Sinoć sam “rano” legao, ovaj virtual nekada zadrzi nas vise nego smo mislili, mnogo tema se pokrene pa naidje bujica rijeci koja se ne moze iskazati kroz nasu ogranicenost…
Barem sam utonuo u duboki san, kazu da dusa tada izlazi iz tjela, ja im vjerujem, mada sam ja tada vidio vatrogasce kako opremljeni izvode vjezbu na nekom takmicenju, mozda neki “Dani Kozarca”, iza mene je bio pratilac, koji me je pratio, razumjevao, pomalo iskusavao i izazivao, ali koji mi je davao podrsku i slijedio me…
Najedanput “slika” se spustila pred tutnjanjem koje se “poput” Sudnjeg dana strovalilo s neba… Samo jedan tren, dovoljno dug da ti se svede racun do zadnje sitnice, da bi se ponovo vratio u stvarnost i pogledao kroz prozor da vidis sta se desava…
Sreca pa je grom udario u sabah, kad spavamo u svojim kucama, bezbrizni, i nismo u dzamijama, nedaj Boze da se to desilo danas na dzumi…
Zanimljivi su komentari koji od jutros kruze po carsiji povodom ovoga slucaja, naravno sve se ovo moze posmatrati iz mnogo uglova poimanja groma i njegovog Gospodara.
Logicno je da grom udari u tako visoko mjesto, zbog toga su se sasvim slucajno stvorili i gromobrani, neki opet postavljaju pitanje, zasto bas u dzamiju?
I ja imam gromobran na kuci, kao da me cuva, ali sam se jutros ipak trzno sa tekbirom “Allahu ekber”, ma koliko grijesnik bio…
E, kad insan popije, onu prvu kahvu, i malo se razbudi nakon efektnog budzenja, vrati se u “normalu” i dunajluk ga ponovo zaokupira…
Kao sto rekoh za nekoga znak, za nekoga prirodna pojava, splet slucajnosti, uzroka i posljedice, sve zavisno kako ko poima groma…
Za nas razlog vise da se javimo s Jutarnjim…:)
Selam Ba, Kozarac je jutros nekako tih…;:) cccc,…
Add comment