Neka se stide oni koji u nedjelju ostanu kod kuće

Istorija koju sam učio u školi je bila prepuna datuma – možda su čitaoci moje generacije u Bosni i Hercegovini imali slično iskustvo.

Prije svega smo učili datume bitaka. Potom smo učili datume međunarodnih sporazuma. Istorija je izgledala kao dugi spisak početih ratova, završenih ratova i ponovo započetih ratova. A u međuvremenu su bili međunarodni sporazumi i bitke koje su postajale revolucije.

U mnogim stvarima to je bila istorija nasilja. Sigurno je da je bila istorija moći. A pošto smo zapamtili datume sporazuma, bitaka i revolucija, počeli smo da učimo o moćnim ličnostima koje su vodile te bitke i potpisale te sporazume i pokretale revolucije.

Istorija je bila priča o “velikim ljudima”. Ali, o ljudima koji su izgubili živote u tim ratovima, milionima čiji su životi bili pogođeni ovim sporazumima i ovim revolucijama – o tim ljudima smo učili veoma malo.

Ipak, sva drama naše zajedničke prošlosti, priča o našim civilizacijama, koja se odvija pred nama, se ne može naučiti iz života malog broja moćnih ljudi. Ona je u životima miliona ljudi i žena – naših očeva i majki i njihovih očeva i majki.

Danas shvatamo koliko je dragocjeno njihovo iskustvo. Uviđamo koliko je važno pokušati razumjeti kakve su bile njihove težnje, njihovi strahovi i njihovi uspjesi. Danas, djeca u školi uče o tome kakav je bio život običnih ljudi u prošlosti. Tako i treba da bude.

Danas znamo da društvo ne čini nekolicina privilegovanih – onih koji imaju moć. Svi smo mi dio društva.

Ako se nekima čini kao da iznosim ono što je očigledno, razmotrimo na trenutak šta će se desiti u Bosni i Hercegovini u nedjelju. Građani, i to svi građani, će odlučiti ko će preuzeti vlast. Tu odluku neće donijeti samo moćni, samo nekolicina privilegovanih.

A, ipak, na prošlim opštim izborima, više od milion građana koji imaju pravo glasa nisu realizovali to svoje pravo. Možda su mnogi od tih ljudi išli u školu u vrijeme kada su nas učili istoriju moćnih. Možda nisu uspjeli odbaciti ideju da samo nekolicina privilegovanih donose važne odluke. To više nije tačno.

Još jedan razlog zbog kojeg građani ne glasaju je zato što misle “sve su stranke iste”. Ali, one su iste samo ako im ljudi dopuste da budu iste. Ako ljudi glasaju, ako ljudi izraze svoju suverenu volju, onda će stranke i njihovi predstavnici imati obavezu da ih slušaju i da im odgovore.

U našim smo udžbenicima istorije učili malo o patnji uzrokovanoj glađu i ratovima i katastrofama koje je izazvalo loše vladanje nekolicine moćnih. A još smo manje učili o dostignućima mira. Dostignuća mira uvijek su dostignuća ljudi – industrija, trgovina, prosperitet, njega za bolesne i stare, sve viši standardi obrazovanja. To je djelo miliona, a ne djelo nekolicine onih koji odlučuju.

Ovog vikenda građani Bosne i Hercegovine imaće priliku da se odluče za eru prosperiteta i mira. Nadohvat ruke nalazi se funkcionalna demokratija u kojoj svoje mjesto imaju različite vjerske i kulturne tradicije, zdrava ekonomija uključena u globalnu trgovinu, puna integracija u Evropu i NATO, koja omogućava slobodu kretanja i bezbjednost koja se ne može dovesti u pitanje.

Sve je to nadohvat ruke – ali samo ukoliko u nedjelju birači odluče da izraze svoju volju. Vlast nije samo za privilegovane. Ona je za sve. Izađite i uzmite je. A oni koji u nedjelju ostanu kod kuće, neka se stide.

Kristijan Å varc-Å iling