Džumma…

"O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite" (El-Džumu'a 9. i 10.)

Uistinu je mudrost duševna hrana za kojom čeznu i žude ljudska srca kao što žedna i gladna usta žude za vodom i hranom. To je lijek koji, kad se ispravno koristi, liječi svaku bolest. Poslije tog lijeka čovjek živi čistog srca, zdravog pogleda na život, i smirene duše. Mudrost povećava ugled uglednome, a roba uzdiže na stepen vladara, i vladari žude za njegovim društvom i njegovom mudrošću. Vrste ljudi u odnosu na prihvatanje Upute

Prenosi Ebu Musa el-Eš'ari, r.a., da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: ”Primjer Upute i znanja sa kojim me je Allah poslao je kao primjer rodne kiše koja padne na zemlju. Ima zemlje koja primi (upije) vodu pa iz nje izrastu raznovrsno bilje i plodovi. Ima opet zemlje koja ne upija vodu, već se ona zadržava na njenoj površini, pa Allah dadne da je ljudi koriste za piće i navodnjavanje. A ima i zemlje koja niti zadržava vodu na površini, niti iz nje raste ikakvo bilje. Takav je primjer čovjeka kojem Allah omogući da razumije vjeru i pouči ga onome sa čime sam poslan od Upute, pa on to nauči i druge podučava, i primjer čovjeka koji neće ni glavu podići da bi prihvatio Uputu sa kojom me je Allah, s.v.t., poslao.”…..

Troje ga nasmije, a troje rasplače

Rekao je Selman el-Farisi: ”Trojica me nasmiju, a trojica rasplaču. Nasmije me onaj koji je ispunjen nadom u dunjaluk, a smrt mu za petama, onome ko je zaboravio na smrt, a Melek smrti njega neće zaboraviti, i onome ko se smije punim ustima, a ne zna je li Allah srdit na njega ili je zadovoljan njime.

A rasplaču me: nedostatak ljubavi prema Muhammedu, s.a.v.s., i njegovim ashabima, strahote smrtnih muka, i stajanje pred Gospodarom svjetova, a ne znam da li ću završiti u Džehennemu ili u Džennetu.”

Prednost učenog nad pobožnim

Rekao je Ebu Umame, r.a.: ”Poslaniku, a.s., su spomenuti učenjak i pobožnjak, pa je rekao: ”Prednost učenog nad pobožnim je kao moja prednost nad najslabijim od vas.” A zatim je dodao: ”Zaista Allah, s.v.t., i meleki, i stanovnici nebesa i Zemlje, pa čak i mrav u svom mravinjaku, i riba u vodi, blagosiljaju onoga ko ljude podučava dobru.”

Ashabi i fetve

Rekao je Abdur-Rahman ibn ebi Lejla: ”Zapamtio sam u ovom mesdžidu sto dvadeset ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i ni jednom od njih nije postavljeno pitanje a da nije poželio da drugi ashab odgovori na njega. A zatim se stvar preokrenula kada su došli ljudi koji su se pozivali na znanje i učenost, i koji su žurili da daju odgovor na pitanja zbog kojih bi hazreti Omer, r.a., pozvao sve učesnike Bedra da se posavjetuje sa njima oko tih pitanja.”

Tako me je naučio život

Prenosi se da je Šekik el-Belhi rekao Hatimu: ”Proveo si sa mnom dugo vremena, pa šta si naučio?” Hatim mu je odgovorio: ”Naučio sam osam stvari:

Prvo, posmatrao sam ljude i vidio sam da svako ima nekoga koga voli, pa kada ga spuste u kabur rastane se sa voljenim. Zato sam ja učinio da moj voljeni budu moja dobra djela koja će sa mnom biti i u kaburu.

Drugo, razmišljao sam o Allahovim riječima: I dušu od prohtjeva uzdrži, pa sam se potrudio da odbacim strast kako bih ustrajao u pokornosti Allahu, s.v.t.

Treće, vidio sam da sve što ljudi posjeduju ima svoju vrijednost zbog koje se određena stvar i čuva, a zatim sam razmislio o Allahovim riječima: Ono što je kod vas- prolazno je, a ono što je kod Allaha- vječno je. (En-Nahl, 96.) I kad god sam imao nešto vrijedno kod sebe, žrtvovao sam ga kako bih ga učinio neprolaznom vrijednošću kod Allaha, s.v.t.

Četvrto, vidio sam da se ljudi ponose imetkom, porijeklom i ugledom, pa sam razmišljao o riječima Uzvišenog: Kod Allaha je najugledniji onaj koji je najbogobojazniji. (Hudžurat, 13.) I nastojao sam da se okitim bogobojaznošću kako bih kod Allaha bio ugledan.

Peto, vidio sam da ljudi jedni drugima zavide, pa sam se vratio na kur'anske riječi: Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu. (Ez-Zuhruf , 32.)  Zbog toga sam ostavio zavidnost.

Šesto, vidio sam da su ljudi neprijatelji jedni drugima, pa sam se sjetio kur'anskog ajeta: Zaista vam je šejtan neprijatelj, pa ga držite za neprijatelja. (El-Fatir, 6.) Pa sam ostavio neprijateljstvo prema ljudima i šejtana uzeo kao jedinog neprijatelja.

Sedmo, vidio sam da su ljudi spremni i na samoponižavanje radi dunjalučke opskrbe, pa sam se sjetio Allahovih riječi: Na Zemlji nema ni jednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. (Hud, 6.) Pa sam se pozabavio onim što je Njegovo kod mene, a ostavio ono što je moje kod Njega.

Osmo, vidio sam da se ljudi pretežno oslanjaju na na svoju trgovinu, svoje bogatstvo i zdravlje, pa sam se ja oslonio samo na Allaha, s.v.t.”

Veličina naše civilizacije

Prenosi se od Tarika ibn Šihaba da je rekao: ”Kada je halifa Omer, r.a., krenuo prema Šamu sa svojim prijateljem Ebu Ubejdom, na jednom mjestu im se ispriječila voda, pa je Omer, r.a., sjahao sa konja, izuo obuću i bos krenuo preko vode, vodeći za sobom svoga konja. Kad je to vidio Ebu Ubejde u čudu mu je rekao: ‘Ti si danas učinio nešto krupno i vrlo čudno! Danas je tvoj dan Omere! Ljudi u Šamu te s nestrpljenjem očekuju, a ti kao halifa  bos gaziš vodu i močvaru.’ Veliki halifa Omer, r.a., ga udari po prsima i ljutito reče: ‘Eh da mi je to rekao neko drugi, Ubejde! Vi ste bili najponiženiji, najprezreniji i najbezvrjedniji narod, pa vas je Allah uzdigao i ponos vam dao preko islama. I kad god budete tražili ponos mimo islama, bit ćete poniženi.”’

Primjer Poslanikovog, s.a.v.s., ibadeta

Rekao je Ata’: ”Ušli smo Abdullah, Ibn Umejr i ja kod Aiše, r.a., pa joj je Abdullah rekao: ‘Majko pravovjernih, hoćeš li nam ispričati nešto zadivljujuće iz života Muhammeda, s.a.v.s.?’

Aiša, r.a., je zaplakala i rekla: ‘Jedne večeri je ustao iz postelje i rekao mi: ‘Aiša, dozvoli mi da napustim postelju i da se posvetim ibadetu svome Gospodaru!’ Rekla sam mu: ‘Tako mi Allaha, ja neizmjerno volim tvoju bliskost, ali me isto tako veseli ono što tebe veseli.’ I ustao je, abdestio i počeo klanjati noćni namaz. Nije prestajao plakati dok mu suze nisu natopile krilo, a zatim i zemlju gdje je stajao. Nakon toga je došao Bilal, r.a., da uči ezan za sabah-namaz. Kad je vidio uplakanog Poslanika, a.s., rekao je: ‘Allahov Poslaniče, plačeš, a oprošteni su ti i prvi i posljednji grijesi?’ Muhammed, s.a.v.s., mu na to odgovori: ‘A zar da ne budem zahvalni Allahov rob?’ Noćas su mi objavljeni ajeti, teško onome ko ih bude učio, a ne bude razmišljao o njima. To su ajeti iz sure Ali Imran: U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene. Za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju.”’ (Ali Imran, 190.-194.)

Najbolja sadaka

Rekao je Ebu Hurejre, r.a.: ”Upitan je Allahov Poslanik, s.a.v.s., koja sadaka je najbolja. Odgovorio je: ”Da dijeliš dok si zdrav i pohlepan, dok se bojiš siromaštva i žudiš za bogatstvom. A ne da odugovlačiš sa sadakom dok ti duša do grla dođe, pa da onda kažeš: tome dajte toliko, tome toliko- kad je to ionako postalo tuđe.” (mutefekun alejhi)