svabo
Damoklovska sudbina pet bugarskih medicinskih sestara i jednog palestinskog ljekara se nastavlja i uskoro bi trebalo da uslijedi rasplet. Libijski tužilac Omar Abdulkalek ponovo je ovih dana zatražio smrtne kazne za Bugarke Snežanu Dimitrovu, Kristinu Velčevu, Nasju Nenovu, Valentinu Siropolu i Valiju Červeniašku, kao i Palestinca Ašarafa Alahdžudžu.
Tako jedan proces pun emocija, koji je poprimio globalne razmjere, ulazi u finale.
A sve je počelo još 9. februara 1999, kada je u Bengaziju pritvorena veća grupa zaposlenika u dječijoj klinici El-Fatih, pod sumnjom da su odgovorni što je prvo 393, a zatim i 426 nesretnih libijskih mališana zaraženih opakim HIV-om. U međuvremenu je 50 malih pacijenata preminulo.
Početak procesa
Istina je bila strašna, a među osumnjičenim našlo se i dvadeset troje bugarskih državljana. Sedamnaest ih je ubrzo oslobođeno, dok je 7. februara 2000. na optuženičku klupu sjelo pet medicinskih sestara zajedno sa bugarskim ljekarom Zdravkom Georgijevom i već pomenutim Palestincem dr. Ašarafom Alahdžudžom, te devet libijskih državljana, i to iz rukovodstva dječije klinike.
Optuženi su da su počinili krivična djela “koja su vodila nekontrolisanom ubijanju ljudi, s ciljem narušavanja bezbjednosti države”, te da su ubrizgavanjem virusa HIV zarazili 393 djece. A za takve grijehe libijski zakon predviđa smrtnu kaznu. Proces je stoga vođen pred Narodnim sudom (specijalnim sudom samo za slučajeve vezane za ugrožavanje nacionalne bezbjednosti).
S obzirom na to da je suđenje izazvalo interesovanje širom svijeta, službenog posmatrača na proces poslala je i Međunarodna fondacija Gadafi, kojom predsjedava sin libijskog vođe Gadafija, što je ubrzo dalo i rezultate.
Sedamnaestog februara 2002. odbačen je dio optužbe koji govori o zavjeri protiv libijske države, a šestero Bugara je, za izvjesno vrijeme, iz zatvora prebačeno u kućni pritvor. Istovremeno, cijeli slučaj je vraćen u redovnu sudsku proceduru, uz garanciju javnog i pravičnog suđenja. A zatraženo je i stručno mišljenje svjetskih eksperata, francuskog profesora Luka Montenjara i Italijana Vitorija Kolicija, čiji je nalaz bio da je razlog širenja virusa HIV bila infekcija unutar bolnice, do koje je došlo godinu prije nego što je bugarsko medicinski osoblje i stiglo. Jer prvi mališan bio je zaražen još aprila 1997, a Bugari su stigli tek 1988.
Osmog jula 2003. počeo je novi proces pred krivičnim vijećem redovnog suda. Tužilaštvo je ostalo pri navodima da je infekcija djece bio “promišljeni akt”, dok se odbrana, predvođena libijskim advokatom Osmanom Biznatijem, pozivala na nalaze eksperata.
Sud je zatražio i novu ekspertizu, od libijskih doktora, koji su u izvještaju od 29. decembra 2003. naveli da širenje virusa nije bilo unutarbolničko, već da je izazvano “namjernim, tendencioznim aktom”! Odbrana je to negirala, prezentujući pored već pomenutog nalaza francusko-italijanskog tandema i mišljenje trojice američkih eksperata, kao i šefa Pedijatrijske klinike u Rimu prof. Paola Rosija i šefa odjela za sidu prof. Gvida Gatinara.
Ali, sve je bilo uzalud, kao i tvrdnje dviju medicinskih sestara Nasje Nenove i Kristine Velčeve da su njihovi iskazi bili iznuđeni maltretiranjem.
Å estog maja 2004. pet Bugarki i palestinski ljekar osuđeni su na smrt. Miljenik sreće (ili pravde) bio je jedino dr. Zdravko Georgijev, koji je osuđen na četiri godine zatvora, ali pošto je u pritvoru proveo već pola decenije, odmah je pušten, s tim da do pravosnažnosti presude ne može da napušta Libiju.
Smrtne presude izazvale su buru širom svijeta, od Sofije, preko Brisela sve do Vašingtona, a oglasio se i američki predsjednik Džordž Buš.
Vrhovnom sudu Libije prepušteno je da da konačnu riječ. A pravni rebus bio je utoliko delikatniji što je, s jedne strane, trebalo voditi računa o bolnoj istini da je nečijom nepažnjom zaraženo 426 mališana, od kojih je 50 već umrlo, a s druge, da zbog tog strašnog grijeha ne stradaju i nevini.
Poništenje smrtnih kazni
A onda je jednog decembarskog dana 2005. uslijedio i najsretniji dan u životu pet Bugarki i jednog palestinskog ljekara. Jer Vrhovni sud je poništio šest smrtnih kazni i proces vratio na početak.
Sada, međutim, u ponovljenom procesu, tužilac ponovo traži smrtne kazne za “šestorku”. Nad glavama Snežane, Nasje, Kristine, Valentine, Valije i Ašarafa tako se ponovo nadvio Damoklov mač…
Sudbina im je odavno okrenula leđa, a da li će i pravda, pokazaće vrijeme.
Između prava i humanosti
Roditelji nesretno zaraženih libijskih mališina zatražili su obeštećenje od 4,4 milijarde eura. Čak je nagoviješteno da bi pet bugarskih medicinskih sestara moglo biti i oslobođeno, ako bi njihova zemlja dala taj iznos. Bugarska to odbija, ali je zajedno sa SAD, EU i Libijom podržala osnivanje humanitarnog fonda, kako bi se pomoglo dalje liječenje unesrećene djece.
Add comment