svabo
Lijep Kozarac i carsija,
Bosanska je to avlija.
Sav Kozarac, nasa dika,
svih Bosnjaka, stanovnika.
Baste plodne, a vocnjaci gusti,
nikad nece, oni biti pusti.
Svakog dan, sve milije,
zelen bajrak, svud se vije.
Korzo veliko, kakvo se ne pamti,
blago onome, ko se tamo vrati.
Uz raznjice, jagnjad ce se peci,
sve najbolje, o Kozarcu reci.
Rostilj – cevap, opet ce da blista,
pitka voda, a i sljiva cista.
Teferici stalna uspomena, a
pilana, ranijih vremena.
Sve mahale ovog naseg kraja,
porjeklom su naseg zavicaja.
Bi ce punije svakog ljeta,
jer povratak , to je glavna meta.
Gradic ce se, on sada zvati
necemo ga nikom dati.
Krv se vise nece liti,
smjelo cemo tamo biti.
Pjesma sevdah da se ori,
po carsiji i u gori.
Bistru vodu iz bunara piti,
Zelim tebe i tamo cu biti.
I na kraju ove pjesme,
nas Kozarac, nase cesme,
Sav prirodan, tebe uvjek pamtim,
tesko cekam, da se tamo vratim.
21.09.2001. Dujso Kadir St. Louis.
Ovu pjesmu je napiso Banjalucanin Dujso Kadir koji je neizmjerno volio Kozarac i umro je u St. Louisu sa svojom ceznjom za voljenim Kozarcem i carsijom. Ovo je samo jedna iz zbirke pjesama o Kozarcu.
Za sjecanje na naseg Banjalucanina iz Kozarca,
Maksuz Selam Majkl
Add comment