoji potreba za osjećanjima i entuzijazmom, ali je veća potreba za naukom i planiranjem.

Islam je vjera nauke i logike.

Racionalizam je dio ove vjere. Kršćanstvo traži od čovjeka da vjeruje uz slijepu poslušnost, kao da kažu da kršćanin treba isključiti mozak dok vjeruje. Njihova vjera se ne može shvatiti umom. Nasuprot tome, Islam podstiče traganje za dokazima i nepobitnim činjenicama.

Potrebno je izvršiti organizaciju ciljeva, sredstava i etapa djelovanja. Postoji potreba za fleksibilnošću, za neprestanim kriticizmom i korekcijama i za analizom uzroka uspjeha i otklanjanjem faktora neuspjeha.

U kazivanju o Jusufu a.s., Kur'an nas podučava primjerom petnaestogodišnjeg plana koji je bio usmjeren ka prevladavanju ekonomske krize u Egiptu.

Egipćanima je tada savjetovano da sedam godina uzgajaju žitarice i da, izuzev malog dijela, sačuvaju sav godišnji urod zbog toga što ce iza ovih sedam plodnih godina uslijediti sedam neplodnih koje će donijeti samo glad i sušu.

Njima je takodjer kazano da će iza sedam neplodnih godina uslijediti godina u kojoj će ljudi imati vode u izobilju. Takvo planiranje nije strano muslimanskom mentalitetu koji počiva na Kur'anu i Sunnetu.

Jedan od horizonata u kojem se islamski rad mora isplanirati jeste ravnomjerno širenje islamske da'we na sve socijalne sektore društva. Izvjesne sektore islamska da'wa još nije obuhvatila niti ih je dotakla.

Primjera radi, islamska da'wa još uvijek nije posvetila dovoljno pažnje radnicima, nego se skoncentrisala, uglavnom, na studente koji, doduše, jesu djelotvoran elemenat kadar upravljati društvom.

Medjutim, postoji nekoliko važnih sektora kao što je proletarijat – to je nešto što komunisti uvijek iskorišćavaju – koji živi u većim gradovima i u velikim grupama, a koje može biti vrlo efektivno. Ako o­ni stupe u štrajk paralizovaće život. Zbog toga islamska da'wa mora na njih obratiti pažnju i ne treba ih prepustiti destruktivnim ideologijama, kao lagan plijen.

Važan društveni sektor kojeg islamska da'wa mora obuhvatiti jeste sektor žene.

Islam nije religija muškaraca nego je religija za sve muškarce i žene.

U brojčanom odnosu žene čine više od polovine društva zato što o­ne imaju utjecaja na svoje muževe i djecu.

Smatram da su žene sklonije vjeri nego muškarci. Kao univerzitetski profesor utanovio sam da su studentice mnogo podložnije utjecaju nego studenti.

Stoga, glas islamske da'we mora doprijeti i do muslimanske žene sa posebnim ciljem da je obrazuje i uvede u raznovrsne oblasti nauke i rada.

Islamska da'wa mora uključiti ženu u svoj rad pa čak i na rukovodećim nivoima.

Činjenica je da muškarci ne nude mogućnost ženi da ispliva na površinu što je posebno evidentno kod suviše restriktivne uleme.

Na jednom mom predavanju za žene osoba koja je predsjedavala sjednici bila je muskarac dok su svi slušatelji bile žene. Rekao sam predsjedavajucem da nije ispravno da o­n predsjedava. Zašto ne uključiti ženu u organizovane društvene aktivnosti.

Žena je odigrala značajnu ulogu u društvima gdje su muslimani dospijeli i do parlamenata kao što je u Sudanu i Jordanu. U Sudanu, primjera radi, većinu ženskih glasova dao je islamski pokret.

MI ŽELIMO VIDJETI MUSLIMANKE KAO PISCE, NOVINARE, PJESNIKE I RUKOVODIOCE. Eto to je još jedna stvar koju trebamo isplanirati.

Neophodno je izbalansirati rad da'we da bi se islamska ideja proširila na, što je moguće veću, narodnu bazu, čime bi se u narodu, koji je instiktivno islamski, uspostavila široka narodna osnova. Istina je da smo posljednih godina bili svjedoci brojnih novinskih i kulturnih obmanjivačkih kampanja, kao i to da su škole i univerziteti igrali značajnu ulogu u otudjivanju mladih generacija od Islama.

Ipak, zahvaljujući sentimentalnoj vezanosti ljudi za Islam mi možemo, uz vrlo mali napor, doprijeti do muslimanskih umova i srca.

Ovo je slično hrdji koja pokriva parče metala, čim se hrdja ukloni metal ponovo zasija. Sve dok ne uspostavimo široku osnovu nećemo moći ostvariti Allahovu vjeru na zemlji. U najmanju ruku potrebna nam je moralna podrška masa.

U medjuvremenu, mi treba da pripremimo i obučimo generaciju koja bi utrla put islamskoj državi.

Takvu generaciju treba odgajati i pripremati u saglasnosti sa (sve)obuhvatnim odgojnim programom koji svakog muslimana priprema kulturno, duhovno, vojno, socijalno i politički, naglašavajući duhovni trening (iman) kako se ovi pioniri, u trenutcima blagostanja, ne bi pokvarili.

Takva generacija neće izgubiti nadu zbog poraza niti će je ostvarena pobjeda razmaziti.

Poslanik s.a.v.s. se obratio grupi ashaba i upitao:

“Ko su, po vašem mišljenju, osobe sa najljepšim imanom?”
– Meleki – rekoše o­ni.
– Ali kako bi o­ni mogli ne vjerovati kad su bili sa svojim Gospodarom? – usprotivi se Poslanik s.a.v.s.
– Jesu li poslanici? – upitaše o­ni.
– Ali kako bi o­ni mogli ne vjerovati kad su im objave silazile? – reče Poslanik s.a.v.s.
– o­nda smo to mi – rekoše ashabi.
– Ali kako bi vi mogli ne vjerovati kad je Poslanik sa vama? – odgovori o­n.
– Ko su o­nda o­ni? – upitaše ashabi.
Onda je Poslanik s.a.v.s. rekao:
– Narod koji će doći kasnije i koji će zateći Knjigu u koju će vjerovati i koju će oživotvoriti. Takav narod će imati veliku nagradu. Takav narod će biti bogato nagradjen”.

To je ova generacija novih “ashaba” koju mi težimo odgojiti. Zbog toga mi, u principu, trebamo raditi sa masama, a uz to posebno obučavati o­ne koji će prokrčiti put i o­ne koji ce ih čuvati.

Da bi islamski rad u predstojećoj budućnosti imao uspjeha, moramo pokušati ujediniti svoje napore.

Moramo objediniti muslimanske redove. Svaki musliman koji vodi brigu o Islamu i koji razmišlja o budućnosti islamske Umme mora, sa svojim bratom, stati u jednu liniju.

U doba blagostanja i prosperiteta mogu postojati neslaganja. Ali u trenutcima ozbiljnih teškoća o­ni koji su se razilazili moraju se udružiti.

Sada smo svi povrijedjeni. (Sada je takva situacija).

Žigošu nas kao pripadnike nazadnog društvenog kruga, zovu nas trećim svijetom. Da je postojao četvrti svijet nas bi tamo svrstali.

Islam je suspendovan u svim muslimanskim zemljama. Zbog toga mi treba ponovo da se ujedinimo.

Allah voli o­ne koji se, rad Njega, bore u borbenom stroju čvrstom kao beton.

Mi smo u ratu koji je katkad oružani kao u Palestini, Afganistanu i Eritreji, ali je takodjer i intelektualni u mnogim slučajevima kao što su intelektualna invazija i misionarski rad koji za cilj imaju obraćanje muslimana u kršćanstvo, u mnogim dijelovima svijeta. Iako ti misionari tvrde da muslimani rijetko konvertiraju, govore to samo zato da bi od bogatih kršćana tražili potporu i naklonost kako bi skupili više novca.

Borba je vjerska, politička, ekonomska, intelektualna i ideološka.

Zato, u borbi, nisu dopustiva razilaženja, posebno ako se odnose na drugorazredne probleme.

SVE ISLAMSKE ORGANIZACIJE KOJE RADE ZA ISLAM DA BI SE SUOČILE SA ONIMA KOJI SE UDRUŽENI BORE PROTIV NJIH, MORAJU SE UJEDINITI.

Svi neprijatelji Islama su složni u borbi protiv muslimana.

“NEVJERNICI Å TITE JEDNI DRUGE: DOK VI NE BUDETE TAKO RADILI (Å TITILI JEDNI DRUGE) NA ZEMLJI ČE VLADATI NERED I UGNJETAVANJE I VELIKO ZLO”.

Nije neophodno udruživati o­ne koji rade za Islam u jednu grupu. o­no što se od njih traži jeste da sve takve grupe, u teškim trenutcima, suradjuju i koordiniraju tako kao da čine jedan front.

Iznio sam nekoliko ideja o radu i horizontima. Islamski rad sa osjećanja mora preći na nauku i planiranje. Parole se moraju pretočiti u programe i polise. Mi ističemo slogan: Islam je rješenje, ali mi moramo ponuditi rješenje za probleme ljudi.

Vrijeme je da preuzmemo sav rizik i da imamo svoje vlastite ideje.

Ulema mora obratiti posebnu pažnju na pripremanje odgovarajućih kadrova. Naše bi planiranje trebalo obuhvatiti pronalaženje i korekciju nedostataka i pripremanje programa za rješavanje budućih problema.

Ovo su ciljevi kojima moramo težiti. Ne smijemo se zadovoljiti time što ćemo konstatovati da postoje komunističke, kršćanske i cionisticke spletke. Ovo su samo izgovori. Zašto o­ni za nas planiraju i zašto mi ne uspijevamo to sami uraditi.

Treba da nas je stid da i dalje budemo sužnji nevjerničkih planova. Mi imamo kvalificirane i učene ljude koji mogu uraditi planove za budućnost.

Istina će pobjediti, ali pobjedu neće postići sama.

Istina pobjedjuje preko svojih zagovarača.

“ON TE JE OJAČAO SVOJOM POMOČI I VJERNICIMA”.

Molimo Allaha dž.š. da mi budemo ti vjernici sa kojima Allah pomaže Islam.

AKO NISMO U STANJU PODRŽATI ISLAM ALLAH ČE NAS ZAMIJENITI DRUGIM NARODOM!

(Yusuf el-Qaradawi)