Kozarac.ba

Koji su povodi slabosti muslimana i kako pobjediti tu slabost

Historija svjedoci, kako islamska tako i neislamska, da su muslimani vladali zemljom najpravednijom vladavinom koja se nikada vise nije ponovila.

I pored toga sto su muslimani bili manjina stanovnika zemlje, u poredenju s nemuslimanima, ostvarili su ono sto ni najvece imperije svijeta nisu ostvarile.

Islamska drzava je stoljecima bila najjaca drzava na licu zemlje a kako i ne bi kada je to bila drzava kojom su upravljali ljudi ciji interesi nisu bili ovosvjetskog privremenog karaktera, naprotiv, oni su zeljeli da preko svoje vladavine sprovedu Allahov, dzelle sanuhu, zakon medu ljudima.

Danas stvar izgleda drugacije; muslimani su razdvojeni a njihova nekadasnja drzava je pocijepana i bukvalno raskomadana od strane njihovih neprijatelja koji su putem kolonizacije uspjeli asimilirati dobar dio muslimana (bar su po imenu muslimani).

Neki od tih muslimana ne samo da slijepo slijede neislamsku “kulturu”, vec javno pozivaju druge muslimane da se prihvate te “kulture”.

To je rezultat muslimanskog nazadnjastva, danas, u cijelom svijetu.

Zbog cega je to tako?

Zasto su muslimani, nakon najjace drzave u historiji, zaostali?

Zasto muslimani kaskaju iza zapadnjacke tehnoloske civilizacije?

Zasto smo mi muslimani danas tako slabi pa se sa svih strana nemuslimani i pokvarenjaci okomise na nas?

Ova pitanja muce dusu svakog muslimana koji zeli da ummet ponovo postane ono ste je nekad bio. Istina je da puno muslimana pokusava povratiti ponos ovom ummetu, medutim, ako se malo ozbiljnije osvrnemo na njihov metod rada vidjecemo da nisu shvatili pravi razlog zaostalosti muslimana i njihovu podredenost kafirskim zemljama na celu sa krscanskim zapadom.

Ti muslimani, za koje vjerujemo da su iskreni, pripremaju razne strategije kroz koje smatraju da ce pronaci konacno rijesenje za izbavljenje ummeta iz krize u kojoj se danas nalazi.

Neki od njih smatraju da je dovoljno da muslimani ostvare tehnoloski progres koji ce im omoguciti jaku industriju a kojom ce upravljati tim muslimanskih naucnika.

Ostvarivanjem ove ideje muslimani nece imati potrebe za stranim (nemuslimanskim) naucnim kadrom koji ljubomorno cuva svoju tehnologiju od “djelimicno” opasnih muslimanskih zemalja (na zalost, danas se ne mozemo pohvaliti da u svijetu postoji nesto sto bi se moglo nazvati muslimanskom zemljom jer je taj termin u zadnjih osamdeset godina postao mrtvo slovo na papiru).

Ti muslimani koji se zalazu samo za tehnoloski progres muslimanskog drustva, ponekad idu tako daleko da vjeruju da je opstanak u buducnosti obezbijeden samo tehnoloski jakim zemljama.

Zaboravili su rijeci njihovog Gospodara:

“A snaga je u Allaha u i Poslanika Njegova i u vjernika…”

Neko ce upitati, ako to nije faktor napretka muslimana, pa koji je onda!?

Odgovor stoji u rijecima Allaha, dzelle sanuhu:

“A ako se u necemu ne slazate, pa to povratite Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rjesenje ljepse:” (Kur’an, IV/59)

Upravo je sadrzaj ovog ajeta tema ovog teksta kroz koji cemo pokusati da obrazlozimo povod slabosti i zaostalosti muslimana.

Prije svega, trebamo praviti razliku izmedu vojne nadmoci s jedne strane i tehnoloskog progresa s druge strane i pored toga sto vecina tehnoloski razvijenih zemalja i vojno dominira u svijetu.

Medutim, to ne mora znaciti da je tehnoloski progres povod vojne nadmoci. Primjera radi, navodimo prva islamska pokoljenja koja su se sukobila sa dvije najvece vojne snage tog vremena i to sa Bizantijcima i Perzijancima.

Prvi muslimani nisu bili moderno naoruzani niti brojno jaci od njihovih neprijatelja, naprotiv, bili su veoma zaostali u poredenju sa ovim drzavam koje su porazili i iz korijena iscupali njihovo nevjernicko prisustvo na kulturno – vjerskom planu u tim oblastima.

Sto se tice napretka muslimana na naucnom planu o kojem toliko malo slusamo i citamo, na zalost, on je dosao tek nakon muslimanskog osvajanja okolnih oblasti arapskog poluostrva tj. nakon pobjede nad Bizantijom i Perzijom.

Neke su drzave vojno – tehnoloski veoma jake, ali i pored toga ne mora znaciti da je prava snaga u njih. To potvrduje gore spomenuti primjer prve islamske drzave.

Takoder navodimo primjer muslimanske nemarnosti, na zalost, kada je abasijska dinastija dostigla vrhunac naucnog dostignuca i kada je tadasnja prestionica Bagdad postao centrom serijatsko – prirodnih nauka, tada su ih zaostali Tatari napali i na veoma ponizavajuci nacin porazili.

Abasijskoj drzavi nije koristio naucni progres od divljackih napada krvolocnih Tatara, a nije ni cud kada su zapostavili i zaboravili pravo izucavanje institucije borbe na Allahovom, dzelle sanuhu, putu.

Od navedenih se primjera vidi da tehnoloski napredak ne predstavlja uslov za stalnu vojnu dominaciju iako u dosta slucajeva tehnologija pomaze za izradu naprednih vojnih uredaja i aparata. Medutim, ovi uredaji i aparati ne obezbjeduju potrebnu snagu koja bi mogla omoguciti vojnu dominaciju, naprotiv, iman je stalna dominacija a posebno u uslovima rata. Uzviseni kaze:

“Tad ih niste ubijali, nego ih je Allah ubijao. I nisi ti gadao kad si gadao, nego je Allah gadao.” (Kur’an, VIII/17)

“Allah je to zato ucinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vasa umirila; a pobjeda je samo od Allaha – Allah je zaista Silan i Mudar.” (Kur’an, VIII/10)

“I protiv njih pripremite koliko god mozete snage i konja za boj.” (Kur’an, VIII/ )

U zadnjem ajetu se jasno vidi da muslimani trebaju biti spremni za sukob s neprijateljem, ali, u u ovom ajetu se spominje spremnost muslimana u opcem smislu rijeci sto obuhvata ne samo vojnu snagu vec prije svega iman koji predstavlja uslov za ispunjenje pobjede i dominacije nad kafirima. Allah, dzelle sanuhu, kaze:

“A pobjeda je samo od Allaha.” (Kur’an, VIII/10)

Ishod borbe izmedu dvije skupine nije uslovljen njihovom vojnom spremnoscu:

“Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu putu, i drugoj, nevjernickoj, kojoj se cinilo da pred sobom ima dva puta vise protivnika. A Allah Svojom pomoci cini mocnim onoga koga On hoce. To je, zaista, dalekovidnim pouka.” (Kur’an, III/13)

Iman je povod Allahove, dzelle sanuhu, pobjede i pomoci muslimanima.

Pogledajmo samo kako Omer ibnil-Hattab savjetuje muslimansku vojsku prije njihovog pohoda protiv Bizantinaca:

 “Vi se borite protiv naroda koji je brojno i vojno spremniji od vas, ali, ako se vi bojite Allaha Uzvisenog i ako se samo na Njega oslanjate i ako ulozite u borbi protiv njih koliko god mozete snage, onda cete postati Allahova vojska. Allah Uzviseni kaze u Svojoj knjizi:

“I vojska Nasa ce zacijelo pobijediti.” (Kur’an, XXXVII/173)

Podsjetimo se velikog vode islamske vojske koja je oslobodila Kuds (Jerusalem).

To je velicanstveni Salahudin El-Ejjubi koji je nocu provjeravao svoju vojsku. Kada bi ugledao satore u kojima su mudzahidi klanjali nocni-namaz i upucivali dove Allahu, dzelle sanuhu, moleci ga za Njegovu pomoc, Salahudin bi tada govorio:

“Odavde ce nam doci Allahova pobjeda.”

A kada bi ugledao sator u kojem su mudzahidi, nakon jacije-namaza, spavali, tada bi govorio: “Tako mi Allaha, bojim se da cemo zbog ovih ljudi sutra dozivjeti poraz.”

Muslimani moraju ispuniti uslove koji ce im obezbjediti Allahovu, dzelle sanuhu, pomoc i pobjedu.

Upravo je ispunjenje tih uslovi tema ove rasprave u kojoj cemo pokusati da damo odgovor na nevolje u kojoj se muslimani danas nalaze.

Normalno, za svako misljenje uzimamo za osnovu Kur’an, hadis i postupak prvih islamskih pokoljenja. Allah, dzelle ve ala, kaze:

“onoga koji se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pode putem koji nije put vjernika (ashaba), pusticemo da cini sta hoce, i bacicemo ga u Dzehennem , – a uzasno je on boraviste!” (Kur’an, IV/115)

USLOVI KOJI SE MORAJU ISPUNITI DA BI NAM DOSLA ALLAHOVA, DZELLE SANUHU, POBJEDA

Uzviseni kaze:

“Allah sigurno pomaze onog ko Njega pomaze, – ta Allah je zaista mocan i silan.” (Kur’an, XXII/40)

“O vjernici! Ako pomognete Allaha, pomoci ce vas i osnaziti stope vase.” (Kur’an, XLVII/7)

Allah, dzelle sanuhu, pomaze one koji pomazu Njega.

Ali, kako je moguce pomoci Silnog, Svemoguceg Gospodara, dzelle ve ala!?

Pogledajmo sta kaze veliki ucenjak Senkiti u svom tefsiru “Adwaul-bejan” u komentaru ovog ajeta:

“Allah, dzelle ve ala, je rekao u ovom ajetu da ako mu’mini pomognu Njega (Njegovu vjeru), On ce ih pomoci protiv njihovih neprijatelja i stope ce im osnaziti tj. sacuvace ih poraza i nece dozvoliti da napuste bojno polje. Allah, dzelle sanuhu, je na nekoliko mjesta u Kur’anu pojasnio povod Njegove pomoci muslimanima i objasnio je kojim se osobinama trebaju karakterizirati oni kojima je ta pobjeda obecana:

“One koji ce, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i milostinju udjeljivati i koji ce traziti da se cine dobra djela, a odvracati od nevaljalih – a Allahu se na kraju sve vraca.” (Kur’an, XXII/41)

Iz sadrzaja ovog ajeta da se shvatiti da oni koji ne obavljaju namaz, ne udjeljuju milostinju, ne nareduju dobro i ne odvracaju od zla, ne ispunjavaju potrebne uslove da bi zasluzili Allahovu, dzelle sanuhu, pomoc.

Pomoci Allaha, dzelle ve ala, znaci pomoci Njegovu vjeru trudom i neprestanim dzihadom da bi Njegova rijec bila gornja i da bi se Njegovi propisi pravedno medu svim ljudima sprovodili i da bi se ljudima sudilo po Serijatu kojeg je On objavio Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem.

“Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, kaze:”Kada se pocnete baviti prodajom u kojoj ima kamate, i kada se uhvatite za repove vasih krava, i kada budete zadovoljni zemljoradnjom, i kada zanemarite dzihad na Allahovom putu, Allah ce vas poniziti i nece to ponizenje od vas otkloniti sve dok se svojoj vjeri ne povratite.” (Prenosi Ahmed)

Eto ovo je povod nazadnjastva muslimana, a ne kao sto neki tvrde suprotno tj. da su muslimani nazadovali zbog njihove tehnoloske zaostalosti.

Naprotiv, zaostali su zbog njihovog udaljavanja od islama, zbog njihovog otkazivanja pokornosti Allahu, dzelle sanuhu, zbog njihovog napustanja rada po metodu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i metodu njegovih casnih ashaba, radijellahu anhum.

A tekst spomenutog hadisa jasno govori o povodu zaostalosti i prije svega ponizenja islamskog ummeta.

To ponizenje mi muslimani necemo moci otkloniti od sebe sve dok se islamu ne povratimo cistih srca i iskrenih djela Allahu, dzelle sanuhu, i Njegovoj vjeri, islamu.

Prije nego li nas neko pogrjesno razumije, da objasnimo, mi ne kazemo da je nama muslimanima bolje biti zaostali na naucno – tehnoloskom planu, naprotiv, islam poziva u naucni progres i mi ne smijemo ni za momenat zapostaviti izucavanje prirodnih nauka.

Medutim, zelimo skrenuti paznju na pogresno misljenje onih koji vjeruju da je jedini izlaz za nas muslimane naucno – tehnoloski progres.

To sto smo mi muslimani, na zalost, na tehnoloskom polju zaostali ne znaci da je to povod naseg ponizavajuceg statusa kojeg danas “uzivamo” u svijetu.

Nase udaljavanje od islama je povod naseg stanja na kome nam niko, bas niko, ne moze zavidjeti.

Povratak islamu je jedino moguce rjesenje za izbavljenje ummeta iz krize u kojoj se nalazi.

Medutim, kako to ostvariti?

Pokusacemo to objasniti u slijedecim tackama:

1. Trebamo islam shvatiti na nacin na koji nam ga je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, dostavio od njegovog Gospodara a koji nam je prenesen od najboljeg pokoljenja ljudi tj. ashaba, neka je Allah, dzelle ve ala, njima zadovoljan.

Jedini ispravni put islama kojeg muslimani trebaju slijediti jeste put prikazan u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem:

“… i uistinu su se Jevreji podijelili na sedamdeset i dvije skupine, a moj ummet ce se podijeliti na sedamdest i tri; sve ce u vatru osim jedne. – “Koja je to skupina Allahov Poslanice?” – upitase. “Ona koja se pridrzava onoga na cemu sam ja i moji ashabi”, – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi we sellem.”

(Prenosi Tirmizi – hasen)

Uzviseni Gospodar kaze:

“I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drzite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto, to vam On nareduje, da biste se grijeha klonili.” (Kur’an, VI/153)

 U komentaru ovog ajeta Ibn-Kesir kaze: “Allah, dzelle sanuhu, je rekao da slijedimo Njegov put o kojem je rekao da je jedini put, a kako i ne bi bio kada je istina samo jedna…”

Prenosi se od Ibni-Mes’uda, radijellahu anhu, da je rekao:

“Povukao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, pravu crtu svojom rukom, pa je rekao: “Ovo je pravi put Allahov.” I povukao je kratke crte s desne i lijeve strane te duge crte i rekao: ” Ovo su putevi, na svakom od njih stoji sejtan i poziva njemu.” Nakon toga je citirao rijeci Uzvisenog: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drzite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto, to vam On nareduje, da biste se grijeha klonili.” (Kur’an, VI/153)

(Prenosi Ahmed)

2. Moramo praktikovati izvorni islam ne izdvajajuci od njega nijedan njegov dio zbog nase nemoci da razumijemo odredene islamske tekstove.

I ne trebamo smatrati da u islamu ima vaznih i manje vaznijih institucija tj. dijelova.

Naredeno nam je da se potpuno prihvatimo islama i trebamo znati da onaj koji ne praktikuje odredene islamske propise cini grijeh zbog kojeg se treba pokajati.

S druge pak strane, sejtan ukrasava grijehe ljudima i prikazuje im te grijehe kao stvari koje nemaju nikakve vaznosti ili tezine.

Onda nije cudo sto vecina muslimana, velikih grijesnika, kada se opominju raspravljaju o tim grijesima koje cine, da to ustvari nisu grijesi i da to nije “zabranjeno voce”, duznost je svakog muslimana kada uradi neki grijeh da pozuri s pokajanjem i da trazi oprosta od Allaha, dzelle sanuhu, cesto Mu upucujuci dovu.

I ne smije se ponositi grijesima, kako to neki glupaci rade, vec ih mora prikrivati i sto prije se njih okaniti.

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze: “Mom ce ummetu biti oprosteno osim onima od njih koji otkrivaju (svoje grijehe). Djeluje covjek nekim djelom u noci, pa osvane, a Allah mu je to djelo prikrio (od ljudi), a taj isti covjek kaze (hvaleci se grijehom kojeg je ucinio): “Sinoc sam uradio to i to!”

Pa onda omrkne, A Allah mu je i to prikrio, pa kada osvane ponovo otkriva svoje djelo (grijeh).” (Prenosi Buhari)

3. Duznost nam je pozivati u islam nakon sto smo ga ispravno shvatili i poceli s praktikovanjem njegovih propisa.

Od najvaznijih dijelova poziva u islam jeste naredivanje dobra i odvracanje od zla.

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze: “Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, ili cete naredivati dobro i odvracati od zla, ili ce Allah na vas poslati nevolju. Dovicete Mu, nece vam se uslisati.” (Prenosi Tirmizi)

Ovo je put koji trebamo slijediti ako zelimo otkloniti sa sebe ponizenje i sramotu u kojima se nalazimo.

Ako se iskreno prihvatimo islamskog metoda rada, bicemo u stanju povratiti sva okupirana muslimanska podrucja i samo tako mozemo ostvariti naucno – tehnoloski prosperitet koji ce biti Allahova, dzelle sanuhu, blagodat muslimanskoj zajednici.

Bolest od koje islamski svijet boluje predstavlja slijepo slijedenje Zapada u svim ograncima zivota.

One drzave koje vjeruju da se u tehnologiji nalazi drustveno blagostanje, pogrijesili su.

Trose na milijarde dolara kupujuci moderne masine i aparate, kojima se ne znaju koristiti, zaboravljajuci da je edukacija drustva i povratak njegovih clanova islamu stvar na koju se najprije treba osvrnuti i kojoj treba posebnu paznju posvetiti.

Nasa potreba za pravim i iskrenim islamskim ucenjacima koji ce osvjescivati zajednicu, danas je veca od nase potrebe za inzenjerima i nosiocima raznih diploma i naziva.

Primjera radi navodimo neke muslimanske zemlje veoma napredne tehnologije, kupljene normalno, u kojima ima na stotine nosioca svakakvih vrsta diploma, pa i pored toga oni slijepo slijede Zapad u svim aspektima zivota.

Svjedoci smo da se puno “muslimana”, nosioci diploma a i oni bez tih diploma, poistovjetilo sa politikom, kulturom i vjerovanjem krscanskog Zapada.

S druge strane, islamska podrucja su i dalje pod okupacijom kafira.

Palestinom i dalje haraju divljacke horde Jevreja, muslimani ne reaguju.

Srce islama je ranjeno jer je mjesto prve kible muslimana pod kontrolom naroda o kojem je Allah, dzelle sanuhu, rekao:

“Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune i svinje pretvorio..” (Kur’an, V/60)

Ovo su osobine neprijatelja koji zele okaljati cast islama a od muslimana ni traga ni glasa.

Bosna, Kasmir, Filipini, Alzir, sve same rane muslimana koje ne moze izlijeciti nista drugo do iskreni povratak islamu i kroz dzihad na Allahovom putu.

Neko ce upitati, kada tako stoji stvar, zasto onda Amerika i Rusija, dvije nevjernicke drzave, dominiraju svijetom?

Odgovor je veoma jednostavan i ko imalo ima imana u sebi shvatice zasto je to tako. Allah, dzelle sanuhu, je Vladar i Gospodar i On ne odgovara za ono sto je odredio, ljudi su ti koji polazu odgovornost:

“On nece biti pitan za ono sto radi, a oni ce biti pitani.” (Kur’an, XXI/23)

On je Sebi zabranio nasilje:

“Allah zaista nece nikakvu nepravdu ljudima uciniti, ljudi je sami sebi cine.” (Kur’an, X/44)

U hadisi kudsiji stoji:

“Robovi moji! Ja sam Sebi zabranio nasilje a i vama sam ga zabranio; nemojte jedni drugima nasilje ciniti:” (Prenosi Muslim)

To sto kafiri momentalno dominiraju prilikama u svijetu, ne znaci da je njima obecana apsolutna buducnost jer je to kratkotrajni uzitak o kome Allah, dzelle sanuhu, kaze:

“Neka te nimalo ne obmanjuje to sto oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju: kratko uzivanje, a poslije – Dzehennem ce biti mjesto gdje ce boraviti, a uzasno je to prebivaliste!” (Kur’an, III/196-7)

Takoder Imam Ahmed prenosi slijedeci hadis: “Kada vidis kako Allah daje svojem robu – grijesniku, dobro dunjaluka koje on voli, znaj da je to istidradz (postepena kusnja).

 Nakon toga je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, citirao:

“I kada bi zaboravili ono cime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome sto im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.” (Kur’an, VI/44)

“I nikako ne misli da je Allah nemaran prema onom sto rade nasilnici; samo im odgada do Dana u kojem ce se ukociti pogledi.” (Kur’an, XIV/42)

Od faktora koji nevjernicima dobavljaju prednost i dobro na dunjaluku, jesu i njihova dobra djela koja cine. Allah, dzelle sanuhu, im ta dobra djela uzvraca dunjaluckim dobrima da bi na Sudnjem danu ostali bez ikakve nagrade za ucinjena djela jer nisu bila djela kojim se zeli Allahova milost.

Uzviseni kaze:

“A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: “Vi ste u svom zivotu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uzivali, a danas sramnom patnjom bicete kaznjeni zato sto ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponasali i sto ste raskalasni bili.” (Kur’an, XLVI/20)

Isto tako jedna od mudrosti dominacije kafira, momentalno, nad muslimanima je i Allahova, dzelle sanuhu, kusnja kojom iskusava i od grijeha cisti Svoje robove.

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze: “Kusnja pogada mu’mina i mu’minku u njima samima, u njihovoj djeci i njihovoj imovini, sve dok ne sretnu Allaha, a oni cisti od grijeha.” (Prenosi Muslim)

Medutim, ovo ne znaci da Allah, dzelle sanuhu, ne iskusava nevjernike, naprotiv, On je mnogim zajednicama slao poslanike u koje su ovi odbijali povjerovati, pa ih je On raznim vrstama kazni kaznjavao zbog njihove neposlusnosti, nasilja i pokvarenosti.

Kaznjavao je, a i sada kaznjava, veliki broj kafira na dunjaluku. To sto je nekima kazna odlozena za ahiret, dio je Allahovog, dzelle sanuhu, odredenja. Evo jos nekih ajeta kao potvrda za ovo sto govorimo:

“Reci: “Uzivanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; i nikome se od vas ni koliko trun jedan nece uciniti nepravda.” (Kur’an, IV/77)

“Zivot na ovom svijetu je samo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje.” (Kur’an, VI/32)

“Onima koji zele zivot na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi cemo dati plodove truda njihova i nece im se u njemu nista prikratiti. Njih ce na onom svijetu samo vatra peci; tamo nece imati nikakve nagrade za ono sto su na Zemlji radili i bice uzaludno sve sto su cinili.” (Kur’an, XI/15-16)

“Kako moze biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obecali, i koju ce dobiti, i onaj kome smo dali da se nasladuje u zivotu na ovom svijetu, a koji ce, poslije, na onom svijetu u vatru ubacen biti?” (Kur’an, XXVIII/61)

“Onome koji zeli ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo sto hocemo i kome hocemo, Ali cemo mu poslije Dzehennem pripremiti, u kome ce se osramocen i odbacen peci. A onaj koji zeli onaj svijet i trudi se da ga zasluzi, a mu’min je, trud ce mu hvale vrijedan biti. Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.” (Kur’an, XVII/18-20)

Na zalost, puno je nemarnih muslimana koji zive u stanju ponizenja i sramote na dunjaluku, zbog njihovog udaljavanja od islama, pa i pored toga slijede nevjernicki Zapad koji je direktan povod jadnog stanja u kojem se muslimani nalaze.

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze: “Gotovo da su narodi sa svih strana navalili na vas kao sto gladni navaljuju na jelo.

Rekose: “Allahov Poslanice! Zar cemo tada biti tako malobrojni!?”

“Ne, ali cete biti kao mulj kojeg bujica nosi i vasa ce srca okupirati “vehn”.

Strah ce iz srca vasih neprijatelja nestati zbog vase ljubavi prema dunjaluku i mrznje prema smrti.” (Prenosi Ahmed)

“Muslimani” koji zive bez ikakve nade u sebi, zaboravili su da su upravo oni ti koji trebaju ponijeti bajrak islama medu ljudima i da ce im Allah, dzelle sanuhu, dati pobjedu i pomoc od Sebe protiv njihovih neprijatelja, ukoliko se vrate svome Gospodaru, ali oni slijepo slijede nevjernicke tradicije i obicaje vjerujuci da je to ono sto im je potrebno.

Zaboravili su da Allahova pomoc dolazi ukoliko pomazemo Njegovu vjeru.

Zar nam Afganistan nije najbolji primjer, kada su goloruki ili lahko naoruzani mudzahidi porazili, Allahovom voljom, jednu od najvecih svjetskih sila, pravoslavnu Rusiju.

Sta da kazemo na briljantnu pobjedu cecenskih mudzahida nad ovom istom Rusijom. Prinudili su Ruse na potpisivanje mirovnog dogovora a bili su napadani najmodernijim vrstama naoruzanja.

Takvo se oruzje moze vidjeti samo na filmovima. Pa eto, Allah, dzelle sanuhu, im je podario pobjedu protiv stotinu puta nadmocnijeg neprijatelja.

Na kraju, pozivamo sve muslimane da se boje Allaha, dzelle sanuhu, i da se vrate svojoj vjeri, da se pokaju svome Gospodaru i da traze oprost od Njega:

“I rekoh: “Trazite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prasta; On ce vam kisu obilatu slati i pomoci vas imanjima i sinovima, i dace vam basce, i rijeke ce vam dati.” (Kur’an, LXXI/10-12)

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze:

“Allah obasjava covjeka koji od mene cuje i drugom prenese. Mozda onaj kome se nesto prenosi bolje shvati od onog koji mu je prenio i mozda neko ima znanja a ne shvata ga. Tri su stvari koje srce muslimana ne smije prezirati, iskreno ucinjeno djelo za Allaha, savjetovanje muslimanskih vladara i pridrzavanje dzemata…

Ko naumi dunjaluk, Allah ce mu otezati i siromastiju mu odrediti i od dunjaluka nece dobaviti ni trun vise nego sto mu je odredeno.

A ko naumi ahiret, Allah ce mu olaksati i bogatstvo ce mu u srcu dati i dunjaluk ce ponizno pred njega stati.” (Prenosi Ibn-Hibban)

Mi muslimani moramo znati prave povode putem kojih cemo zasluziti Allahovu, dzelle ve ala, pomoc i pobjedu.

Ne smijemo dozvoliti da nam vrijeme prolazi u stvarima od kojih nemamo nikakve koristi.

Povratimo se islamu bicemo ponosni.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.