Damoklov mač nad istinom

Damoklovska sudbina pet bugarskih medicinskih sestara i jednog palestinskog ljekara se nastavlja i uskoro bi trebalo da uslijedi rasplet. Libijski tužilac Omar Abdulkalek ponovo je ovih dana zatražio smrtne kazne za Bugarke Snežanu Dimitrovu, Kristinu Velčevu, Nasju Nenovu, Valentinu Siropolu i Valiju Červeniašku, kao i Palestinca Ašarafa Alahdžudžu.

Tako jedan proces pun emocija, koji je poprimio globalne razmjere, ulazi u finale.

A sve je počelo još 9. februara 1999, kada je u Bengaziju pritvorena veća grupa zaposlenika u dječijoj klinici El-Fatih, pod sumnjom da su odgovorni što je prvo 393, a zatim i 426 nesretnih libijskih mališana zaraženih opakim HIV-om. U međuvremenu je 50 malih pacijenata preminulo.

Početak procesa

Istina je bila strašna, a među osumnjičenim našlo se i dvadeset troje bugarskih državljana. Sedamnaest ih je ubrzo oslobođeno, dok je 7. februara 2000. na optuženičku klupu sjelo pet medicinskih sestara zajedno sa bugarskim ljekarom Zdravkom Georgijevom i već pomenutim Palestincem dr. Ašarafom Alahdžudžom, te devet libijskih državljana, i to iz rukovodstva dječije klinike.

Optuženi su da su počinili krivična djela “koja su vodila nekontrolisanom ubijanju ljudi, s ciljem narušavanja bezbjednosti države”, te da su ubrizgavanjem virusa HIV zarazili 393 djece. A za takve grijehe libijski zakon predviđa smrtnu kaznu. Proces je stoga vođen pred Narodnim sudom (specijalnim sudom samo za slučajeve vezane za ugrožavanje nacionalne bezbjednosti).

S obzirom na to da je suđenje izazvalo interesovanje širom svijeta, službenog posmatrača na proces poslala je i Međunarodna fondacija Gadafi, kojom predsjedava sin libijskog vođe Gadafija, što je ubrzo dalo i rezultate.

Sedamnaestog februara 2002. odbačen je dio optužbe koji govori o zavjeri protiv libijske države, a šestero Bugara je, za izvjesno vrijeme, iz zatvora prebačeno u kućni pritvor. Istovremeno, cijeli slučaj je vraćen u redovnu sudsku proceduru, uz garanciju javnog i pravičnog suđenja. A zatraženo je i stručno mišljenje svjetskih eksperata, francuskog profesora Luka Montenjara i Italijana Vitorija Kolicija, čiji je nalaz bio da je razlog širenja virusa HIV bila infekcija unutar bolnice, do koje je došlo godinu prije nego što je bugarsko medicinski osoblje i stiglo. Jer prvi mališan bio je zaražen još aprila 1997, a Bugari su stigli tek 1988.

Osmog jula 2003. počeo je novi proces pred krivičnim vijećem redovnog suda. Tužilaštvo je ostalo pri navodima da je infekcija djece bio “promišljeni akt”, dok se odbrana, predvođena libijskim advokatom Osmanom Biznatijem, pozivala na nalaze eksperata.

Sud je zatražio i novu ekspertizu, od libijskih doktora, koji su u izvještaju od 29. decembra 2003. naveli da širenje virusa nije bilo unutarbolničko, već da je izazvano “namjernim, tendencioznim aktom”! Odbrana je to negirala, prezentujući pored već pomenutog nalaza francusko-italijanskog tandema i mišljenje trojice američkih eksperata, kao i šefa Pedijatrijske klinike u Rimu prof. Paola Rosija i šefa odjela za sidu prof. Gvida Gatinara.

Ali, sve je bilo uzalud, kao i tvrdnje dviju medicinskih sestara Nasje Nenove i Kristine Velčeve da su njihovi iskazi bili iznuđeni maltretiranjem.

Å estog maja 2004. pet Bugarki i palestinski ljekar osuđeni su na smrt. Miljenik sreće (ili pravde) bio je jedino dr. Zdravko Georgijev, koji je osuđen na četiri godine zatvora, ali pošto je u pritvoru proveo već pola decenije, odmah je pušten, s tim da do pravosnažnosti presude ne može da napušta Libiju.

Smrtne presude izazvale su buru širom svijeta, od Sofije, preko Brisela sve do Vašingtona, a oglasio se i američki predsjednik Džordž Buš.

Vrhovnom sudu Libije prepušteno je da da konačnu riječ. A pravni rebus bio je utoliko delikatniji što je, s jedne strane, trebalo voditi računa o bolnoj istini da je nečijom nepažnjom zaraženo 426 mališana, od kojih je 50 već umrlo, a s druge, da zbog tog strašnog grijeha ne stradaju i nevini.

Poništenje smrtnih kazni

A onda je jednog decembarskog dana 2005. uslijedio i najsretniji dan u životu pet Bugarki i jednog palestinskog ljekara. Jer Vrhovni sud je poništio šest smrtnih kazni i proces vratio na početak.

Sada, međutim, u ponovljenom procesu, tužilac ponovo traži smrtne kazne za “šestorku”. Nad glavama Snežane, Nasje, Kristine, Valentine, Valije i Ašarafa tako se ponovo nadvio Damoklov mač…

Sudbina im je odavno okrenula leđa, a da li će i pravda, pokazaće vrijeme.

Između prava i humanosti

Roditelji nesretno zaraženih libijskih mališina zatražili su obeštećenje od 4,4 milijarde eura. Čak je nagoviješteno da bi pet bugarskih medicinskih sestara moglo biti i oslobođeno, ako bi njihova zemlja dala taj iznos. Bugarska to odbija, ali je zajedno sa SAD, EU i Libijom podržala osnivanje humanitarnog fonda, kako bi se pomoglo dalje liječenje unesrećene djece.

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.