JOS JEDAN ODAPEO PAPKE

piše Edin Ramulic:

”Dana 07.09.2006. godine sahranjen je u Beogradu nas odan clan, proslavljeni komandant Pete kozarske brigade i bivsi nacelnik Generalstaba VRS, djeneral u penziji Pero Colic (1938-2006).”

Ovako se od svog odanog clana oprostio Opstinski odbor SDS-a Prijedor u Kozarskom vjesniku. Djeneral je umro na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu 5. septembra u 68. godini.
Pero Colic je rodom iz Glamoca ali je nesreca htjela da upravo nas u Prijedoru zapadne ovaj ”beskompromisni komandant Pete kozarske brigade” kako mu tepaju u Kozarskom vjesniku. Upravo ta beskompomisnost je i dovela do brutalnih vojnih napada na civilno stanovnistvo pod njegovom komandom.

Kako nam prenosi Kozarski vjesnik ovaj Titov oficir (sluzbovao na beogradskom Belom dvoru kod vrhovnog Tita)  na pocetku mobilizacije Pete kozarske brigade (to bi trebalo biti negdje 1991. godine) obratio se pripadnicima sljedecim rijecima: ”Ovo je rat koji se vodi za opstanak srpskog naroda, i onaj ko ne zeli u taj rat, molim da odmah istupi”.

Dakle taj Titov oficir je ocistio JNA od Bosnjaka i Hrvata i pretvorio je u srpsku vojsku u Prijedoru, cime je udario temelje za etnicko ciscenje i upotrebu vojne sile nad civilima drugih nacionalnosti.

Za razliku od njegovih kolega Vladimira Arsica i Radmila Zeljaje iz 43. motorizovane brigade Colic je bio dovoljno lukav da se javno ne eksponira i da ne upucuje otvorene genocidne prijetnje, on nije kao ova dvojica oficira bio clan Kriznog staba opstine Prijedor, ali je zato njegova brigada sistematski palila, rusila, silovala i ubijala po zadatku dobijenom od Momira Talica i prijedorskog Kriznog staba.

Koliko je Pero Colic bio vazan u sprovodjenju zlocinackih planova SDS-a nad nesrpskim stanovnistvom dokazuje i njegovo imenovanje za nacelnika Glavnog staba Vojske RS. On je tu duznost preuzeo od Ratka Mladica a predao ju je Momiru Talicu, obojici optuzenima za ratne zločine od strane Tribunala u Hag.

Nazalost, haski Tribunal nije u fokusu svojih istraga imao vojne zapovjednike pa se tako desilo da u citavoj Bosanskoj krajini optuzi samo Momira Talica dok su ostali prepusteni domacem pravosudju.

Pero Colic kao drzavljanin Srbije nije mogao biti izrucen Bosni i Hercegovini sve i da je pripremana optuznica protiv njega jer takva su trenutna ustavna rjesenja u zemljama u regionu. Ostaje utjeha da je djeneral ipak strahovao od Haga a o tome nas izvjestava i Kozarski vjesnik u in memoriamu: ”Govorio je da ne zna da li se njegovo ime nalazi na nekom tajnom spisku haskog tribunala, ali zna da su ga Muslimani iz Prijedora proglasili ratnim zlocincem.

Napravili su knjigu sa kompletnim spiskom onih koji oni smatraju ratnim zlocincima. U toj knjizi, na tom spisku nalazi se i moje ime. Posto nista konkretno nisu imali da mi stave na dusu, optuzili su me da sam podstrekavao rat. Po njima, znaci, trebalo je da izadjem pred staresine i vojnike i kazem ‘Predajte se’.”

Ne, djenerale, trebali ste izaci pred njih i pucati sebi u glavu, i spasiti cast Titovog oficira. Bili biste jednako mrtvi kao i sada ali bi sacuvali oficirsku cast i ljudski obraz. Ovako teska vam zemlja bila, svaki busen od sto kila.