Nažalost, na Debeli brijeg još uvijek mogu ići samo terenska vozila, put je isuviše blatnjav i izrovaren tako da mi nije preostalo ništa nego ostaviti auto u Vidovićima i zaputiti se pjehe prema Domu…
Vjerujem da su mnogi od vas barem jednom bili na ovome mjestu gdje je prekrasan pogled na čaršiju i čist i svijež zrak, idealno mjesto za pobječi od čaršijeske vreve i odmoriti malo i dušu i tijelo…
Danas, istina, nije bilo baš najbolje vrijeme, ali je pogled na Prijedorsko polje ipak bilo prelijepo tako da ni lagana kišica nije smetala užitku. Uspon je jedino bio problem, pogotovo za ovakve poput mene koji večinu svojih putovanja obavljam za tastaturom-virtualno…
Razlog zbog čega sam se upustio u kondicionu provjeru, bio je skromna svečanost Planinarskog društva “Mrakovica” povodom eletrifikacije Doma, čiju obnovu je ovo društvo pokrenulo prije tri godine.
Znam da je na “zapadu” normalno imati struju, pa mi je nekad koliko smiješno, toliko i žalosno javljati ovakve vijesti, ali za nas povratnike, koji smo se vratili u svoj Kozarac, ovo danas prestavlja veliki uspijeh nekolicine naših građana koji su se maksimalno založili kako bi se što prije obnovio Dom.
Po povratku u Kozarac, 2002. godine, nekolicina naših građana, prijeratnih planinara, ponovo pokreče oživljavanje društva, tako da već početkom 2003. godine planinarsko društvo “Mrakovica” ponovo zaživljava i kreče s radom.
Dom koji je bio u vlasništvu društva, tokom agresije bio je totalno uništen tako da je planinarima, nakon sređivanja birokratije predstojao prvi konkretan plan i akcija a to je obnova doma.
Isključivo od dobrovoljnih priloga, iskupljena su sredstva za početak radova a krenulo se od pokrivanje objekta. Pored obnove doma planinari su radili i na sređivanju prostora oko doma, tako da je ubrzo bilo spremno i malo igralište i prostor za kamp i piknik.
Društvo danas broji preko 120 članova od kojih je nekih 30-ak aktivno.
Prije dvije godine realizovali su i vodovodnu mrežu a evo nakon manje od godinu dana, od kako su sebi dali zadatak, riješili su i struju na domu.
Ne smijemo zaboraviti ni “djecu planinara” koji su prvi svojim prilozima podržali ovu akciju a planinari se ovom priliko iskreno zahvaljuju svima koji su pomogli da se konačno osvijetli Debeli brijeg.
Ima još dosta toga da se uradi, ali i najduži put se pređe malim korakom, a evo planinari dobro koračaju.
Zaista je šteta da Kozarčani, pored ovakve Kozare i ljepote nemaju svoja izletišta.
Stara pilana je više ruglo nego izletište stoga me vesele ovakvi poduhvati koji daju nadu da ćemo ponovo urediti ova mjesta gdje se uistinu duša može odmoriti.
Prvi zalogaj janjetine i odmah sam zaboravio umor dok sam se penjao na Brijeg, nije loše, ma kako bizarno bilo, vrijedilo je otići…
U ovogodišnjoj manifestaciji “Dani Kozarca”, organizovan je jednan dan izleta na Debeli brijeg, gdje su nam planinari pripremili kotlič i roštilj, a sve u cilju promovisanja ovoga društva i aktueliziranja ovoga izletišta… Nadam se da će se ubrzo raditi i na sanaciji puta, kao i da će u skorijoj budućnosti ponovo raditi dom na Debelom brijegu gdje ćemo moći ići na izlete i na planinarenja…
Toliko za ovaj put, selam iz Kozarca, a poseban selam ide sa Debelog brijega od naših planinara…
Add comment