Neobjavljena poezija Rahmetli Dujse Kadira
Nalazim se u daljini
u mislima i visini.
Mislim na Te uvijek mila
lijepa Bosno, lijepa bila.
Nit cjenio nisam prije,
Tvoje staze, najmilije.
Obicaje, bez zlih muka,
Tvojeg Bosno, rahatluka.
Dal cu ikad doci,
te tegobe, mnoge proci.
Tudju zemlju ostaviti,
Tebe Bosno zagrliti.
Zagrliti sa svih strana,
draga Bosno poharana.
Ti si zemlja bez mahana,
nasa majka rasplakana.
Bosna draga, lijepog kraja,
svih Bosnjaka zavicaja,
Zavicaja od davnina,
samo Bosna – Domovina
Kad ponovo sunce sine,
nase drage Otacbine,
Otacbine svakog kraja,
Otacbine, od meraja.
Mladi mjesec sa zvijezdama skupa,
bistrom vodom, Bosnjak da se kupa.
Cvijece nase, mirom mirisati,
Bosna nam je nasa druga mati.
Bosna nasa, samo nasa biti,
cijela biti, to se nece kriti.
U mislima, uvijek druga majka,
na nju mislim, mislim bez prestanka.
Bez prestanka, Bosnjak ce da sece,
svu prirodu, zaboravit nece,
svu prirodu, Bosanskogakraja,
lijepe pjesme, sevdah uzdisaja.
DUJSO KADIR
Pozdrav svim Kozarcanima
MAJKL
Add comment